Lažna prošlost i budući sukobi

Izvor: Politika, 01.Jul.2009, 23:10   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Lažna prošlost i budući sukobi

Na pitanje zašto su onda Albanci uništili 150 objekata Srpske pravoslavne crkve ako se radi o albanskom nasleđu, odgovara se da je to bila reakcija na Miloševića i da su to „političke crkve novijeg datuma”

Kako doći do identiteta, kako se razlikovati od drugih, kako biti važan u sopstvenim očima i u svevidećim očima svoje nacije, kako njoj „otvoriti oči” i pokazati joj pravo mesto u slavi istorije? Odgovor na ova pitanja našao se pred kreatorima novih >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << nacija na Balkanu, ili se u starim, makar jezički i etnički, formiranim grupama morala podići svest da plemenskom kolektivu pripada mnogo više istorije, tla, krvi i slave nego što on to danas ima. Ovaj koncept izazvao je oštar sukob istorije i paraistorije. Od njegovog ishoda zavisi hoće li dete u osnovnoj školi naučiti ko su mu hiljadugodišnji neprijatelji i hoće li se baciti kamenom na svog prvog suseda, jer je on došao na njegovu zemlju. Albanci su u primeni paraistorije u nauci, prosveti, medijima, javnom životu, promeni imena mesta, pa čak i verovanju da su na Šar-planini u bliskoj prošlosti živeli beli medvedi, obuhvatili većinu oblasti društvenog života.

– Istorijski gledano, meni su moji deda i baba, pričali kako su na Šar-planini živeli beli medvedi – izjavio je šef Odeljenja za turizam Hisen Sabojeva komentarišući pisanje svog zvaničnog sajta gde je navedeno da na Šari žive polarni medvedi.

Lobisti koji, naročito u zapadnim globalnim i važnijim medijima, promovišu usklađene interese Albanaca i zapadnih politika, nastoje i uspevaju da istaknu „senzacionalna otkrića” u istorijskoj nauci. Ta otkrića deluju dvostruko: trenutno koriste političarima kao opravdanje u donošenju odluka – bombardovanja, priznavanja nezavisnosti... Dugoročno „nove istine” nekritički prihvataju naučnici pomaganog naroda da bi na kraju većina Albanaca poverovala kako je sve poznato u istoriji Balkana, od antičke Grčke do perioda Miloševića, deo njihovog nasleđa. Najnovija knjiga Ane di Lelio u kojoj je Miloš Obilić proizveden u albanskog plemića samo je krajnja tačka zloupotrebe najpoznatijih simbola i borca za slobodu. Nacionalni junaci iz prošlosti postali su nacionalistički heroji upotrebljeni za konačni obračun sa Srbima. Dok su srušeni Njegošev spomenik oslobodioci u zanosu vukli traktorom po ulicama Prištine, pripreman je Skenderbegov spomenik da ukrasi novi glavni grad. Paradoks za „savremenog i nacionalno osvešćenog Albanca” je to, zašto pomenuti srpski pesnik govori da je „Skenderbeg srca Obilića” (na osnovu ovoga mogao bi se izvesti zaključak da je i tada postojala trgovina organima).

Na prvi pogled se u falsifikovanju, mitologizaciji i primeni „nove istorije” kod Albanaca izdvajaju tri perioda: antički, srednjovekovni i najnoviji, oslobodilački. Čeprkanjem po mutnoj istoriji bez izvora i materijalnih dokaza, albanski istoričari lako uspostavljaju veze između sebe, autohtonog stanovništva, i Aleksandra Makedonskog, ili recimo nešto „mlađeg i bližeg” vizantijskog cara Justinijana, čime se otvaraju vrata srednjeg veka. Justinijan je Dardanac, a Dardanci su Albanci, samim tim romejski car je Albanac. Pod odrednicom „Veliki Dardanci” u Muzeju Kosova prvi u vizantijskoj mozaičkoj ikoni stoji lik cara Justinijana. No, tu nije kraj: u Prištini je osnovana partija Demokratski savez Dardanije, koja je na prošlim izborima dobila 10 odsto glasova, a predvodi je Nedžat Daci, bivši bliski saradnik Ibrahima Rugove. Tako su Dardanci nakon vekova političko-etničkog mraka dobili svoj realni politički prostor. Bilo bi zanimljivo videti koliko bi glasova osvojila Liberalna partija starih Slovena, Konzervativna stranka Gala, Demokratska unija Etruraca ili Zelena keltska alijansa.

Srednji vek, sa dosta različitih vrsta izvora, i dominantnim srpskim uticajem, ne predstavlja nikakav problem novoj albanskoj istorijskoj školi. Ni povelje o osnivanju, ni strani izvori, ni srpski kraljevi – osnivači nisu dovoljan dokaz. Opšte prihvaćen i u naučnim krugovima zastupljen koncept je da su Gračanicu, Dečane, Patrijaršiju, kao i poznate srednjovekovne gradove preoteli Srbi, a ekstremnija varijanta ove „škole” kaže i da su Nemanjići zapravo Albanci. Na pitanje zašto su onda Albanci uništili 150 objekata Srpske pravoslavne crkve ako se radi o albanskom nasleđu, odgovara se da je to bila reakcija na Miloševića i da su to „političke crkve novijeg datuma”. A to što se među njima nalaze Bogorodica Ljeviška, Zočište, Binač ili Dolac, malo koga interesuje.

U već pominjanom Muzeju Kosova piše da se u mestu Koriša, kod Prizrena, poznatom po crkvama i svetom Petru Koriškom, nalazi i jedna „paleohrišćanska crkva”, istraživači rade na tom lokalitetu, a nijednom rečju se ne pominju Srbi.

Najnoviji oslobodilački period doneo je razračunavanje sa imenima mesta, gradova i oblasti. Na tablama se pišu albanski i srpski nazivi mesta, s tim što je prevod na srpski najčešće albanizovan, dok se u međualbanskoj komunikaciji, i često na geografskim kartama koriste nova albanska imena mesta. Leposavić, grad sa većinskim srpskim stanovništvom na severu pokrajine, preimenovan je u Albanik, a prema tablama koje su postavljene na čuvenoj novobrdskoj tvrđavi tamo nikada nisu živeli Srbi. U Novom Brdu su živeli Dubrovčani, Venecijanci i Jevreji, a stanovništvo se 1690. godine zbog „dugih i hladnih zima” seli u druge delove Kosova. Ova godina se „slučajno” poklapa sa velikom seobom Srba nakon austrijsko-turskih ratova, ostatak istorije objašnjen je na tri jezika: albanskom, engleskom i teško razumljivom srpskom.

Preuzimanje identiteta, od antičkog do oslobodilačkog, u ovom slučaju znači negiranje drugog i drugačijeg i poslednju etapu konačnog obračuna sa svim što ne pripada albanskom etnosu. U međuvremenu albansko dete koje u školi i svom domu nauči da su njegovu istorijsku zemlju kolonizovali Srbi početkom dvadesetog veka i držali ih, prema tumačenju ministra spoljnih poslova Kosova Skendera Hisenija, u robovlasničkom odnosu, čvrsto u svom džepu steže kamen i sprema se da ga baci.

Živojin Rakočević

[objavljeno: 02/07/2009]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.