Dva veka tate Hajdna

Izvor: Politika, 26.Feb.2009, 23:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dva veka tate Hajdna

Dva veka od smrti poznatog kompozitora obeležava se u celom svetu. U Beogradu ovih dana – izložba i koncert

Kažu da je njegov problem bio taj što niti je umro mlad niti gluv. Doživeo je sedamdeset sedmu i imao život bez povećih skandala. Dodatna komplikacija je što nije napisao ni „Don Đovanija” ni Devetu simfoniju. Komponovao je, međutim, 18opera, 150 simfonija, 39 klavirskih sonata, 78gudačkih kvarteta i, uprkos ovim, ne za potcenjivanje faktima, odmara >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u senci Mocarta i Betovena sa kojima je činio najpoznatiju bečku trojku.

Zgodna priča o marginalizovanom geniju, po svemu sudeći, biće u žiži tokom cele 2009, kada svet obeležava 200 godina od smrti velikog kompozitora Jozefa Hajdna (1732-1809). Autor jednog od najbogatijih opusa u istoriji komponovanja zasluženo je poneo titule „utemeljivača simfonije” i „oca gudačkog kvarteta”, što je sigurno doprinelo da u istoriji ostane poznat i kao „dobri tata Hajdn”.

Angažovan kao dvorski kompozitor na dvoru mađarskih knezova Esterhazija od 1761. do 1790, gde je imao sve uslove za rad, Hajdn je, po sopstvenim rečima, „bio prisiljen da postane originalan”. Na dvoru je davao časove kneževoj deci, komponovao za razne proslave, vodio računa o dvorskom orkestru. Kako Nikola Esterhazi nije imao sluha da nastavi dvorsku muzičku tradiciju, Hajdn, koji je svojim kompozicijama već stekao slavu u Evropi, odlazi 1790. u Beč i prima porudžbine iz evropskih prestonica.

Međutim, čini se kao da slava i popularnost nisu previše išli na Hajdnovu ruku. Ovoj činjenici ide u prilog zapažanje dugogodišnjeg direktora Hajdnovog društva u Velikoj Britaniji, koji je primetio da na listama omiljenih kompozitora, Hajdn nikada nije ušao u prvih deset.

Hm, gde nastaje problem?

Danas uglavnom govorimo o Bahovom spokojstvu, Mocartovoj vazdušastoj perfekciji, Betovenovoj veličanstvenosti i uzvišenosti, Šubertovom lirizmu, Vagnerovom transcendentnom muzičkom klimaksu... Gde je svoj epitet izgubio papa Hajdn?

Upravo tu, kažu pojedini kritičari, leži zamka. On je nedokučiv i neuhvatljiv za definicije, što već samo za sebe može biti dovoljna odrednica. Vanredan u svemu, na šta cinici dodaju – ni u čemu izvanredan. Kako dodaju, pisao je mnoga, ali ne i nezaboravna, mitska, dela.

„Uvek sam bio marljiv ali se nikada nisam setio da marljivost izrazim muzikom” – ovo jesu Hajdnove reči ali nikad se ne bi reklo da je taj isti čovek bio lenj kad je komponovao Simfoniju rastanka, šest Pariških i 12 Londonskih simfonija, oratorijume „Stvaranje” i „Godišnja doba”"

Kako se onda ne zapitati zašto je Mocart tako topao i seksi, a iskusniji tata Hajdn kaska za njim. Pa, čini se, kako je primećeno, da u pogrešnim rukama Hajdnova partitura može da zazvuči beživotno. Njegovu muziku karakterišu kao intelektualnu i tešku za izvođenje, više elegantnu nego emotivnu. Drugi primećuju da je Hajdnovo „andante” često svirano suviše sporo" Tek, ko će ga znati.

Teško da će ove nedoumice razrešiti podaci iz privatnog kompozitorovog života. Pomenimo da legenda beleži da se oženio ženom koja uopšte nije razumelanjegovu umetnost.Pričalo se da je od njegovih partitura ponekad pravila uvijače za kosu ili ih upotrebljavala kao podmetač za paštete, što ga je nateralo da svoje rukopise brižljivo skriva. Ljubav je doživeo sa suprugom violiniste iz orkestra, ali posle smrti njihovih supružnika, ova dama nijeodlučila da ostane sa Hajdnom.

Tek, pregršt priča i podataka, neobjavljenih nota i zgodnih anegdota, verodostojnih ili naknadno pametnih, biće povod da podsete na ovog velikog stvaraoca u narednim mesecima. Pomenimo da je povodom značajnog jubileja u Hajdnovoj kući u Beču otvorena izložba „Hajdnove poslednje godine”, dok je u Beogradu u tokupostavka „Haydn on Tour” u Austrijskom kulturnom forumu (Knez-Mihailova 22), sve do 15. marta.

M. Sretenović

-----------------------------------------------

Koncert za 1. mart

Povodom 200 godina od smrti Jozefa Hajdna, Hor i Simfonijski orkestar RTS izvešće čuveni oratorijum Godišnja doba u nedelju, 1. marta, u Kolarčevoj zadužbini sa početkom u 20 časova. Kao solisti nastupaju: Snežana Savičić-Sekulić (sopran), Dejan Maksimović (tenor), Dragoljub Bajić (bas), Ana Zorana Brajević (čembalo). Diriguje Mladen Jagušt.

[objavljeno: 27/02/2009]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.