Izvor: Danas, 11.Jun.2015, 19:52 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nedovršeno, ali savršeno delo
Beograd - Književnik koji je pripadao i Srbiji i Hrvatskoj i Crnoj Gori i Bosni, a u stvari nije želeo da pripada nikome. Rođen između Nikšića i Bileće, živeo i u Beogradu, Zagrebu, Rovinju. Od svojih savremenika smatran najdarovitijim piscem generacije, i to generacije kojoj pripadaju Kiš, Pekić, Filip David.
Posle pola veka stvaralaštva, Mirko Kovač ipak nije poživeo dovoljno dugo da završi svoj poslednji roman, biografiju "Vrijeme koje se udaljava". Međutim, i >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << pored toga što je nedovršeno, ovo delo predstavlja više nego prikladan epilog zaostavštine čoveka koji spada u najznačajnije jugoslovenske književnike ili "intelektualnu kopilad", kako je sam Kovač nazivao pripadnike svoje profesije.
Beogradska promocija knjige "Vrijeme koje se udaljava" održana je nedavno u UK Parobrod, a srpska prestonica je bila tek četvrti grad u kojem je ovo delo predstavljeno nakon Istre, Pule i Zagreba. Gosti večeri bili su urednik izdavačke kuće "Fraktura" Seid Serdarević, profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli Nedžad Ibrahimović i već pomenuti Filip David, književnik i dobitnik ovogodišnje NIN-ove nagrade za roman "Knjiga sećanja i zaborava".
U svojoj poslednjoj knjizi, objedinjavanjem nekoliko različitih književnih žanrova, u svedočanstvu o vremenu koje već pokriva zaborav, Mirko Kovač je svoj intimni album slika prošlosti upotpunio imenima kao što su Oskar Davičo, Romeo Bogdanović, Lordan Zafranović, Novak Simić, Crnjanski, Lubarda, Kiš, Pekić, Đilas i mnogim drugim. Kovač je potencijalnog čitaoca najpreciznije uputio u svoju ispisanu epohu prvom rečenicom da "vrijeme koje se udaljava je ono koje dolazi".
Profesor teorije književnosti i istorije filma Nedžad Ibrahimović smatra da je teško odrediti da li je ova knjiga zapravo roman ili memoari, ali i da to svakako treba staviti u drugi plan, jer samu temu ovog dela vidi kao genijalnu.
"Cela ta priča o traumi i svedočanstvu o komunističkom sistemu protiv koga se Mirko celog života borio, ali pre svega o spoznanju da mu je ceo život u tome i prošao, to je genijalna tema za roman, najbolja moguća. I smatram da ako vas knjiga može protresti i traumirati poput pesnice u pleksus, to je onda dobra knjiga. "Vrijeme koje se udaljava" je upravo takav roman+", objašnjava Ibrahimović. Izdavač Seid Serdarević se složio sa visokim ocenama o knjizi, a osvrnuo se i na činjenicu da Kovač nije stigao da završi delo, nazvavši ga ipak "savršenim u svojoj nedovršenosti".
Filip David, koji je inače bio dugogodišnji prijatelj Mirka Kovača, govorio je pre svega o ličnosti poznatog autora. Poput Danila Kiša, i Kovač je bio pre svega veliki individualac.
"Individualizam je bio sveprisutan i kod Mirka i kod Danila. Čak su mrzeli reč generacija, jer se nisu osećali kao da pripadaju tako nečemu. Cenili su prijateljstvo naravno, ali nikada kolektivitet", priseća se David, takođe objašnjavajući da kada se govori o nacionalnosti Mirka Kovača, on zapravo nije bio ni Crnogorac, ni Srbin, ni Hrvat, već pripadnik tzv. "bratstva pisaca".
Promocija poslednjeg Kovačevog dela smatra se na neki način njegovim povratkom u Beograd. Kao mlad je stigao u srpsku prestonicu, gde je upisao studije dramaturgije na Akademiji za pozorište, film i televiziju. U Beogradu je živeo sve do 1991. godine kada je proteran od strane tadašnje vlasti, a čitava njegova imovina je postala državna. Taj beogradski period njegovog života je ključan i u delu "Vrijeme koje se udaljava", a Filip David otkriva da je Kovač planirao da poseti Srbiju pre smrti i da još jednom vidi glavni grad. Nažalost, preminuo je 2013. godine ne stigavši to da uradi.
Veliki pisac, ali i scenarista
Mirko Kovač je svoj ozbiljan stvaralački rad počeo 1962. godine kada izlazi njegova prva knjiga proze pod naslovom "Gubilište". Tada je počeo i njegov sukob sa vlašću, jer je doživeo političku i ideološku osudu zbog "crne slike sveta u knjizi". Među ostalim poznatim romanima nalaze se "Moja sestra Elida", "Ruganje s dušom", "Uvod u drugi život", kao i po mnogima njegovo najbolje delo "Vrata od utrobe", koje je dobilo NIN-ovu nagradu 1978. godine. Knjiga eseja "Evropska trulež" je osvojila NIN-ovu nagradu "Dimitrije Tucović" (1986). Radio je na više scenarija za domaće filmove, a interesantan je podatak da su čak tri na kojima je bio scenarista dobitnici Zlatne arene u Puli za najbolji film. U pitanju su klasici jugoslovenske kinematografije "Okupacija u 26 slika", "Lisice" i "Pad Italije".
