Al Paćino: Posle te scene odneli su me u bolnicu

Izvor: B92, 08.Jul.2020, 17:03

Al Paćino: "Posle te scene odneli su me u bolnicu"

Serija “Lovci”, koja se u februaru pojavila na Amazonovom striming servisu, odmah je pobudila veliku pažnju i svetske i ovdašnje publike.

Pobudila je i kontoverze, budući da otvara i pitanja Holokausta, a promovisana je i kao prva uloga koju je Al Paćino ostvario u televizijskoj seriji što, poznavaoci tvrde, nije baš sasvim tačno, no prva ili ne - izvanredna je.

Prošle godine, uz ostale, zablistao je u ulozi sindikalnog vođe Džimija Hofe prethodno dugoočekivanom >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << gangsterskom film u Martina Skorsezea “The Irishman” u kome i legendarni Robert de Niro igra irsko-američkog plaćenog ubicu Frank Širana. (Njima se pridružio i Džo Peši kao mafijaški šef Rasel Bafalino).

Po IMDB-u sledi Šekspirov “Kralj Lir” sa njim u naslovnoj roli. Istini za volju, i ranijih godina se pisalo o tome (i ostalo na pisanju), ali već i sama pomisao - Paćino kao Lir, čini da čoveku krene voda na usta i da se sav u oko i uho pretvori, prenosi Blic.

Uostalom, 25. aprila je napunio 80 godina.

Sve skupa automatski podseti i šta je svojevremeno rekao o Šekspiru i Liru, i ne samo o tome.

A rekao je:

''Morao bih da probam Lira. Morao bih da ga probam kao što probaš sve drugo, da vidim koliko se udobno osećam u ulozi. Pitanja koja moram da postavim su; zašto ga one dve ćerke ne vole? I zašto ga ona jedna voli? Šta je uradio njoj, a njima nije? Takve stvari čovek radi kada radi Lira. Pri prvom čitanju vidiš šta shvataš metaforički, koje su ideje… a onda je sledeći korak pretvaranje tog komada u nešto što razumeš i što možeš da interpretiraš. Ja bih se bavio međuljudskim odnosima, naročito odnosima među decom, i prošlim životom Lira, njegovom ženom koju je imao, time kako su došli do tog trenutka. Čime se bavio kralj lir, kako izgleda? Gde bi to bilo? Kako bi se moglo uraditi tako da nešto znači? Takve nijanse bile bi veoma važne. To bi bio početak. Kada bih radio Lira, morao bih da osmislim nekog junaka kroz koga bi Lir mogao proći. Ko bi to mogao biti? Kako bih sebi dao distancu koja mi je potrebna da bih ga igrao?''

Svojevremeno, kod nas u izdanju “Stylosa” (prevod Tanja Slavnić) objavljena je knjiga “Al Paćino - njegova priča” Lorensa Grobela, zbirka intervjua koju je autor, inače novinar, radio sa proslavljenim glumcem od 1979. do 2005.

Poslastica, a i svojevrstan udžbenik…

Ozbiljno sam se zbunio

Paćino je tokom karijere, posebno u prvom delu bio vezan za pozorište, Li Strazberg je veoma uticao na njega a na pitanje o svojoj prvoj filmskoj ulozi, u filmu “Panika u Nidl parku”, šta je prvo pomislio kada se video na filmskom platnu, rekao je:

''Bio sam pijan kad sam gledao premijerno prikazivanje, ali i iznenađen koliko sam odskočio, bilo me je svuda. Doduše, rekao sam; e, to je talentovan glumac, ali mu treba rada. Pomoći. I treba mu da radi. I uči. Ali talenat postoji.’ U jednoj sceni trebalo je da dilujemo drogu na nekom uglu. I baš se tamo nalazio tip koji je stvarno dilovao heroin. Pogledao sam ga i on je pogledao mene, i ja sam se ozbiljno zbunio. Ne volim puno da pričam o sebi - ponekad imam utisak da nisam ja taj koji ima nešto da ponudi nego, nadam se, moj talenat.''

Jedan od bisera njegovog opusa svakako je uloga u “Kumu”, za koju Grobel upitno napominje da je znao da će je dobiti.

''Ponekad osetiš stvari. Jednostavno znaš. Na neki način nije teško proceniti nešto ako mu dozvoliš da se desi. Kad se na putu ispreče ego i pohlepa, teže je proceniti situaciju. Ali ako se malo odmakneš, sagledaš, možeš osetiti šta će se desiti. Da nisam dobio ulogu u “Kumu”, iskreno, bio bih iznenađen.''

Na pitanje da li ga je Kopola imao na umu pre ili nakon što je doneo odluku o Brandu, odgovara:

''Imao je prvo Branda na umu, siguran sam. Bili smo na nekoj žurci zajedno i Frensis mi je rekao: ’Šta misliš, ko bi trebalo da bude kum?’. Rekao sam - Brando. Frensis je u tom smislu stvarno poseban. On te jednostavno ispipa. Čudan je on čovek. U tim situacijama je voajer. Nikada nisam video nikog sličnog. Ne znam nikoga ko može da se toliko distancira. Da čovek takve emocionalne snage bude u stanju da se tako distancira kao što on to radi, kao Majkl Korleone. Zato je Frensis i mogao da razume tog junaka.''

