Izvor: Politika, 29.Mar.2012, 23:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ostali smo bez para za premijere
Danas samo komercijalni sadržaj ima osiguran uspeh, a JDP mora da zadrži svoje umetničke kriterijume
Glumica Tamara Vučković je nova v.d. direktorka Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Tokom prethodna dva meseca, koliko se nalazi na čelu ove pozorišne kuće, nije želela da govori za medije jer je smatrala da najpre treba studiozno sa svojim saradnicima da osmisli plan >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i strategiju daljeg rada ovog ansambla. Proteklih dana rado se odazvala pozivu da nešto kaže za „Politiku” o stanju u JDP-u, daljim planovima, problemima, stremljenjima...
U kakvom stanju ste zatekli JDP kada ste pre dva meseca stupili na dužnost direktora?
Bila sam upoznata sa stanjem u pozorištu, jer sam u Upravnom odboru provela tri godine. Po mišljenju mnogih, ovo je najteži trenutak otkako je JDP osnovan. Finansijska situacija je teška, drastično je smanjen broj zaposlenih i nedostaju propisi koji bi na pravi način regulisali rad ovakve ustanove kulture. Postoje naravno, problemi i navike koje treba menjati unutar same kuće. Mora se imati u vidu da je i u ovakvim uslovima JDP uspeo da održi visok umetnički nivo predstava.
Uz podršku ansambla i umetnika da li je i „politički faktor” imao ulogu u vašem imenovanju?
Odluka o mom imenovanju je izraz volje ancambla iumetnikakoji sarađuju sa pozorištem,kao i odluke grada Beograda da taj pisani predlog prihvati.Razlog zbog čega sam ovo mesto prihvatila je upravo ta široka podrška kolega i njihovo uverenje da nešto mogu da uradim. Verujte mi, neće biti lako opravdati njihovo poverenje i ispuniti njihova očekivanja.
Kako vidite rad JDP-a u,kako kažete, ovom izuzetno teškom trenutku?
Tri plana su najvažnija. Prvo, moramo da obezbedimo finansijska sredstva neophodna za rad. Osnivamo fondaciju Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Na taj način želimo da stvorimo uslove za prikupljanje dodatnih sredstava za posebne programe, kroz sponzorstva i donacije.
Drugo je postavljanje umetničkog koncepta i repertoara. Nastojaćemo da pronađemo ravnotežu između visokog umetničkog izraza JDP-a i potrebe da imamo što veći broj gledalaca. Danas je izuzetno teško da u poplavi komercijalnih sadržaja održite veliku gledanost umetničkih predstava. Važno je razumeti da jedno umetničko pozorište mora da ima pravo na eksperiment koji nije uvek lako približiti publici. Umetnost mora da ima pravo i na grešku. Danas samo komercijalni sadržaj ima osiguran uspeh, a JDP mora da zadrži svoje umetničke kriterijume. Zato svuda u svetu država finansira visoku umetnost, a zabavu ne. Treće je unapređenje komunikacije sa javnošću i sa publikom. Ona mora da se prilagodi savremenim okolnostima. Od početka aprila imaćemo novi interaktivni sajt. Uveli smo praksu da nekoliko puta mesečno predstave idu sa engleskim titlom, kako bi i stranci u Beogradu mogli da prate naše predstave. Odziv te nove publike je jako dobar. Čak iznenađujući. Uvodimo poseban sistem pretplata, popuste za studente i penzionere. U planu do kraja sezone je projekat u saradnji sa Francuskim institutom u Srbiji i našim ministarstvom kulture. Reč je o prevodilačkom projektu koji podrazumeva postavljanje savremene francuske drame na našu scenu. U planu je i tematska konferencija Evropske unije pozorišta, koja bi se održala u Beogradu na jesen. Ponudili smo Fakultetu dramskih umetnosti da svoje ispite održavaju na sceni Studio. Mislim da je to jedan od načina da se pozorište otvori prema novim generacijama.Premijera predstave „Sumnjivo lice” zakazana je za 9. april, a što se tiče novih, njihovo postavljanje zavisi samo od finansija.
