Original Soundtrack - Im Not There

Izvor: B92, 18.Feb.2008, 13:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Original Soundtrack - I'm Not There

(Columbia, 2007)

Kako neko reče, koliko dugo postoji Bob Dilan (Bob Dylan), isto toliko postoje i kompilacije posvećene njemu. Ono što razlikuje ovu od ostalih je prvenstveno impresivan izbor autora - gotovo svi bitni današnji indi-rok muzičari kojima je Dilan bio najveća inspiracija u karijeri su ovde. I gotovo svi oni pristupili su svom poslu sa velikom količinom ljubavi, što se nepobitno čuje u svih 160 minuta, koliko traje ovaj album.

Tod Hejnsov (Todd >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << Haynes) film i saundtrek su dobili ime po Dilanovoj pesmi I’m Not There, koju je on zajedno sa grupom "The Band" snimio za vreme "The Basement Tapes" sešna, ali je nikada zvanično nije objavio sve do prošle godine. Dok film spaja naizgled nespojivo, pružajući nam priliku da vidimo različite glumce u ulozi Dilana (koji se međusobno razlikuju po karakteru, godinama, izgledu i polovima), album okuplja nešto srodniji profil muzičara. Ono što ih sve povezuje je namera da nam dočaraju karakterne kompleksnosti jednog od najvećih umetnika savremenog doba. Sudeći po obavljenom poslu, i jedni i drugi su bili prilično uspešni u tome.

Pošto se na ovom saundtreku nalaze čak 34 pesme, gotovo je nemoguće pomenuti baš svaku, tako da ću se skoncentrisati samo na one koje odskaču svojim kvalitetom, odnosno nekvalitetom. Čini mi se da je Ket Pauer (Cat Power) najozbiljnije pristupila zadatku, pa je legendarnu Stuck Inside the Mobile with the Memphis Blues Again otpevala sa toliko duha i humora (posebno obratiti pažnju na njen dilanovski način pevanja), unevši toliko svežine u ovaj Dilanov klasik, da je teško poverovati da se radi o pesmi staroj četrdeset dve godine.

Isto koliko je Kejt Blanšet (Kate Blanchett) bila uverljiva u ulozi samog Dilana u filmu, toliko je Ket Pauer moćna u pomenutoj obradi. "The Million Dollar Bashers" je supergrupa oformljena isključivo za potrebe ovog saundtreka (slično kao grupa "Venus in Furs" za Hejnsov film "Velvet Goldmine"), koju čine Li Renaldo (Lee Ranaldo), Stiv Šeli (Steve Shelley), Tom Verlejn (Tom Verlaine), Nels Klajn (Nels Cline), Džon Medeski (John Medeski), dugogodišnji Dilanov basista Toni Garnije (Tony Garnier) i gitarista Smoki Hormel (Smokey Hormel). Oni su ovde prateći sastav uglavnom Stivenu Malkmusu (Stephen Malkmus) sa kojim su odradili pesme Maggie’s Farm i Ballad of a Thin Man - kažem ’odradili’ jer su snimili muziku i poslali je Malkmusu na drugi kraj Amerike, koji je samo nasnimio svoj vokal preko istih, ali i pored toga obe obrade su više nego efektne. Zvuče kao mešavina klasičnog dilanovskog zvuka iz sredine šezdesetih i savremenog ritam i bluz i (čak) džez sešna.

"The Million Dollar Bashers" su nešto više predvidljiviji sa Edijem Vederom (Eddie Vedder) u mlakoj All Along the Watchtower, dok utisak popravljaju u Highway 61 Revisited koju peva seksi Karen O iz "Yeah Yeah Yeah’s", dajući savremeno viđenje još jednog klasika.

"Yo La Tengo" su u poslednjih 20 godina verovatno obradili više Dilanovih pesama od bilo kog muzičara sa ove kompilacije, a ovde su zastupljeni sa dve: Fourth Time Around u kojoj Ajrine (Ira Kaplan) klavijature i Džordžijin (Georgia Hubley) glas boje melodiju u standardne "YLT" letnje boje, i I Wanna Be Your Lover koja podseća na Watch Out for Me Ronnie sa njihovog poslednjeg albuma.

