Izvor: Politika, 06.Jul.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Beč u Beogradu
Kako svoje ideje uklopiti u postojeći prostor i kako smestiti svakodnevni život u dvorane kao stvorene za bečki valcer
Na ovogodišnjoj Nedelji arhitekture u Beogradu posebno mesto bilo je rezervisano za austrijsku arhitekturu. Tamošnji arhitekti su predavanjima i izložbama beogradskoj publici približili moderan duh austrijskog graditeljstva koji se, kako se pokazalo, u prvoj deceniji novog milenijuma neprestano razvija, neopterećen arhitektonskom tradicijom. Prema rečima >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << gostiju iz bečke "Karamel grupe" i drugih tamošnjih arhitekata, kao i domaćina i organizatora iz Društva arhitekata Beograda i Kulturnog centra Beograda, dodirna tačka beogradske i bečke arhitekture jeste kako pomiriti novo sa starim, kako biti što funkcionalniji, zaštititi stare zgrade, ali ne nauštrb komoditeta novih generacija.
Arhitekta Hajnc Luter iz Beča je na predavanju "Koncentracija grada", održanom u galeriji Ozon, objasnio zašto se njegove kolege bore protiv rigidnih gradskih vlasti.
– Kada nam bečka administracija izdaje dozvolu za nadgradnju neke zgrade, uzima u obzir da li je ona na listi Zavoda za zaštitu spomenika ili na listi Svetske kulturne baštine. Pitam se, da li baš sve te zaštićene zgrade moraju biti pod nečijom zaštitom, šta je smisao svega toga. Zgrade koje su označene kao spomenici kulture namenjene su turistima, lep su ambijent za prolaz fijakera, ali kao da nisu podesne za život današnjih Bečlija. Bez obzira na moj stav, a on je da se sa očuvanjem starih građevina preteruje, poštujem sve propisane norme i uslove izgradnje, rekao je arh. Hajnc Luter.
Luter je smislio četiri načina za nadgradnju gospodstvenih bečkih zgrada, čije se fasade i stil moraju očuvati.
– Prvi način je rekonstrukcija starog krova pri čemu se zadržava njegov oblik, ali se unutra izgrađuje nov, moderan, funkcionalni stan. Drugi metod je izgradnja sasvim drugačijeg krova, kao kada sam na jednu staru gradsku vilu postavio penthaus. Na postojeći objekat se može položiti nov, što je treća varijanta, i znači provokaciju; prema zgradi se odnosim kao da me ne zanima, ona je samo baza za kuću koju ja hoću da izgradim. Nadzidani objekat stilski uopšte ne mora da se uklapa u postojeću zgradu, pa se u Beču diže prašina zbog ovakvih projekata. Na kraju, stari krov može ostati onakav kakav je i bio, ali se na njega nadovezuje i nova konstrukcija, drugačiji krov koji probija već postojeći – dodao je Luter.
Kako ovo praktično izgleda, kako su njegove ideje projektovane u prostoru, publika može videti u galeriji Ozon sve do 8. jula, na panoima i video radovima. Mnogo veći broj fotografija nadograđenih potkrovlja u Beču izložen je u holu galerije Artget, takođe do 8. jula. Osim toga, u istoj galeriji su postavljeni i radovi "Karamel" arhitekata, veoma poznatog biroa za projektovanje koji je potpisao projektovanje zdanja širom sveta, pobedivši na brojnim konkursima.
Dobitnik više prvih nagrada na međunarodnim konkursima arh. Ginter Kater je na predavanju tokom "Nedelje arhitekture" istakao da jezgro "Karamel grupe" čine arhitekte koje imaju oko 40 godina, a da im pomaže veliki broj studenata arhitekture. Njihov moto je, zaključili su posetioci galerije Artget, udobnost i praktičnost.
Osim delima Bečlija, gosti iz Austrije su se pohvalili i radom štajerskih arhitekata. Omaž savremenoj arhitekturi austrijske regije Štajerske priredila je kustoskinja Šarlote Peheker izložbom "Smisao arhitekture", koja će u Muzeju "25. maj" biti otvorena do 30. jula. Na izložbi su postavljeni panoi sa fotografijama, skicama i crtežima arhitekata koji oslikavaju put od rađanja ideje, do njenog smeštanja u trodimenzionalni prostor i konačno u realnu gradsku ili seosku sredinu. Šta je smisao arhitekture? Šarlote Peheker zna odgovor. "Suština svake zgrade jeste da u njoj može da se živi, da služi ljudima, da stvarno možemo da zamislimo da se u njoj odvija život. Svakodnevni život, moto je arhitekture", rekla je Peheker na otvaranju izložbe.
Najbrojniji posetioci izložbi i predavanja austrijskih arhitekata bili su studenti Arhitektonskog fakulteta kojima su strane kolege pokušale da razjasne jednu od najvećih nedoumica – kako svoje ideje uklopiti u postojeći prostor i kako smestiti svakodnevni život u dvorane kao stvorene za bečki valcer.
J. Stevanović
[objavljeno: 06.07.2007.]
