Izvor: B92, 06.Apr.2014, 14:19 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Dan kad je stradala Narodna biblioteka
Centralna manifestacija obeležavanja Dana sećanja na stradanje Narodne biblioteke Srbije u Drugom svetskom ratu (6. april 1941.) održana je danas na lokalitetu nekadašnje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu.
Okupljenim građanima, ambasadorima, piscima se prva obratila v.d. upravnika NBS Svetlana Jančić rekavši da je Narodna biblioteka Srbije, najstarija i najugledija ustanova kulture u državi, stecište znanja, pamćenja i svesti o značaju i ugledu institucije >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << i njenim odgovornostima, duboko ukorenjena u samu suštinu nacionalnog bića i kolektivnog identiteta.
Tokom 182 godine istrajnog i posvećenog rada Narodna biblioteka Srbije verno je delila sudbinu naroda i zemlje, rekla je Jančić i dodala da je za vreme nemačkog bombardovanja Beograda u aprilu 1941. uz velike ljudske žrtve i ogromna razaranja grada, čije su posledice još vidljive, u vazdušnim napadima nepovratno uništena dragocena nacionalna naučna i kulturna baština, prikupljana i čuvana u Narodnoj biblioteci od njenog osnivanja 1832. godine.
U požaru koji je zahvatio staru i nepodesnu zgradu bivše kartonaže Milana Vape u kojoj je Biblioteka provela pune dve decenije, posle neprekidnih seoba i uzaludnih traganja za prostorom kakav priliči uglednoj nacionalnoj instituciji kulture, prema izveštaju Komisije za procenu vrednosti uništenih zbirki, pod naletom zapaljivih bombi izgorelo je više od 1.300 srednjovekovnih rukopisa i dokumenata na pergamentu i hartiji, preko 300.000 štampanih knjiga, među kojima i knjige iz prvih srpskih štamparija od XV do XVIII veka, kompleti novina i časopisa iz XVIII, XIX i XX veka, oko 2.000 pisama književnika i znamenitih ličnosti srpskog i drugih južnoslovenskih naroda, bogata kartografska i muzikološka zbirka, biblioteke celine neprocenjive vrednosti, kompletna dokumentacija, svi inventari i lisni katalozi.
Uprkos potpunom razaranju, NBS, obnovljena brigom države ali i ljubavlju i posvećenošću brojnih pojedinaca, darodavaca i legatora, izrasla je u savremenu biblioteku XXI veka, ključnu isnstituciju društva znanja, pouzdanog čuvara neizmernog blaga - pisane kulturne baštine našeg ali i brojnih drugih naroda, najveću nacionalnu biblioteku u regionu i jednu od najznačajnijih zbirki pokretne kulturne baštine u ovom delu Evrope, navela je ona. 73 godine od bombardovanja Beograda
Poput institucija koje dugo traju, čiji su koreni duboki, misija je usmerena ka opštem dobru, a duh neuništiv, i Narodna biblioteka pamti, svesna obaveze prema sadašnjim i budućim pokolenjima kojima dugujemo pravo da znaju i sećaju se jednog od najvećih razaranja kulturne baštine u prošlom veku.
U vremenu u kome, i pored bolnih iskustava, biblioteke i arhivi širom sveta i dalje nestaju u plamenu, naša je obaveza da konačno vratimo knjigu na Kosančićev venac, da dostojno obeležimo mesto stradanja, da mu udahnemo život, smisao, lepotu i plemenitost, da se duboka rana na biću Nacionalne biblioteke zaleči, a prekinuta nit trajno uspostavi, zaključila je Jančić.
U dirljivoj besedi književnik, upravnik Biblioteke Matice srpske i dopisni član SANU Miro Vuksanović podsetio je da je u bombardovanju "u buktinju pretvorena nacionalna srpska biblioteka".
"Buktinju su stvorile hitlerske bombe, na današnji dan, na šesti april koji je ubijen čim je počeo da sviće. Tada su planule i knjige na nemačkom jeziku. Zlo je zlo zato što i samo sebe pogađa", naveo je on.
A srpska reč, u svim oblicima, u svim narečjima i dijalektima, predvukovska i Vukova, ''nije ovde spaljena, nije ovde istopljena, nije ovde priždivena, jer reči ne mogu da gore'', rekao je Vuksanović i dodao: Svaka srpska reč, ovde i onda, digla se s plamenom, iz plamena otišla u beli visoki dim, odatle na sve strane, dokle se može dogledati, svuda, kroz svaki somić na krovu, kroz prozorsko okno i ključanicu na vratima, u kuće gde se govori, misli, piše, čita i voli na srpskom.
