Izvor: Danas, 07.Apr.2015, 09:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Neka vrsta radosti u Salonu i na Groblju
Beograd - Izložba "Neka vrsta radosti" vajara Radoša Antonijevića, pod kustoskom upravom Une Popović, biće otvorena sutra u 19 sati u Salonu Muzeja savremene umetnosti i trajaće do 11. maja.
Već u ponedeljak Salon je pretvoren u vajarsku radionicu gde je Antonijević naveliko postavljao pet novih radova koristeći krajnje zanimljiv materijal. Za zidnu instalaciju "Savršenstvo" 36 saobraćajnih znakova upozorenja "Odron na putu", za rad iz iste kategorije, pod naslovom "Groblje", >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << 70 sandučića za prvu pomoć, dok su tri prostorna objekta, "Šator Lovćen", "Kamen s Meseca" i "Kapsula", po korišćenom materijalu, moglo bi se reći, vajarski mesnatiji. Ima tu, recimo, i gline i prilično žice u "Kapsuli", koja referiše na motiv iz filma Stenlija Kjubrika "Odiseja u svemiru 2001", to jest, predstavlja model malog kosmičkog broda s kojim se glavni junak filma spustio na Jupiter. U modernističkom duhu je izrađen "Kamen s Meseca", u stvari uveličani portret ovog suvenira sa Zemljinog satelita i poklon američkog predsednika narodima i narodnostima Jugoslavije, pohranjenog u Muzeju "25. maj". To je rad koji svedoči u kojoj su meri onomad bila važna putovanja u svemir te uverenja da će to unaprediti čoveka. Pogotovo mlađih generacija odraslih u SFRJ na SF filmovima kao što su "Ratovi zvezda", priseća se naš sagovornik. Ili, putovanja u "duhovnu katedralu", planinu Lovćen, koja je, kako po svojoj moćnoj fizičkoj pojavnosti, tako i onoj spiritualnoj u vezi s mauzolejem na njenom vrhu posvećenom pesniku Njegošu, podsetio je Antonijević. I ovde, uprkos postojanosti kamenite planine, bitno je kretanje, putovanje, pa ne izgleda više neobično ni što se "Lovćen" da spakovati i raspakovati u šator. Poneti sa sobom.
Antonijević, kako se i iz njegovih ikoničnih, kao i novih radova vidi, snažno ponire u ispitivanje granica medija skulpture a posebno njene materijalnosti - fizičke trošnosti, nestabilnosti i uopšte percepcije. I, kao što se navodi u pozivu izložbe, ova formalna istraživanja prepliću se sa temama koje dodiruju važne tačke života baveći se aspektima istorije, politike, kulture i društva. "Njegove skulpture često konfrontiraju funkciju i oblik i na taj način doprinose formiranju generativnog objekta ili objekta punog metafore, koji u sebi često sadrži primese komičnog i tragičnog u istoj 'slici'”. Tako neka vrsta radosti postoji i u (ako je tako doživljavamo ) ironičnoj metafori na "Groblju” ili u stvaranju savršene harmonije oblika koju tvore mali ekscesni motivi iz saobraćaja kao što su znakovi upozorenja - "Odron na putu”.
Datosti
Radoš Antonijević otvara i nudi razmišljanje o odnosu umetnika i predmeta, načinu delovanja sopstvene umetničke produkcije, mestu vajarstva u toj produkciji, materiji i materijalnosti kao datosti. Rođen je 1969. u Pančevu. Diplomirao je i magistrirao na vajarskom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Na istom fakultetu, na kojem radi od 2001. godine, odbranio je 2014. doktorsku tezu pod nazivom "Korektivi oblika. Vodič kroz skulptorske fenomene”. Učestvovao je na samostalnim i grupnim izložbama. Osvojio je brojne nagrade među kojima su "Nagrada iz fonda Vladete Petrića vajara”. Radovi mu se nalaze u značajnim privatnim i javnim kolekcijama.
