Izvor: Politika, 09.Sep.2015, 08:16 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Arabizmi ili turcizmi
Među arabizmima u našem jeziku preovlađuju islamizmi, tehnički termini u vezi sa verskim životom i običajima muslimana, kao i oni iz juridičke sfere, a ima i reči iz svakodnevnog života
ARABIZMI su u najvećem broju slučajeva posredne posuđenice iz arapskog jezika, pri čemu je jezik posrednik bio osmanski-turski, jedan od glavnih jezika islamske civilizacije koja je ostavila dubok trag u našoj duhovnoj >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i materijalnoj kulturi. Otuda se i za arabizme obično koristi uvreženi naziv turcizmi (ponekad osmanizmima ili orijentalizmima).
Arapski etimoni su većinom imenice i pridevi, koji su još u turskom jeziku pretrpeli određene promene na fonetskom i semantičkom planu – dućan (tur. dükkan od ar. dukkān); zanat (tur. sanat od ar. sana‘ – izrada); sat (tur. saat od ar. sā‘a); sevap (tur. sevap od ar. tawāb – nagrada); ćevap (tur. kebap od ar. kabāb); ćef/ćeif (tur. keyif od ar. kayf – uživanje); ćup (tur. küp od ar. kūb – čaša); fukara (tur. fukara od ar. mn. fuqarā’ – sirotinja); džep (tur. cep od ar. ğayb). Arapske reči su se, uz određene adaptacije, dobro uklopile u gramatičku normu našeg jezika, a poslužile su i kao osnova za derivaciju novih leksema, dodavanjem tvorbenih morfema, najčešće turskog porekla – hadžiluk (od ar. hağğ); sat, sajdžija, sahat-kula; zanatlija.
Neki arabizmi koji su izvorno ženskog roda, u našem jeziku se upotrebljavaju u muškom ili srednjem rodu – kijamet (qiyāma – nered), amanet (’amāna – zavet). Kod nekih imenica promenjen je gramatički broj, pa se množina tretira u srpskom kao jednina – esnaf (ar. slomljena množina) ili musliman (ar. aktivni particip muslim – onaj koji se Bogu pokorava, predaje + persijski nastavak za množinu razumnih bića -ān).
Među arabizmima u našem jeziku preovlađuju islamizmi, tehnički termini vezani za verski život i običaje muslimana, kao i oni iz juridičke sfere, a ima i reči iz svakodnevnog života.
Iz arapskog je u naš jezik ušlo i nekoliko stotina vlastitih imena, od kojih su nastala i brojna prezimena: Ahmed → Ahmedović, Ahmetović, Ahmetagić; Hasan → Hasanović, Hasanagić, Hasanbegović, Karahasan. Izvestan broj reči arapskog porekla, uglavnom iz prirodnih nauka, došao je i preko evropskih jezika – algebra (al-ğabr – sklapanje); alkohol (al-kuhūl); cifra (sifr – nula); sirup (šarāb – piće). Vrlo mali broj arabizama ušao je u srpski direktno iz arapskog, i to u novije vreme – al-Kaida (qā‘ida – osnova).
Dr Anđelka Mitrović
Profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
------------------------------------------------------------------------------------------------
Bilo je za očekivati...
Svakodnevno se čuju kritike na jezik novinara. Za to neretko ima razloga, ali su osude počesto upućene prestrogo i neopravdano, bez dublje analize i znalačkog tumačenja. Mnogo se zanimljivih jezičkih primera može naći u govoru sportskih novinara i komentatora. Kada na jednoj utakmici između Srbije i Francuske komentator kaže: Bilo je za očekivati da će Francuzi pružati otpor, ili kada se u teniskom meču između Đokovića i Marija čuje: Lopta koja izgleda potpuno nemoguća za stići!, kritika s pravom dolazi jer su konstrukcije za + infinitiv (za poneti, za očekivati i sl.) u standardnom srpskom jeziku nedopustive.
Tokom utakmice između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država komentator je omašio prilikom upotrebe brojeva, pa, misleći na sportiste, kaže: Odradili su ceo meč i ovih četiri utakmice, umesto: i ove četiri utakmice. Takođe, njegov kolega u izveštaju teniskog meča gramatički greši kada nas obaveštava o rezultatu: Novak Đoković, očekivano, savladao je svog protivnika sa maksimalnih 3 : 0, umesto sa maksimalna 3 : 0.
Međutim, kada spiker u Dnevniku najavljuje odlične rezultate naših sportista i izgovori frazu: Ovo je veliki dan za srpski sport!, nema potrebe za negativnom reakcijom, iako je reč o klišeu. Važan cilj novinarskog izražavanja jeste da čitalac, slušalac i gledalac sa što manje napora i u što kraćem vremenu primi informaciju i da mu ona bude potpuno razumljiva. Zato su u novinarskom načinu izražavanja potrebni klišei. Ustaljenim izrazima primalac se navikava na određen način plasiranja informacije, koji se ponavlja svaki čas, svaki dan, u svakom broju, u svakoj emisiji. Stoga se u ovom stilu oni ne mogu smatrati stilskom greškom, mada nekada zaista imaju ekstremne razmere.
Još neke nedoumice muče čitatelje, gledaoce i slušaoce sportskih vesti. Jedna je konstrukcija igrati sa nekim u značenju protiv nekoga, npr.: Srbija igra SA Mađarskom i Austrijom u Fed kupu. Instrumental recipročne suprotstavljnosti, kako se ovo značenje inače zove, može se zameniti genitivom s predlogom protiv (Srbija igra PROTIV Mađarske i Austrije u Fed kupu), ali to nije obavezno. Dakle, ne predstavlja stilsku grešku. S druge strane, treba izbegavati pogrešnu upotrebu predloga protiv kakva se sreće u jeziku sportskih novinara, npr.: Pobedićemo protiv Zvezde!, Izgubili su protiv Francuza i sl., umesto: Pobedićemo Zvezdu, Izgubili su od Francuza i sl.
Drugi izraz koji izražava sumnju u sportskom žargonu jeste gostovati nekome. Kada, recimo, u sportskim novinama pročitamo rečenicu: Prvo su košarkaši Galatasaraja gostovali Zvezdi u Beogradu, zatim su vaterpolisti Galate gostovali Partizanu u Beogradu, a sada će odbojkaši Galatasaraja gostovati u Srbiji, tj. igraće u Novom Sadu, ne možemo tvrditi da je reč o greškama. Naime, glagol gostovati je višeznačan, a jedno od njegovih značenja jeste upravo to – igrati na utakmici u tuđem mestu.
Dr Marina Nikolić
Institut za srpski jezik SANU









