Izvor: Večernje novosti, 11.Dec.2012, 22:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Danica Ristovski: Potrebna nam je ljudskost
U DIRLjIVOJ ljubavnoj drami nemačke rediteljke i scenaristkinje srpskog porekla Mihaele Kezel, "Most na Ibru", koja je okupila brojnu glumačku ekipu, jednu od zapaženih uloga odigrala je Danica Ristovski. Film je premijerno prikazan na festivalu u Minhenu, gde je dobio nagradu za najbolje ostvarenje, a Zrinka Cvitešić, koja igra glavnu junakinju, za najbolju žensku ulogu. "Most na Ibru" pobrao je priznanja i na festivalima u Arasu, u Francuskoj (nagrada publike), u Biberahu (za najbolji debitantski >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << film i nagrada publike), a u Nemačkoj je dobio nagradu i za mir. Odlične likove, pored Mišela Matičevića koji igra glavnog junaka, napravili su naši glumci Velimir Bata Živojinović, Slavko Štimac, Ljubomir Bandović, Eva Ras.Radnja filma, po rečima Danice Ristovski, događa se na Kosovu tokom rata, a naša publika premijerno će imati priliku da vidi ovu priču na predstojećem Festu. - Dve godine, od Paskaljevićevog "Medenog meseca", nisam imala novu ulogu na filmu. Ali, moja prirodna sredina je pozorište, gde imam kontinuitet, što je za glumca najvažnije. Ko se u glumačkoj igri "iskalio" na sceni, on na filmu stvara čuda - kaže Danica Ristovski u razgovoru za "Novosti". * Kako je došlo do saradnje sa rediteljkom Mihaelom Kezele? - Upoznale smo se 2007, kada sam igrala glavnu ulogu u njenom diplomskom kratkom igranom filmu "Milan", koji je osvojio brojne nagrade na evropskim i svetskim festivalima. Zato je moje zadovoljstvo što sam ponovo u kadru baš u Mihaelinom, ovog puta debitantskom igranom filmu, višestruko. Jer, pišući jedna drugoj umetničku biografiju, negujemo i prijateljstvo. * Šta je za vas bilo najuzbudljivije u liku koji igrate? - Igram Jelenu, prvu komšinicu glavne junakinje, koja je u mladosti bila mis Prištine, i jasno je da je moja lepota bila presudna da dobijem ovu ulogu. Naravno, malo se šalim - Jelena mi je bila uzbudljiva zbog svojih karakternih suprotnosti - hirovita je, brižna i surova istovremeno. Nema porodicu, mogla bi da proda kuću i započne novi život negde drugde, ali hrabra je i ostaje u rodnom mestu, baš zato što zna da je plan Albanaca da proteraju Srbe sa Kosova. Kad vidi da je u kući njene komšinice Danice Albanac Haris, Jelena ga bez dvoumljenja prijavljuje. To bi bio nekakav "kroki" filma, i moram da kažem da je Mihaela Kezel napravila vrlo poštenu, objektivnu i emotivnu priču, bez politike, ne navijajući ni za koju nacionalnu stranu. * Poslednjih godina napravljeno je dosta "politički korektnih" filmova sa idejom da pomire ove prostore. Može li umetnost da bude jača od događaja koji razdvajaju ljude? - Sama umetnost ne može da pomiri ove prostore, ali može da okupi istomišljenike, neke iskrene, dobre ljude bez predrasuda. Dobro je što smo spremni da pokrenemo određene teme i da ih osvetlimo, jer će se samo tako neko pozitivno kretanje nastaviti. A, umetnička tema uvek zavisi od hrabrosti i slobode umetnika da napravi izbor događaja o kojima će govoriti, i da ukaže na istinu. Ovaj film, od premijere doživljava samo priznanja, jer publika, bez obzira na to gde se prikazuje, u njemu vidi ljudskost. PRIKRADANjE ŽIVOTU * U ambijentu rata događa se "mešovita" ljubav. Da li je ta priča možda "isuviše poetska"? - Ta ljubav je kontrapunkt ratnim okolnostima, jer otvara i druge bitne i ljudske teme, kao što je ta da smo bili bombardovani radioaktivnom municijom sa dugotrajnim, strašnim posledicama. Film mora da se prikrade životu sa raznih strana, da bude autentičan, prisan, filozofski, da nas iznenadi, uzbudi, natera na razmišljanje, i da konfrontrira publiku. Danicu će sigurno neko osuditi zbog ljubavi prema Albancu, ali će neko isto tako pomisliti i da je imala sreće što je Haris toliko voleo. Tragao je za njenim izgubljenim sinom, i sa albanske teritorije, u zastrašujućim okolnostima, uspeo da ga vrati na srpsku stranu.
Nastavak na Večernje novosti...