Razgovarali su i o intrigantnoj priči o prvom velikom Paćinovom honoraru, o čemu su inače svi pričali…

''Hteli su da mi daju 100.000 za drugi deo, i čak sam i ja znao da je to… Rekli su: ’Šta kažeš na 150.000?’ Rekao sam: ’Pa, ne verujem.’ Rekli su: ’Šta ako Puzo napiše scenario’. Rekao sam: ’Naravno’. Mario je napisao scenario, ja sam ga pročitao i bio je ok, ali nije bio… pa sam rekao - ne. Podigli su na 200.000. Rekao sam - ne. Onda su podigli na 250, pa na 300, pa na 350. Onda su napravili veliki skok i otišli na 450.000. Ja sam rekao - ne. Onda su me pozvali u kancelariju u Njujorku. Na stolu je stajala boca viskija. Počeli smo da pijemo, pričali smo, smejali se i producent je otvorio fioku i izvadio jednu metalnu kutiju. Sedeo sam preko puta i on ju je gurnuo preko stola prema meni. Rekao je: ’Šta ako ti kažem da je unutra million u kešu?’ Rekao sam: to ništa ne znači - to je apstrakcija. Bila je to najneverovatnija stvar. Na kraju sam se, maltene izvinjavao čoveku što nisam uzeo milion.''

Grobel primećuje kako je ovaj, očigledno, iznosio ponudu kao da je Paćino stvarno mafijaš, i pita šta ga je ipak navelo da se predomisli.

''Frensis mi je rekao za scenario. Bio je tako ludo uzbuđen što ima izgleda da se film radi, da je inspirisao svakoga. Kosa na glavi mi se podigla. To nekada možeš da osetiš sa režiserom. Ja obično kažem, ako to osetiš od režisera - radi sa njim.''

Jeste li sigurni da ste Al Paćino

U nekom momentu, kao već proslavljeni glumac, Paćino nije imao agenta…

''Menjao sam agente. Na svoju ruku. U jednom periodu nisam imao agenta pa sam pozvao Vilijama Morisa. Telefon je zazvonio, neko se javio i ja sam rekao: ’Mogu li da razgovaram sa saradnicima Vilijama Morisa? Tražim agenta.’ Ona je kazala: ’O, kako se zovete?’ Odgovorio sam: Al Paćino. Rekla je: ’Jeste li sigurni?’.''

Upitan kako je radio ulogu Majkla, između ostalog je kazao:

''U prvom “Kumu” trudio sam se da stvorim neku vrstu enigme, enigmatični tip osobe. Da se ta zatajnost oseća dok gledamo tu osobu, i uviđa kako ga ne poznajemo u potpunosti. Kada vidite Majkla u nekim od onih scena u kojima izgleda kao u nekom transu, kao da mu je um do kraja ispunjen mislima, to sam radio. Slušao sam Stravinskog na snimanju, da bih mogao to da postignem. Osećao sam da je to duboka drama u tom liku. Inače, mogao je biti dosadan, ravan. Nikada nisam baš toliko radio na ulozi. Bila je to najteža uloga koju sam ikada odigrao.''

Marlona Branda nije gledao dok radi…

''Ne mislim da bilo šta mogu da naučim gledajući. Ne volim da gledam. Čak i u “Kumu” ljudi pitaju, zar nisi gledao Branda? Govorio sam: Ne, gledam ga kad je završeno i na platnu. Učim bolje i učim više kada prođem kroz nešto i sam napravim greške. U suprotnom postoji tendencija da izbegavaš greške koje bi te mogle nekuda odvesti. Neko vreme bio sam pod uticajem i impresioniran glumom Džejsona Robertsa u filmu “Kometa Ajsmen”. Trebalo mi je dosta vremena da se oslobodim njegovog kalupa, njegovog načina izvođenja. Takođe, ne volim da mene gledaju dok snimam.''

Na pitanje ima li omiljenu scenu u nekom od prva dva dela “Kuma”, neki moment na koji je naročito ponosan, odgovara:

''Imam jedan moment u “Kumu II”. Taj niko ne vidi. Majkl i njegov tužni brat Fredo su na Kubi, gledaju Supermenov šou u noćnom klubu, i Fredo kaže Majklu: ’Džoni me je uvek dovodio ovamo.’ I ti vidiš u tom trenutku da Majkl shvata da ga je brat izdao. To je moj omiljeni trenutak, ali je vrlo neupadljiv. Posle te scene narednog dana odneli su me u bolnicu.''

Interesantno je, između ostalog, govorio o komediji.

'' Manje je poznato, ali to sam radio pre 1968. Pisao sam komedije. Režirao sam ih i glumio u kabareima. Postoji tu jedna čudna stvar koja mi smeta. Ne razumem je. Rade se istraživanja. Stvarno to rade na univerzitetima, i pitaju ljude šta bi voleli da gledaju. Neće da me gledaju u komedijama. Hoće da me gledaju u ozbiljnim ulogama. Tako da će to i da mi šalju. Postoje šefovi studija koji kažu: ’ne, ne, ne, nećeš da ga staviš u ovo, stavi ga tamo’. To seže do davnih dana, studio kaže: njega moramo da stavljamo samo, na primer, u romantične uloge. I gde je tu šansa? Možda sam tvrdoglav, ali odbijam da sebe tako posmatram, kao robu.''

Kao već proslavljeni i Oskarom ovenčani glumac, igrao je Šekspira na Brodveju, a kritika ih je doslovce isekla. Na pitanje zašto je kao zvezda tog kalibra preuzeo rizik koji nosi izvođenje Šekspira na Brodveju, zašto je prihvatio tu ulogu, rekao je:

''Da bih prestao da pušim. Šta bi drugo moglo biti razlog? Ne možeš da pušiš i da radiš “Ričarda III”. Postoje li razlozi zašto ljudi rade stvari? Šta je rizik? Rizik je - ne rizikovati. U suprotnom, možeš da se ubuđaš, da se ponavljaš.''

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.