Izvor: Blic, 10.Jun.2005, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kultura zločina

Kultura zločina

Neće se u našoj maloj domovini ništa pomeriti dok ne odbacimo kulturu zločina. Ta stvar nema nikakve veze sa Evropom, niti susedstvom, to je samo naša stvar. Pod kulturom zločina ovde podrazumevam ceo jedan sistem mišljenja, onaj koji proizvodi opštu relativizaciju svih vrednosti, isti onaj koji naknadno utvrđuje rezultate ratova, taj koji bi da i bližu i dalju istoriju napiše ponovo i prema svojim potrebama.

Gubitnička psihologija nije opasna >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << po sebi; ona biva zastrašujuća onda kada bi htela da interveniše u tok vremena, da vraća točak povesti unazad, da umesto nove intrepretacije menja činjenice. Gubitništvo, ukoliko se od njega stvara kompleks, ukoliko je, dakle, opterećujući činilac, biva opasno zato što je osvetničko, drugim rečima: neljudsko.

Ima marginalaca-gubitnika koji takav status biraju kao svoju sudbinu. No, takvi se češće nalaze u knjigama Pola Ostera nego u stvarnom životu. Kod nas, luzeri postaju političari. A onda uspostavljaju kulturu zločina. Jedan, onaj koji je na tome najviše radio, evo već dve godine nije u stanju da pojmi svoju krivicu. Ali, to je njegova, posve individualna stvar. Naš je problem što se njegovi hronološki naslednici ponašaju kao dosledni sledbenici: dok im leševi ne zavonjaju pod nosevima, nisu u stanju da se sete ljudskosti. Izvinjenja, oprosti, spremnosti na klečanja, i sva ta kičasta kompaserija politikantske estrade biva sasvim izlišna, anahrona, jeftino patetična, zato što ti ljudi nisu u stanju da budu pre svega elementarno iskreni. Tako oni, pritisnuti od sveta, a suštinski zainteresovani samo za vlastite promocije, devalviraju ideju empatije, solidarnosti i ljudskosti, vaspostavljajući kulturu zločina kao trajnu činjenicu.

Nekada je bolje ćutati nego zadocniti sa govorom. Naročito kad se nema šta reći.

Hvala za ribu

'Autostoperski vodič kroz galaksiju' reditelja Garta Dženingsa

Majčici Zemlji je odzvonilo, a to su najpre osetili delfini, inače bića inteligentnija od samih ljudi. U uvodu filma 'Autostoperski vodič kroz galaksiju' (god. proizvodnje 2005. trajanje: 110 min.) načinjenom u žanru mjuzikla delfini se uz pesmu opraštaju od sveta i ljudi, završavajući svoj song rečima 'Hvala za ribu'. Reč je o jednom od najzabavnijih i najefektnijih početaka, ali, nažalost, ovaj tračak mjuzikla se nepovratno gubi, priča kreće drugim tokom, sledeći gotovo doslovno (uz korišćenje pripovedačevog glasa, što u filmu uvek deluje umrtvljujuće) trag kultnog romana autora Daglasa Adamsa koji je i sam pisao scenario. Stekavši kultnu slavu pre nekoliko decenija, Adamsov roman je pridobio nekoliko generacija čitalaca, ali meni se činilo prilično zamornim čitanje ove knjige, tako da ne mogu da procenim šta je roman dobio a film izgubio. To neka uradi svako za sebe.

Reč je o roud muviju kroz galaksiju, koji započinje jednog jutra kad bunovni Artur Dent dozna da će njegova kućica u cveću nestati sa celom Zemljom, pošto su se našli na autostradi (u filmu se to pogrešno naziva zaobilaznicom) koja uklanja sve nevažno na putu. Artura ipak spasava njegov dobri prijatelj Ford koji ga uz pomoć čarobnog prstena smešta na vasionski brod kojim vladaju Vogoni. Oni deluju nakazno, ali su blagorodni i imaju samo jednu manu: vole da gostima čitaju poeziju užasnog nivoa, pa ko preživi. Zvuči vam poznato, jer podseća na naše obavezno obrazovanje. Film se sastoji iz niza neobaveznih epizoda u kojima povremeno ima humora montipajtonovskog tipa, ali nevolja je što se priča tromo odvija uz mnogo neuverljivih zgoda i sa junacima koji ne znaju šta će sa sobom (galaksija im široka), a ni sa tekstom. Neuverljivi likovi su valjda samo ilustracije književnih junaka, a tek tu i tamo prodrma nas prolazak kroz neku uzgrednu kosmičku kataklizmu (vizuelni efekti su povremeno na visini fantastičnih zamisli), koja nas ostavlja mrtve hladne. Na kraju glavna trojka junaka vraća se odakle se pošlo, ali to je samo virtuelna tvorevina (a šta u ovom filmu nije), pa se oni vraćaju u kosmička putešestvija. Time nam se daje na znanje da će biti 'Vodiča, drugi deo', premda posle ovako bledog filma ni to više nije sigurno.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.