Kako je došlo do toga da ove godine JDP nema predviđena sredstava za program?
To je pitanje za Sekretarijat za kulturu. Ovo je treća godina zaredom kako sekretarijat smanjuje sredstva svim ustanovama kulture u istom procentu. Posledica toga je da je veliki sistem kao što je JDP ozbiljno ugrožen.JDP, kao najveće pozorište sa najskupljom zgradom i opremom, jedino je pozorište koje je ostalo bez sredstava za program, dakle, bez para za premijere, a čak ni troškovi održavanja zgrade i repertoara nisu pokriveni. Pored toga, zbog smanjenog budžeta, morali smo da otpustimo 20 ljudi na ugovorima i to iz tehnike. Time smo ušli u začarani krug da, sa jedne strane, moramo da zaradimo više jer se smanjuje budžet, a sa druge strane, zbog otpuštanja tehnike igramo sa smanjenim kapacitetom jer nema dovoljno ljudi za nameštanje scena. Samim tim, prihod nam se smanjuje. Predstave se sada igraju jedno veče na Velikoj sceni, a sledeće veče na Stupici. Scena Studio je nažalost prestala da radi još u novembru, jer je to nemoguće uskladiti tehnički i finansijski. JDP je 2004. godine imalo 165 zaposlenih, a danas 96. Detaljnu kalkulaciju realnih troškova ustanova kulture u Beogradu, sekretarijat je napravio tek u decembru 2011. godine, kada je budžet već bio usvojen. Naravno da je razumljivo da se u finansijskoj krizi sredstva smanjuju i da se traži racionalno trošenje sredstava, ali problem je raspodela. Ovo su, uostalom, već mnogi do sada i rekli. Mi jednostavno nemamo kulturnu politiku i strategiju koja bi postavila principe za rešavanje nagomilanih problema.Gradonačelnik je upoznat sa ovim stanjem i odlučio je da pomogne pozorište animirajući potencijalne donatore koji bi trebalo da obezbedeodređena sredstva da preživimo ovu godinu.
Kako JDPfinansijski pokriva inostrana putovanja?
Naše troškove gostovanja, prevode, plaćaju oni koji nas zovu. Postoje i dogovori o razmeni, koje je ove godine pomoglo naše Ministarstvo kulture. JDP je član Evropske unije pozorišta od 2006. i jedino je pozorište sa ovih prostora u tako značajnoj organizaciji iz zemlje koja nije članica EU, pored Rusije i Izraela. O tome se, na žalost, vrlo malo zna. A mi predstavljamo naš grad i zemlju na evropskim i regionalnim festivalima.
Imate li komentar na glumce koji ne rade, a primaju platu?
Taj problem postoji, ne treba ga skrivati, ali on nije jednostavan. Zakon o kulturi predvideo je da se ne mogu otpustiti glumci koji su u pozorištu zaposleni više o d 17,5 godina (žene) ili 20 godina( muškarci). Poznato je da neki glumci igraju mnogo, neki skoro nikada. Ovo je u velikoj meri i promenljivo. Starije glumce nemamo, jer su u penziji, mlađe nemamo uopšte, jer smo imali zabranu zapošljavanja. Sve njih angažujemo po ugovoru. Tako se sada mogu otpustiti samo glumci srednje generacije, koji najviše rade i drže repertoar. Nisu glumci najveći problem pozorišnih kuća. Još nisu doneta podzakonska akta koja bi regulisala brojna pitanja iz Zakona o kulturi, koji je usvojen 2009.Sve je to moguće rešiti, ali uz ozbiljnu analizu stručnih ljudi i osnivača. Bojim se samo da rešavanje ne krene u pogrešnom smeru. U svakom slučaju, mislim da je potreban široki konsenzus umetnika u odbrani od izjednačavanja umetnosti i zabave, visoke kulture i estrade.
Borka G. Trebješanin
objavljeno: 30.03.2012










