Izvor: Danas, 07.Apr.2015, 09:06 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Beonarcizam
Da li i u drugim zemljama Evrope postoji tako negativan odnos prema dijalektima, prema varijetetima koji su udaljeniji od standardnog jezika, kao u Srbiji?
Makar prema mišljenju lingvista i lingvistkinja koji su neko vreme proveli u Nemačkoj, Sloveniji, Italiji, zemljama sa mnogo dijalekata, standardni jezik tih država je naravno obavezan u institucijama, školstvu i na televiziji, ali se sa daleko više uvažavanja i tolerancije ophode prema različitostima i govornim karakteristikama >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << drugih područja. Lingvistkinja Tanja Petrović sa jednog od instituta u Ljubljani u svojoj studiji "Srbija i njen jug" nastoji da odgovori na pitanje kako je došlo do toga da se teritorijalno određeni jezički varijeteti (južni srpski) povezuju sa kategorijama niskog kulturnog ukusa i nizom negativnih pojava u srpskom društvu. Delimično objašnjenje pronalazi u disproporciji u odnosima moći između centra i periferije. "'Unutrašnjost', 'provincija', 'južna pruga' najčešće su odrednice kojima se označava jugoistočni deo Srbije, za koji se vezuju predstave o ruralnosti, ekonomskoj i kulturnoj zaostalosti." Mada, kako kaže Tanja, jugoistok Srbije u tom smislu deli sudbinu mnogih perifernih regija u Evropi u kojima se 'čudno govori', ipak je kod nas ta disproporcija veoma izrazita zbog ekonomske i kulturne dominacije glavnog grada, koju neki kritičari nazivaju 'beogradizacijom Srbije' i 'beonarcizmom'.
Otud predstave da se na tom području "najpravilnije" govori. Formalno je to zapadna Srbija, zbog veze sa Vukovom reformom, a neformalno je Beograd, zbog kulturnog prestiža. U lingvistici se veoma oprezno jezičke pojave kvalifikuju kao (ne)pravilne. Lingvistu zanima jezička realnost i sve moguće varijante govora i izražavanja misli, dok je standardni jezik domen jezičke politike i planiranja i u sprezi je sa jezičkom ideologijom (a jezička ideologija se definiše, najkraće, kao 'ideje koje ljudi imaju o jeziku - o tome kakav on treba da bude'...). U jezičkoj ideologiji govornika srpskog jezika padeži i akcenti, kako ističe Tanja Petrović, jesu jezičke kategorije koje imaju važnu ulogu u percepciji i hijerarhizaciji dijalekata i njihovih govornika. Stoga se govori sa drugačijim padežnim i akcenatskim sistemom percipiraju kao "pokvareni", "manje vredni", "nepravilni". Rada Stijović, lingvistkinja koja se bavi upravo normom, pisala je u Politici da su "književnom jeziku najbliži stanovnici Valjeva, Čačka, Užica i njima po govoru sličnih krajeva, ali bitno je naglasiti da nijedan dijalekat nije sam po sebi nepravilan. Svi su pravilni."
Zato kvalifikacije 'pravilno' odnosno 'nepravilno' u lingvistici nisu poželjne, sam u normativnu gramatiku će si sretneš ti termini, da bi na ljudi bilo jasno koe može a koe ne mož da rekneš ako rabotiš na televiziju, na primer, il će smaraš žgepčići po škole.
