Izvor: B92, 05.Okt.2010, 15:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Naučni skup u čast Kulenovića
U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, 6. oktobra počinje dvodnevni naučni skup posvećen stogodišnjici rođenja bosanskohercegovačkog književnika i akademika Skendera Kulenovića (1910-1978).
Skup, koji organizuje Odeljenje jezika i književnosti SANU, otvoriće književnik, akademik Matija Bećković "Slovom o Skenderu", a zatim će svoje referate izlagati Svetozar Koljević, Predrag Palavestra, Jovan Delić, Rajko Petrov Nogo, Branko Letić, Mirjana D. Stefanović, Dragan >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << Hamović, Milosav Tešić...
Drugog dana naučnog skupa, 7. oktobra, o Kulenoviću će, između ostalih, govoriti Asim Peco, Miro Vuksanović, Danica Andrejević, Staniša Tutnjević, Stojan Đorđić, Dragomir Kostić, Ranko Risojević, Svetlana Milašinović i drugi.
Kulenović, rođen 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, pisao je pesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče i romane.
U Bosanskom Petrovcu završio je osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice, prelazi u majčino rodno mesto Travnik, gde je završio Jezuitsku gimnaziju.
Već u trećem razredu gimnazije objavio je prvi književni rad - zbirku soneta "Ocvale primule".
Studirao je pravo na Zagrebačkom univerzitetu, pisao za mnoge listove, a 1937. sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis "Putokaz".
Godine 1941. stupa u prvi partizanski odred Bosanske Krajine. U ratu je pisao poeme, uređivao listove - "Bosanski udarnik", "Glas", "Oslobođenje", a po završetku rata postao je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu.
Uređivao je "Pregled", "Književne novine" i "Novu misao".
Od 1. maja 1957. pa sve do 31. maja 1970. bio je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, a kasnije urednik u beogradskoj "Prosveti".
Preminuo je 25. januara 1978. godine u Beogradu.
Glasoviti Kulenovićev jezik kao prvorazrednu vrednost prepoznali su mnogi, između ostalih, Radomir Konstantinović i Danilo Kiš.
Kiš je jednom prilikom napisao: "Skender Kulenović je bio rudar jezika. Zalazio je on u najdublje slojeve našeg bogatog jezika. Jednako u svojim pesmama kao i u svojim prozama, Skender je birao uvek najtvrđu reč, uvek iz najdubljih jezičkih slojeva, uvek iz najtamnijih svojih leksičkih zona, jer je za njega najtačnija bila ona reč koja je najduže mirovala u rudi predanja, ona koja je najmanje istrošena, ona koja je najljuće zveknula na njegovom jezičnom nakovnju."
U Kulenovićevoj bibliografiji se nalaze poeme "Stojanka majka Knežopoljka" (1945) i "Ševa" (1952), komedije "Djelidba", "Večera", "A šta sad?" (1947), "Soneti" (1968), zbirka pripovedaka "Divanhana" (1972), priče za decu "Gromovo đule" (1975), roman "Ponornica" (1977).
