Jedno dete, pedeset ovaca

Izvor: Politika, 19.Mar.2011, 23:12   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Jedno dete, pedeset ovaca

Film o životu i smrti u Gazi iz ugla dece, dokument o borbi za slobodu prodate avganistanske devojčice i potresno svedočanstvo o novinarima ubijenim u ratovima

Solun - Jarif ima osam godina i kada poraste želeo bi da bude doktor koji će pomagati svoj deci osakaćenoj bombama. Njegova, nešto malo, starija drugarica Marieh, hoće da studira pravo „kako bi mogla da izvede pred sud pravde sve Izraelce koji su srušili dom i pobili porodicu”, dok jedanaestogodišnja >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Jasmin samo sleže ramenima i kaže: „Život je baš težak”.

Iz perspektive ova tri deteta koja žive pod šatorima ispred svojih, bombama, sravljenih domova u pojasu Gaze, prati se bez daha norveški dugometražni dokumentarni film „Suze Gaze” Vibeke Lekeberg, u kojem je autorka uz upotrebu unikatnih filmskih materijala sa lica mesta, u grubom, gotovo sirovom stilu, izložila svu brutalnost posledica savremenih ratova. Njen film takođe izbliza, prikazuje neprestanu borbu za preživljavanje dece i žena u nehumanim uslovima života u ruševinama, bez zidova i krovova, pod šatorima bez struje i vode. Sve same žrtve izraelske invazije na pojas Gaze krajem 2008. i početkom 2009. godine.

Film Lekebergove raspolaže nizom autentičnih snimaka bombardovanja i jedne školske zgrade, užasnog sakaćenja dece, permanentnog bacanja fosfornih zapaljivih bombi po kućama civila, ujedno postavljajući pitanje može li ovakva vrsta rata da reši konflikte i proizvede mir? Kakav mir? Onaj tokom kojeg će maleni junaci ovog filma živeti  u getu, sa stalno uprtim pogledom u nebo kojim i danas krstare izraelske bespilotne letelice i helikopteri. Veoma snažan i dobro režiran film, bez patetike, bez mistifikacija.

U samoj završnici solunskog Festivala dokumentarnog filma – Slike 21. veka, viđen je i izvrstan film „Vredela sam 50 ovaca” Nime Sarvastanija, u kojem autor, tokom jedne godine, prati šesnaestogodišnju avganistansku devojčicu Saber i njenu porodicu kroz teški životni galimatijas. Saber je imala samo deset godina kada ju je otac prodao za ženu 55- godišnjem talibanu, koji ju je godinama maltretirao i tukao, naročito onda kada bi ostajala trudna, ali je ova devojčica smogla snage da pobegne i sakrije se u jednoj Sigurnoj kući.

Saberina životna priča je samo jedna od desetina hiljada ovakvih slučajeva, čak i u takozvanom „modernom i demokratskom” Avganistanu naših dana. Jedna devojčica za 50 ovaca. Tradicija siromašnih porodica sa isključivo ženskom čeljadi, koja omogućava ocu da jedno ili više ženske dece proda kako bi ostali mogli da žive, još uvek nije zaboravljena ili prevaziđena. Naprotiv, svedoče aktivisti Sigurne kuće, kako se u Avganistanu sve teže živi, kako nema posla ni velike perspektive, ovakva pojava je sve češća.

Sarvastanijev film iz sasvim približene perspektive portretiše hrabru i samosvesnu devojčicu Saber, njenog siromašnog poočima koji joj iskreno pruža podršku kroz veoma komplikovan sudski proces razvoda od njenog starog krvnika i njenu malenu polusestru Farzaneh koju čeka ista sudbina. Otac porodice ima želju da zaštiti obe devojčice, stalno sa njima menja mesta boravka kako bi bile sigurnije, ali i iskreno pred kamerom kaže: „Da imam bar jednog sina, nikada ne bih morao da prodam ćerke”.

 Od grčkih dugometražnih dokumentarnih filmova izdvojio se „Snimanje protiv pucanja” Nikosa Mengrelisa (igra reči u engleskom naslovu ovog filma „Shooting vs. Shooting”). Ovaj film je zbirka neverovatnih priča o novinarima i snimateljima koji su izveštavali tokom rata u Iraku. Mengrelis– sledeći put novinara koji je tokom 2009. godine ubijen u Bagdadu, paralelno izlažući i priču njegove majke koja još uvek traži odgovor na pitanje zašto je njen sin ubijen kada je njegovo jedino „oružje” bio fotoaparat. Nudi i čitav serijal neverovatnih trenutaka i avantura u životima novinara koji su izgubili živote u pokušaju da slobodno emituju istinu javnosti, otkrivajući i nepoznate stranice ovih događaja i mnoštvo činjenica.

Kroz film „Snimanjem protiv pucanja” gledalac postaje svedok apsurdnosti rata, ali i odgovornosti vlade i vojske i varvarizma verskih fanatika.

Dubravka Lakić

objavljeno: 20.03.2011

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.