Ja sam primat  koji stari

Izvor: Glas javnosti, 18.Avg.2009, 13:20   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ja sam primat koji stari

Jedna od najčitanijih knjiga i ovoga leta bio je roman proslavljenog norveškog pisca Justejna Gordera, a autor kultne knjige“Sofijin svet“ svojoj publici ponudio je ove sezone i roman“Zamak u Pirinejima“, koji je objavljen u izdanju „Geopoetike“, koja je, inače, za poslednjih četrnaest godina objavila sedam knjiga ovog pisca. Gorder se u svim svojim knjigama bavi krupnim životnim temama, večnim i teškim pitanjima ljudskog postojanja, i od postanka čovečanstva nedokučivim tajnama >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << univerzuma...

Kako je sve počelo? Kako je došlo do toga da je misterija života postala vaša književna preokupacija?

- Pomenuću iskustvo kada sam imao jedanaest godina i kada sam doživeo misteriju postojanja. Bio sam potpuno zaprepašćen misterijom toga da univerzum postoji, da svet postoji i da ja sam postojim. Onda sam otišao svojim roditeljima koje sam pitao da li misle da je fantastično i neverovatno da svet postoji. Oni su se zamislili i rekli:“Pa ne baš.“ Tada sam ih pitao da li misle da je postojanje univerzuma potpuno normalno. Odgovor bi bio: „Naravno da jeste. Nemoj da razmišljaš o tim stvarima, nije to za tebe“. Moram da kažem da u to vreme u kome sam ja odrastao u Norveškoj, svi smo živeli u jednoj normalnoj zemlji i nismo imali nikakve čudne situacije. Imali smo jednog istog ministra vlade i jednog premijera tokom mnogo godina. Sve je bilo savršeno normalno. Postavljati sebi pitanja ljudske egzistencije zbog svega toga očigledno nije bilo normalno. Sve to se dešavalo pre postmodernizma kada nije bilo normalno pitati se o egzistenciji.

Zanimljivo je da svaka vaša knjiga otkriva opsednutost kratkoćom života...

- Sada kada sam odrastao veoma mi je drago da mogu da se osvetim svim ovim odraslima jer se ispostavilo da sam ja bio u pravu i da život zaista jeste enigma i jeste misterija i jedna velika bajka koja je kratka. To što je život kratak takođe utiče na to da bude misterija. Jedna moja knjiga govori o tome. Kratkoća života kao misterija postojanja, to je jedna od krupnih tema koja me obuzima.

Kako biste onima koji tek treba da pročitaju vašu najnoviju knjigu „Zamak u Pirinejima“ ukratko predstavili ovo delo?

- Knjiga je izašla u Norveškoj u oktobru 2008. godine. Ovo je prvi prevod sa norveškog u svetu. Ova knjiga je neka vrsta hibrida između romana i filozofske knjige, neka vrsta književnog hibrida. Radi se o susretu dvoje ljudi koji su nekada bili ljubavnici, a koji se ponovo sreću posle trideset godina u jednom turističkom mestu u Norveškoj, na istom mestu gde su kao devetnaestogodišnjaci doživeli nešto neobično zbog čega više nisu mogli da ostanu zajedno. Sada se sreću i razgovaraju o tom događaju. Imamo tu dva potpuno različita pogleda na život i egzistenciju, potpuno zasnovan na naučnom. Tu stranu zastupa muškarac, a s druge strane je žena koja je okrenuta duhovnoj strani.

„SOFIJIN SVET“

Roman „Sofijin svet“ otvorio vam je vrata svetske književne slave za sva vremena. Kako je nastala ova danas kultna knjiga?

- Kada sam napisao „Sofijin svet“ mislio sam da je to knjiga samo za malo ljudi i samo za Norvežane. Mislili su da neće zaraditi puno para. rekli su mi da je napišem brzo. Objavili su je konačno iako nije bila ni knjiga ni za decu ni za odrasle. Zahvalio sam im zbog toga pismom, da bi ubrzo posle toga počeli oni meni da se zahvaljuju. Paradoks je da je ova moja knjiga objavljena na pedeset šest jezika. Zahvaljujući ovoj knjizi sve moje druge knjige su prevedene na svetske jezike.

U vašim knjigama sadržana je riznica promišljanja o životu, o Kosmosu, egzistenciji, prolaznosti.. U kojoj meri se bavite tumačenjem sopstvenog identiteta? Ko je zapravo Justejn Gorder?

- Često se pitam koji je moj identitet. Ima ih puno. Ja sam muž, otac, deda.. A ispod svega toga je jedan dublji identitet a to je da sam ja primat koji stari. Sve više me zanima priroda u odnosu na kulturu. Mada imamo kulturno nasleđe prirode i to je jako važno i ja se zato zalažem za zaštitu životne sredine. To je primarno u mom životu. Postoje pisci koji pišu i oni koji imaju da prenesu neku poruku. Ja spadam u ovu drugu grupu. Iako sam komunikativna osoba, volim da budem sam i nekad dane i dane umem da provedem sam. Putujem često sa ili sa svojom suprugom i umem istinski da uživam u tome. Imam tu privilegiju da živim u Oslu, gradu iz kojeg za sam pet minuta mogu da izađem i da se nađem u šumi, u srcu prirode. Moje misli ne mogu da se kreću bez kretanja mog tela. Postoje pisci koji jednostavno pišu, i ja pišem, ali, ima perioda kada samo jesam, vreme kada spremam recimo večeru za svoju suprugu, kad sam sa svojim najbližima, kad sam sam...

Nastavak na Glas javnosti...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.