Film je moj zavičaj

Izvor: Blic, 03.Feb.2012, 03:10   (ažurirano 02.Apr.2020.)

"Film je moj zavičaj"

Film je bio moj zavičaj - rekao je Puriša Đorđević (88), laureat nagrade za životno delo za 2012. koju dodeljuje Fipresci Srbije. Proslavljeni reditelj u razgovoru za „Blic” govori o pomenutom priznanju, svojim filmovima, umetnosti.

Nagrada za životno delo?



- Nije tajna da su nagrade dobra stvar, ali kad je za životno delo, čini me sa da ima i jedna dimenzija koja je hendikep ako je čovek živ. Zna se kad se to daje i na šta asocira. >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << A ja sam još živ i imam na Festu dokumentarac o Jiržiju Menclu. Prema tome, dabome.

Kad se osvrnete na svoju bogatu biografiju, koji je osnovni utisak?

- Moje osnovno interesovanje bio je sport. To sam napustio da bih postao filmski režiser. Da li je film postao moja strast? Ne više nego što su to bili sport i pisanje priča i romana koji nisu imali toliko uspeha kao filmovi koji su, na moje zaprepašćenje, prolazili veoma dobro na festivalima.

Šta je najnovije u spisateljskoj karijeri?

- Izdavačka kuća „Plato” izdaje mi knjigu priča pod naslovom „Osam kila sreće”.

Nagrade Fipresci Srbije

Nagradu Udruženja filmskih kritičara (Fipresci) Srbije za najbolji domaći film u 2011. godini dobila je „Parada” reditelja i scenariste Srđana Dragojevića. Novoustanovljenu nagradu za najbolji dugometražni dokumentarni film dobio je „Sinema komunisto” Mile Turajlić. Najbolji reditelj je Miloš Radivojević („Kako su me ukrali Nemci”), a tom filmu pripala je i nagrada za scenario (Miloš Radivojević, Svetozar Vlajković i Vladislava Vojnović), zatim nagrada za muziku (Isidora Žebeljan), montažu (Petar Jakonić i kostim (Gordana Angelovski). Najbolji glumci su Nikola Kojo („Parada”) i Jelena Đokić („Kako su me ukrali Nemci”). Nagradu za najbolju fotografiju dobio je Dušan Joksimović („Parada” i „Neprijatelj”), a za scenografiju Veljko Despotović („Miris kiše na Balkanu”). Najbolji strani film prikazan u Srbiji u 2011. je „U boljem svetu” danske autorke Suzane Bir. Dodeljene su i dve počasne nagrade - za životno delo reditelju Puriši Đorđeviću i za izdavačku delatnost Kulturnom centru Niš.

A da li izdvajate neke svoje filmove?

- Ima mnogo onih za koje niko ne zna. Da ne pominjemo opštepoznate. Radio sam jedan dobar film o Čehovu za nemačku televiziju „Kako su popravljani naši klaviri”. Zaobiđen je i film „Pavle Pavlović”. Radio sam pedesetak dokumentaraca, od kojih je deset zbilja dobro. I to bi bilo to.

A šta ste hteli da kažete svojim filmovima?

- Da se čovek najviše smrzne u svom zavičaju, u onome što je, kako bi danas rekli, njegova šolja čaja. A moj zavičaj bio je film i ja sam se smrzao u njemu. Tačka.

Na Festu će biti prikazan vaš dokumentarac o Menclu?

- Mencla sam sreo '67, godinu dana pre ulaska Rusa u Čehoslovačku. Desilo se da sam, kad su Rusi ušli u Čehoslovačku, bio u Lokarnu, u žiriju festivala. Pojavio se Mencl. Nešto sam mu pomogao, a on se kasnije ipak vratio u Čehoslovačku. Nakon toga, '85. radio sam dokumentarac o Bohumilu Hrabalu, piscu po čijem je delu Mencl snimio film za koji je dobio Oskara, i on mi je tada mnogo pomogao. Sada sam snimao i kako radi operu, snimao probe. Prvi put sam razbio film na taj način što sam ga napravio pomalo privatnim.

U kom smislu?

- Pričao sam o jednoj Menclovoj i jednoj mojoj ljubavi.

Kojoj?

- E, gledaćete. A zaustavio sam film u jednom trenutku u montaži, slikao se i rekao - ne znam kako ću dalje da nastavim. Tako sam film i nazvao: Plašim se da će sve da se razume.

Duhovitost je vaša upečatljiva osobina?

- Seljačkog sam porekla što mi daje kvalitet da dugo živim. Odrastao sam u Čačku u kome među ljudima pulsira ironija i ja sam inficiran od ljudi koji su stalno pravili neke dosetke.

Tako sam ispao po prirodi bistar i mogu da izmišljam svašta. Meni je 88 godina i sada me preokupira da napravim jedan štos.

Koji?

- Biram koje ću poslednje reči da izgovorim.

Za koju priliku?

- Za onaj svet.

Koje su to reči?

- To neće biti šampanj, koji je tražio Čehov, neće biti 'više svetla’ što je tražio Gete. Biće rečenica Majakovskog: Svi smo mi pomalo konji i svaki je od nas konj na svoj način.

Povezane vesti: Dejvidu Atenborou nagrada za životno delo Božoviću nagrada "Pavle Vuisić" za životno delo Glen Klouz nagrada za životno delo Književna nagrada "Živojin Pavlović" neće biti dodeljena Film Gorana Radovanovića nagrađen u Portugalu

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.