Izvor: Arte, 17.Nov.2021, 11:55
Ljiljana Bursać: Prazna obećanja i moć pojedinca
U petak 19, novembra u 19h u galeriji Fakulteta savremenih umetnosti, Svetozara Miletića 12, Beograd otvara se samostalna izložba radova autorke Ljiljane Bursać pod nazivom, "Prazna obećanja i moć pojedinca".
PRAZNA OBEĆANJA I MOĆ POJEDINCA
Izložba Ljiljane Bursać je pojedinačni doprinos, zasnovan na ličnom iskustvu, u neprekidnom lancu praznih obećanja… To je svojevrstan Land art u razorenom prostoru, moguć jedino ako … osetiš zemlju...
Rad >> Pročitaj celu vest na sajtu Arte << obuhvata dva osnovna modula. Prvi čini traka sa Assemic pismom, izvedenim u zlatu, na paus papiru. Drugi modul predstavlja faks traka, na kojoj su otisci dokumenata vezanih za Art Forum, nevladinu organizaciju koju je umetnica osnovala, radi realizacije sopstvenih autorskih projekata, zasnovanih na ideji o očuvanju i unapređenju kulturoloških standarda multikulturnog stanovništva koje živi u izlolovanim regionima. Faks traka sadrži tragove svih pokušaja, molbi, zahteva, protesta, koje je umetnica upućivala relevantnim institucijama, tražeći pomoć i razumevanje da se projekti održe. Uprkos dobijenom pokroviteljstvu UNESCO-a, Art Forum je prestao sa radom 2008. godine, usled višestrukih opstrukcija. Prazna obećanja dolazila su od svih relevantnih institucija Republike Srbije i velikog broja Međunarodnih fondova, koji se u načelu bave ovom problematikom.
Počevši od hronologije nastanka, od performansa „Most Svetlosti” na mostu u Kosovskoj Mitrovici izvedenog decembra 1999 do januara 2000 godine, program Art Foruma (2003-2008) zaživeo je i održavao se zahvaljujući pokroviteljstvu Nacionalne Komisije SCG pri UNESKO-u i finansijskoj pomoći UNESKO-a, iz Programa Participacije, u rangu broj 1. U tom periodu, Art Forum je dobio mogućnost da u svoj rad uključi veći broj umetnika i stručnjaka iz zemlje i inostranstva. Tokom godina, pozivima se odazvalo preko 120 uglednih umetnika i stručnjaka iz Srbije, Crne Gore, Bugarske, Danske, Rusije, Grčke, Poljske, Ukrajine, Mađarske, Rumunije, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Izraela, Belgije i Velike Britanije. Stvorena je Zbirka od 264 umetnička dela u Velikoj Hoči i od 57 dela u Štrpcu. Napravljena je i Inventarna knjiga koja je ostala bez upisa i evidencije dela, kao i sva druga prazna obećanja.
Projekat je bio namenjen stanovništvu multikulturalnog, multireligijskog i multietničkog sastava koje živi u posebnim uslovima, izolovanim mestima, izvan mogućnosti za prirodni razvoj, posebno u oblasti umetnosti, kulture i obrazovanja. Zbog nedostatka obrazovanih i stručnih ljudi na lokalnom nivou tadašnji predsednik Nacionalne komisije pri UNESCO-u, predlagao je metod rada Ljiljane Bursać i Art Foruma kao program koji bi Vlada i relevantna Ministarstva trebalo da usvoje za celo područje Kosova i Metohije. Nažalost, taj predlog nije zaživeo.
Cilj programa bio je da otvori nove mogućnosti za rad u oblasti kulturoloških standarda, koji se mogu unapređivati u skladu sa savremenim tokovima umetnosti, kulture i prosvete, dajući time značajan doprinos komunikaciji različitog, sa sloganom - umetnost kao korektiv – i kao takav mogao je i na međunarodnom planu doneti dobrobit regionu Balkana.
Program Art Foruma sadržao je širok spektar aktivnosti iz oblasti umetnosti i nauke u funkciji podizanja kulturoloških standarda i očuvanja vrednosti i tradicije lokalnog stanovništva. Počevši od revitalezacije osnovnih uslova života u izolovanim sredinama u kojima živi srpsko i nealbansko stanovništvo, Art Forum je nastojao da formira program koji zadovoljava potrebe ljudi svih starosnih grupa, stručno koncipiran i primeren uslovima i načinu života.
U tom svojstvu organizovana je Međunarodna likovna kolonija i grafički atelje za mlade likovne umetnike sa Kosova i Metohije, radionice za savremenu umetnost, za istoriju umetnosti, za sociologiju, za etnomuzikologiju, kreativne radionice, dečje kreativne radionice, performansi i književne večeri. Održavane su i izložbe umetničkih i dečjih radova u više gradova Srbije.
Iako su projekti zaustavljeni 2008. godine, rezultati postoje: napravljen je zdraviji temelj za razvoj mladih, unapređen je odnos prema kulturi, umetnosti i tradiciji, uprkos preprekama koje nosi život u izolaciji. Da projekat nije ugašen, rezultati bi sigurno bili vidniji, a projekat bi, verovatno, zaživeo i na znatno široj teritoriji.
Izložba Ljiljane Bursać stoga je dvostruki memento: posvećena jednom poduhvatu u teškim vremenima i okolnostima i njegovom bezrazložnom gašenju. Istovremeno, izložba čitav projekat izmešta u galerijski prostor kao vrstu rekapitulacije, na uvid i preispitivanje u sadašnjem vremenu, posle dvadeset godina.
Irina Tomić
doktor istorije umetnosti
master etnolog antropolog