Kostimograf mora da čuva svoj scenski rukopis

Izvor: Danas, 29.Sep.2015, 12:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kostimograf mora da čuva svoj scenski rukopis

Već 48 godina radim u pozorištu i bavim se baš tom teatarskom likovnom umetnošću, a i kao dugogodišnji profesor na fakultetu Primenjenih umetnosti smatrala sam da to treba nekako zabeležiti. Ovo nije samo moja monografija - knjiga koju sam priredila zajedno sa istoričarkom Viktorijom Kelec sadrži niz članaka naših poznatih reditelja, dramaturga, scenografa.

 Zapravo to je skup materijala koji je vrlo dragocen i biće dragocen za buduće generacije nad nas više ne bude >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << bilo - kaže za Danas akademski slikar i scenski kostimograf Milanka Buca Berberović, čiji je višegodišnji rad na monografiji "Umetnost scenskog kostima" predstavljen javnosti krajem prošle nedelje na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu svečanim programom u kome su učestvovali istoričari umetnosti Vesna Todorović i Dejana Milašinović Marić, članovi Drame, Opere i Baleta NP. U Foajeu NP priređena j i izložba kostima Milanke Berberović iz "Atile", "Aide", "In hoc signo" i drugih predstava

Ovu bogato opremljenju knjigu sa skicama kostima, fotografijama iz pozorišnih i operskih predstava, koji poput foto-vremeplova obogaćuju tekstove vodećih srpskih dramaturga, reditelja, scenografa operskih pevača i same Milanke Berberović ne samo o njenom umetničkom i ličnom životu, nego i teoretskim i praktičnim pitanjima scenske umetnosti, objavio je Fakultet primenjene umetnosti. Prema rečima istoričara umetnosti, ova knjiga će ne samo "obogatiti stručnu bibliografiju o scenskom kostimu, nego bi trebalo da postane i udžbenik i lektira".

Iza Milanke Berberović je: 155 realizovanih kostimografija, 15 samostalnih i 145 kolektivnih izložbi širom Srbije, bivše SFR Jugoslavije, Evrope i SAD, 20 tekstova za kataloge i knjige, uključujući i udžbenik "Istorija kostima" za Baletsku školu "Lujo Davičo", u kojoj je počela predavačku karijeru, 100 ilustracija za 15 knjiga, među kojima je petotomna Jesenjinova poezija, 30 nagrada i priznanja, predavanja u SAD, rad u mnogobrojnim žirijima ULUPUDS-a, čiji je član od 1966. godine.

- Oduvek volela da crtam i slikam i kad je trebalo razmišljati za šta se opredeliti, mislila sam ili arhitektura ili likovna umetnost, ali mi se činilo da će me možda privlačiti jedan kolektivan rad jer sam uvek imala dosta prijatelja. Bila sam jedinica, pa sam volela da uvek oko sebe imam puno ljudi. Pozorište mi se nekako činilo kao velika porodica, a i sviđalo mi se da se bavim kostimom - objašnjava Milanka Berberović kako je postala kostimograf.

Napominje da je u svojoj dugoj karijeri najviše žara unela u svoju prvu opersku predstavu "Atilu" - veliki projekat od 420 kostima, koji je "uživanje bilo kreirati, iako je bilo teško savladati je brojno".

- Scenski kostim ima neke svoje parametre kojih mora da se drži - to su režijska koncepcija, karakteri likova, svetlo, koreografija i još mnogo toga. Postoje elementi koji moraju biti zadovoljeni na sceni, a da u isto vreme kostimograf ne sme da izgubi taj svoj scenski rukopis koji se prepoznaje iz predstave u predstavu. On, naravno, nije uvek isti, ali se taj neki, kako mi kažemo, potez, kao i u crtežu, tako i na sceni prepoznaje - napominje sagovornica Danasa.

Milanka Berberović kaže da se kao svi divila Božani Jovanović, Milici Babić, Dušanu Ristiću, ali da je o pozorištu i uopšte o razmišljanju o scenskom kostimu dosta naučila od svog profesora Pavla Vasića i scenografa Vladimira Marenića, jer se "tehnologija pravljenja kostima stiče radom".

Prema njenim rečima, za kostimografa je podjednako zanimljivo da radi i "epohu" i modernistička tumačenja klasičnog operskog repertoara, jer sve zavisi od reditelja i njegove koncepcije.

- Tu nema nekih pravila. Ja volim da radim stilski kostim, ali isto tako volim i da on pretrpi neku transformaciju i transpoziciju u smislu scenskog zahteva. Put je sličan do realizacije kostima. Ali, sada se sve manje bavim scenskim kostimom. Radila sam pre godinu dana zadnju predstavu. Nisam rekla da je poslednja, ali ću sve manje to raditi, jer sam iškolovala generacije i generacije vrsnih kostimografa, na koje sam ponosna - osposobila sam ljude koji će me zameniti u NP i drugim pozorištima. Ponovo radim modni kostim, jer on isto tako pruža mogućnost da čovek pokaže svoju inventivnost. Ja sam se i na početku karijere bavila savremenim odevanjem na jedan malo drugačiji način - haljine i svilene tkanine slikane rukom - i od njih pravljeni modeli. Uvek sam se trudila da pronađem nešto novo - kaže Milanka Berberović.

Put ka čistoj umetnosti

"Za pevača je kostim od velike važnosti, on mu daje samopouzdanje, upućuje ga na prirodnost, omogućuje pokret. Ako je savršen, daje mu mogućnost potpune identifikacije sa ulogom. Bucini kostimi sve to poseduju u još mnogo više - ono neizrecivo i neobjašnjivo, što se u predstavi stapa sa scenografijom, nepogrešivo prati rediteljeve zamisli i na kraju trijumfalno rezultira čistom i neprikosnovenom umetnošću koja napaja dušu", objašnjava u monografiji "Umetnost scenskog kostima" primadona Milka Stojanović šta za operskog pevača znači dobar kostim.

Nastavak na Danas...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Danas. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Danas. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.