Pale su zažarene srpske reči na bele listove, ušle su u rečenice, rečenice su se udružile u knjige, knjige su se hiljadile. U njima se kao mladina iza požara obnovila spaljena misao. Obnovila se gelerima pogođena želja. Ozdravilo je ranjeno osećanje. Sve je vaskrslo! A iz pepela koji je ostao na ovom mestu, vreo i gust, koji je otišao za rečima, koji se staložio na brdu, na uzvišenju za veru i čudo, pomešan s pepelom prvog srpskog pisca koji je, od straha, spaljen na istom mestu, suludo, jer paša nije ni slutio da će se spaljeni pisac još jednom posvetiti, tamo, na tom uzvišenju, vračarskom i beogradskom, digla se kuća raširenih krila, u koju svakočasno, bez prestanka, ujedno i razdvojeno, pristiže svaka knjiga na srpskom jeziku, sva novinska, časopisna, elektronska i srodna izdanja, svaki štampani listak, sve, ma gde da je nastalo i objavljeno, s prevodima sa srpskog, s neophodnim knjigama na drugim jezicima, pa tako, inatna vremenu, bez zazora, jedina s iskustvom da je rođena kad je uništena, raste središna nacionalana ustanova, neuništena Narodna biblioteka Srbije, rekao je Vuksanović.
On je pozvao da se na Kosančićevom vencu podigne mauzolej spaljenoj knjizi "čitalački skroman i setan, kao nadgrobnik strahoti koja je uništila samu sebe, otišla pod zemlju na kojoj, slobodno, sami na svome, govorimo rečima koje ne mogu da gore". Ministar kulture Ivan Tasovac podsetio je da je u nacističkom bombardovanju u depoima i trezoru NBS tog jutra stradalo oko pola miliona bibliotečkih jedinica srpskog i stranog porekla.
Bila je to najveća i najdragocenija zbirka pokretne kulturne baštine u ovom delu Evrope. U plamenu su nestale lične biblioteke Vuka Karadžića, Đure Daničića, Janka Šafarika...uništena je neprocenjiva zbirka kartografskog i grafičkog materijala, nestale su kolekcije srednjovekovnih srpskih i orijentalnih rukopisa, bez čijeg poznavanja skoro da nije moguće razumeti vekove naše i evropske istorije, rekao je Tasovac.
"Izuzetno bogat i raznorodan nacionalni fond tadašnje Narodne biblioteke Srbije bio je svedok dinamične i burne istorije ovih prostora, preplitanja kultura, tradicija, jezika, religija i ideologija. Upravo zbog toga je uništenje NBS jedan od najvećih zločina počinjenih nad pokretnom kulturnom baštinom u Evropi tokom Drugog svetskog rata", rekao je Tasovac i dodao da je time stradanje NBS preraslo nacionalne okvire i postalo univerzalni simbol pokušaja uništenja i zatiranja kulture, umetnosti i nauke.
"Istovremeno, ovaj krater pored kojeg stojimo je i simbol našeg sopstvenog nemara i pokazatelj istorijske ravnodušnosti koju kao drustvo gajimo u odnosu prema najznačajnijim institucijama naše kulture", rekao je Tasovac. On je pozvao da na Kosančićevom mestu ponovo zaživi NBS.
"Jedna nova, drugačija ali ne manje bogata Narodna biblioteka Srbije koja će predvoditi proces digitalizacije srpskog kulturnog nasleđa i koja će u isto vreme biti i čuvar kolektivnog pamćenja i garant tehnološkog napretka u Srbiji u 21. veku. Ima li boljeg načina da naša generacija iskupi svoj dug generacijama pre nas, ali, još više generacijama koje će doći posle nas", upitao je on.
Podsetivši da mnogi veruju da je istorija sveta zapravo istorija ratovanja, Tasovac je naglasio da za svaku generaciju ratnika postoji i generacija graditelja.
"Na nama je da se opredelimo da budemo upravo jedna takva generacija". Okupljeni na ruševinama NBS na Kosančićevom vencu ostavili su knjige a u umetničkom delu programa pozorišna trupa Dah teatar izvela je performans.
Dan sećanja na stradanje Narodne biblioteke Srbije
Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 06.Apr.2014
Centralna manifestacija obeležavanja Dana sećanja na stradanje Narodne biblioteke Srbije u Drugom svetskom ratu (6. april 1941.) održana je danas na lokalitetu nekadašnje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu. Okupljenim građanima, ambasadorima, piscima se prva obratila v.d. upravnika...