Džoi Burns (Joey Burns) je veliki Dilanov poštovalac, stoga ne čudi da "Calexico" na ovom albumu sviraju čak pet pesama. Ubedljivo najlepša je Goin’ to Acapulco, sa sve Džimom Džejmsom (Jim James) iz "My Morning Jacket" za mikrofonom – duvačka sekcija u ovoj verziji je toliko perfektna, da bih se usudio reći da je ovo jedina obrada koja je lepša od Dilanovog originala.

"Calexico" su zajedno sa starim drugarima "Iron and Wine" obradili Dark Eyes, i ako nikada niste čuli original, komotno biste mogli pomisliti da je reč o pesmi sa poslednjeg "Iron and Wine" albuma.

Nešto slično je uradio Sufjan Stivens (Sufjan Stevens) koji je Ring Them Bells skroz prilagodio svom muzičkom senzibilitetu, i u kojoj su samo osnovna melodija i tekst isti kao u originalnoj verziji.

Tom Verlejn i "The Million Dollar Bashers" su od Cold Irons Bound napravili noćnu, pomalo mračnu i ambijentalnu numeru, uz koju možete zamisliti kišne ulice Njujorka u pola tri ujutru.

Legendarna ’ptica’ Rodžer Mekgin (Roger McGuinn) je zajedno sa "Calexico" otpevao One More Cup of Coffee, potpomognut marijači trubama, Mark Lanegan je pomešao gotiku, pop i amerikanu u Man in the Long Black Coat, dok su "Sonic Youth" u naslovnoj numeri pokazali kako zvuči akustični Dilan na distorziranim gitarama.

Zaljubljeni par iz filma "Once" (a i realnog života) Čehinja Marketa Irglova (Marketa Irglova) i Irac Glen Hansard (Glenn Hansard) su obradili You Ain’t Goin’ Nowhere, i sa lakoćom ih mogu zamisliti kako sviraju ovu pesmu na ćošku nekog korzoa, dok "Calexico" i Šarlot Ginzbir (Charlotte Gainsbourg) Just Like a Woman skidaju iz dugačke haljine u donji veš, dajući joj sasvim novu, senzualnu notu.

Sa druge strane, "Los Lobos" u pesmi Billy 1 zvuče kao trećerazredni Dilan kaver bend koji svira za gajbu piva u najvećoj rupi u El Eju, Džon Do (John Doe) u Pressing On iritira što svojim isforsiranim džokokerskim (Joe Cocker) načinom pevanja, što proračunatim ženskim vokalima u pozadini, Mejson Dženings (Mason Jennings) ništa nije uradio da osveži The Times They Are a Changin’ i sve vreme imate utisak da ste ovu obradu već čuli milion puta, dok "The Black Keys" u The Wicked Messenger liče na dosadni bluz bend koji obrađuje Dilana iz obaveze, a ne iz ljubavi.

Gotovo dve trećine albuma čine pesme koje odaju počast originalu sa masnim pečatom muzičara koji ih obrađuje – i upravo taj originalni pečat najčešće fali mnogim, drugim obradama Dilana.

Dok u filmu vidimo pet lica Bob Dilana, ovde ih čujemo mnogo više, što je ujedno i najveća prednost albuma u odnosu na film.

Sumirajući sve pomenute kvalitete, dolazimo do prostog zaključka, da je "I’m Not There u poređenju sa svim kompilacijskim albumima izdatim 2007. godine, ubedljivo najozbiljniji, najkompleksniji i jednostavno - najlepši.

Ukoliko vam se album nije dopao nema smisla da trošite pare ili vreme za download na:

Izvođač: The Band

Naziv albuma: The Band

Izdavačka kuća: Capitol

Godina objavljivanja: 1969

Izvođač: Cat Power

Naziv albuma: Jukebox

Izdavačka kuća: Matador

Godina objavljivanja: 2008

Izvođač: Josh Ritter

Naziv albuma: The Historical Conquests of Josh Ritter

Izdavačka kuća: V2

Godina objavljivanja: 2007

Izvođač: Yo La Tengo

Naziv albuma: Fakebook

Izdavačka kuća: Bar/None

Godina objavljivanja: 1994

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.