Izvor: knjige.pravac.com, 09.Mar.2013, 17:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Okovi moje duše
Ja nemam zemlju, ni zavičaj, ni lijepa sjećanja iz djetinjstva kojima bih hranila svoju sujetu, svoju tugu, svoje nedostajanje. Sve što sam imala, nestalo je u potocima vremena, isplakano davno gorkim suzama i oprano bezbrojnim vodama sivila, ali nikad nije zaboravljeno. Zaboraviti, značilo bi odreći se onoga što sam uvijek bila, a to ne smijem...
Nastavak na knjige.pravac.com...
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta knjige.pravac.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta knjige.pravac.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.
