Da li je problem u Terminatoru ili u nama?

Izvor: B92, 11.Nov.2013, 19:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Da li je problem u "Terminatoru" ili u nama?

Da li je originalni film "Terminator" iz 1984. nasilniji od svojih nastavaka? Ili smo mi oguglali na nasilje?

Filmovi iz osamdesetih godina prošlog veka, kao što su "Terminator" i "Umri muški" u vreme svoje bioskopske distribucije u SAD nosili su oznaku "R". To je značilo da su svi mlađi od sedamnaest godina mogli da ih gledaju u bioskopu samo uz pratnju roditelja zbog uznemirujućih, nasilnih scena.

Čudno ali istinito – nedavni holivudski hitovi kao što su "Osvetnici" >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << ili prvi deo serijala "Igre gladi" sadrže znatno više nasilja nego pomenuti filmovi sa Arnoldom Švarcenegerom i Brusom Vilisom, ali nose oznaku "PG-13". Ta oznaka samo šalje upozorenje roditeljima da film obiluje sadržajima neprikladnim za mlađe od trinaest godina, ali im dozvoljava da puste decu da u filmu uživaju bez njihove pratnje, prenosi NBC.

Da li to znači da smo postali znatno tolerantniji na nasilje? Dovoljno je izneti podatak da je prisustvo oružja u današnjim filmovima utrostručeno u odnosu na filmove iz 1985, dok je količina nasilja od sredine prošlog veka skoro učetvorostručena.

Psiholog Bred Bušmen sa državnog Univerziteta u Ohaju sa svojim kolegama je analizirao 945 popularnih filmskih ostvarenja, snimljenih od 1950. do 2012. godine. Svaki od tih filmova našao se na listi od 30 ostvarenja sa najvećom zaradom u godini kada je prikazivan, što znači da je privukao veliki broj gledalaca.

Bušmen navodi da je uočen zabrinjavajući trend rasta na velikom platnu ali i malim ekranima, koji bi trebalo da shvatimo ozbiljno. Brojne studije još su ranije uočile vezu između nasilja na filmu i onog u stvarnom životu, navodi on.

"Naravno da to nije jedini faktor, možda čak ni najvažniji, ali svakako nije zanemarljiv, i jedan je od faktora koje možemo da promenimo", objašnjava Bušmen.

On je sa svojim studentima proučavao pomenute filmove i izdvajao nasilne scene. To su scene u kojima, prema njihovom objašnjenju, postoji fizički čin nasilja od strane agresora ili pokušaj da se uspostavi fizički kontakt sa namerom da se izazove nečija povreda ili smrt.

Kao jedan od primera Bušman navodi serijal "Umri muški". Prvi deo iz 1988, baš kao i drugi nastavak iz 1990, nosili su oznaku "R" zbog obilja nasilnih scena. Ali kasniji nastavci filma, poput onog iz 2007. godine, nosili su oznaku "PG-13", uprkos tome što su imali znatno više nasilnih scena.

Ista je situacija i sa "Terminatorom". Treći deo serijala pod nazivom "Terminator 3: Pobuna mašina" (2003) označen je slovom "R", dok je znatno nasilniji sledeći nastavak serijala "Terminator 4: Spasenje" (2009) dobio znatno blažu ocenu "PG-13".

Da li je u pitanju naša naviknutost na nasilje ili nešto drugo? Možda bi bilo najbolje, kako to filmovi savetuju, da pratimo trag novca, navodi Bušman.

Naime, o tome koji će film dobiti koju oznaku odlučuje Američko filmsko udruženje (Motion Picture Association of America), sačinjeno od filmskih stvaralaca koji su glavni pokretači i akteri filmske industrije.

Sasvim je jasno da filmovi koji imaju oznaku "PG-13" potencijalno mogu da privuku veći broj gledalaca, jer bez pratnje roditelja mogu da ih gledaju i mlađi od trinaest godina, dodaje koautor studije Den Romer, direktor Instituta za adolescentsku komunikaciju sa Univerziteta u Pensilvaniji.

On takođe uočava da i sve popularniji naučno-fantastični filmovi i filmovi zasnovani na stripovima igraju važnu ulogu u ovoj priči.

Nasilje mnogo lakše podnosimo ukoliko je ispričano uz fantastične elemente, tvrdi Romer. Osim toga, nasilje je razumljivo na svakom jeziku, pa je zbog toga u filmskom svetu isplativije od komedija koje mogu biti sputane lokalnim humorom.

Romer takođe uočava da filmovi sa eksplicitnim scenama seksa uvek dobijaju "R" oznaku, iako su u pitanju znatno prirodnije scene od scena nasilja.

Njih dvoje zajedno sa svojim timovima studenata nastaviće da rade na istraživanju problema nasilja u filmovima iz različitih uglova, kako bi odredili ulogu filmskog nasilja u našim životima. A za sve one koji imaju spreman "i ja sam gledao/la nasilne filmove pa ne ubijam ljude po ulici" odgovor, Bušman poručuje:

"Ljudi mi sve vreme govore kako su i oni gledali nasilje u medijima pa nikoga nisu ubili. Pa šta, velika stvar. Niko nije nikog ubio, ubistva su veoma retka. Ali ono što ja želim da znam jeste kako se ti ophodiš prema drugim ljudima."

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.