Izvor: Blic, 03.Okt.2001, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nijedan rad nije potpisan
Nijedan rad nije potpisan
Na ulazu u Paviljon 'Cvijeta Zuzorić' svima je deljen plakat s napisom 'Ovde svi kradu' i još neki sponzorski prospekti. Unutra, prva selekcija Ere Milivojevića. Njegov izbor naveden je samo u katalogu: Blagoje Ačanski Baja, Vera Đenga & Šandor Đenga, projekat 'Ekvador' (sa pravim okačenim banama), Bata Kragović, Vana Lazarević, Boško Milenković, nepoznati autor, Predrag Nešković, Dragan Papić, Milija Pavićević, Nenad Racković i Vladan >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Živojinov. Nijedan rad nije potpisan, jer po Erinoj zamisli:
- Anonimus art je pokušaj oslobađanja od 'umetničkog ega', njegovo potiskivanje, ne toliko asketsko, koliko na način onih koji su posvećeni. Biti posvećen znači u prvi plan staviti ono čime se bavite, a ne vlastiti ego. To je neki oblik apersonalnosti koji ne znači gubljenje identiteta, već jednu novu ravnotežu između ega i vlastitog rada. Dostignuti takvu ravnotežu, makar i nakratko, znači biti slobodan.
Ovakvoj nekonvencionalnoj izložbi, međutim, nedostajalo je nekonvencionalno otvaranje. Počelo je sa 'dame i gospodo', a nastavilo se s imenovanjem sponzora koji su omogućili izložbu i koktel, da bi se potom gospodsko društvance preselilo u Grafički kolektiv gde je Era ovog puta bez anonimnosti predstavio projekat Dragana Papića 'Žalim slučaj'. Budući da je reč tek o prvom otvaranju, jer 42. oktobarski salon ove godine ima devet selekcija, sa zaključcima nećemo žuriti. Za početak Erina selekcija sama po sebi kazuje da umetnost teži anonimnosti, a da su zvezde umetničkog tržišta zapravo selektori kojima je jedino dopušteno da imaju ego. Ulazak u anonimnost trebalo bi da znači izlazak iz provincijalnog načina mišljenja, po Eri. Po onima koji na umetnost gledaju kao na individualno stvaralaštvo, poput Bodlera ili Filiberta Mene, potpuna posvećenost delu jeste u sveprisutnoj unutrašnjoj borbi između usredsređivanja i raspršivanja ega. M. M.
