Predrag Jakšić: Dan kasnije

Izvor: KMnovine.com, 04.Jul.2023, 18:10

Predrag Jakšić: Dan kasnije

Predrag Jakšić: Dan kasnije "Da li vrh SPC pokazuje želju da što manje Srba iz drugih krajeva Srbije dođe na KiM na najznačajniji srpski događaj, i tako se sakrije da duh kneza Lazara i kosovskih junaka, time i ljubav prema Nebeskom Carstvu, i dalje živi u narodu?"


   
Ilustracija: KM novine / 2023.

   




    >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com <<


Piše: Predrag Jakšić



Nikada pojedinačni događaj ne treba gledati isključivo za sebe, van konteksta i veza koje ima sa događajima koji mu prethode, slede ili koji se odigravaju paralelno. Trebalo bi na ovaj način posmatrati i nekoliko bitnih događaja koji su se, pomalo ispod radara, odigrali u prethodnih nekoliko dana u Srbiji.

Tako, početkom jula ove godine počela je zajednička vojna operacija američkih i srpskih vojnika na Sinaju. Srpski vojnici su, iza Vidovdana, dan kasnije, 29. juna, otišli na ovaj zadatak, a kako prenose mediji, „svečano su ispraćeni“ u prisustvu američkog ambasadora u Republici Srbiji. To će biti prvo zajedničko vojno angažovanje ovih vojski u jednoj međunarodnoj misiji. Pri tome, ova misija nije pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, što znači da nema opštu međunarodnu formalnu i simboličku težinu, već je to misija tzv. „Međunarodnih snaga i posmatrača“, praktično, američki projekat (još iz vremena američkog predsednika Kartera), nastao ne bi li se Sjedinjenim Američkim Državama, pod firmom održavanja mira, suštinski omogućilo da štite Izrael i kontroliše prolaz kroz Suecki kanal nakon rata između Izraela i Egipta. Vlada Republike Srbije je, kako je to objavljeno zvanično, sa ovom organizacijom potpisala sporazum, te će tako srpski vojnici biti pod „operativnom kontrolom“ Amerikanaca, tj. Komande MSiP, a operativnu komandu će „zadržati“ Generalštab Vojske Srbije. Što bi rekao mali Perica, iz Beograda će se odlučno komandovati srpskim vojnicima u vojnoj operaciji američke vojske. 



Dok ta ista američka vojska, saučestvuje u novom pogromu nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji koji se odvija pred našim očima, i čvrsto drži za korist Albanaca okupaciju ove svete srpske zemlje, Aleksandar Vučić i njegova vlast srpske vojnike šalje u ruke te iste vojske, ne bi li sa ovim srpskim neprijatelje služili još jednom neprijatelju Srbije, državi Izrael, tj. s jednim neprijatelje u službi drugog.


Nemojte zaboraviti da je Aleksandar Vučić pre tri godine bio jedan od potpisnika tzv. Vašingtonskih sporazuma, a čiji je rezultat, osim otvorenog kršenja jedne od rezolucija SB UN u pogledu statusa Jerusalima, „slučajno“ bio i međunarodno priznanje tzv. "republike Kosovo" od strane države Izrael.



Sada Vučić šalje srpske vojnike da služe Amerikancima za odbranu te iste države Izrael. I nije to sve, dok Amerikanci organizuju „kosovske“ policijske i vojne formacije u službi hapšenja, prebijanja, maltretiranja i proterivanja Srba sa KiM, Vojska Srbije, baš u to vreme, kod Bujanovca održava međunarodnu vojnu vežbu „Platinasti vuk“ na kojoj, ima li iznenađenja, učestvuju i vojnici iz Sjedinjenih Američkih Država. I ne samo to, ova vežba kako je zvanično navedeno, odvija se „u organizaciji Vojske Srbije i Evropske komande Oružanih snaga SAD“. Znači, u samoj blizini od strane Sjedinjenih Američkih Država okupiranog Kosova i Metohije, Vojska Srbije sa tim istim okupatorima „organizuje vežbu“ i deli zdravice, u prisustvu, razume se, američkog ambasadora u Srbiji. Ponavljam, i to sve u trenutku kada ta ista američka država učestvuje aktivno u novootpočetom pogromu Srba sa Kosova i Metohije. U dane kada Teodosije, koji je nekanonski postavljen nakon nezakonitog raščinjavanja vladike Artemija tu gde je, zbog, kako na svoju sramotu reče, „bezbednosnih uslova“ i „nepoverenja u kosovsku policiju“ nije na Vidovdan na Gazimestanu održao parastos kosovskim junacima i knezu Lazaru, Vojska Srbije sa Oružanim snagama SAD svega 150 kilometara dalje igra svojevrsni „peint bol“, mažući oči javnosti, a u suštini pokazujući da Amerikanci nisu okupirali samo KiM (ne dozvoljavajući čak ni Liturgiju na Kosovu polju na najbitniji dan srpske istorije, jer da to žele to bi i omogućili), već su uveliko vojno prisutni i u preostalom delu Srbije. A zna se to odranije, i nije nikakva tajna da je u Republici Srbiji zaštićeniji pripadnik Oružanih snaga SAD ili pripadnik NATO, nego pripadnik Vojske Srbije, kao što je uostalom i bilo koji američki građanin zaštićeniji u Srbiji od bilo kog srpskog državljanina. Zna se odavno da se kancelarija NATO nalazi u samoj zgradi Generalštaba Vojske Srbije iako je, je li, Republika Srbija „vojno neutralna“. I postavlja se pitanje, da li je Vojska Srbije vojno neutralna, ili je, prosto rečeno, VOJNO NEUTRALISANA, pa suštinski ne postoji jer ne obavlja svoju osnovnu funkciju odbrane naroda i države? Da li postoji samo formalno, kao što u Vučićevoj Srbiji sve postoji formalno, ali ništa od toga ili ne funkcioniše ili nije srpsko ili nije slobodno?       




U pomenutoj američkoj vojnoj operaciji na Sinaju, zvanično učestvuje 10 inženjeraca Vojske Srbije. Neko će reći da je to čisto simboličko učestvovanje. Da, baš to. Nije uopšte važno koliko je srpskih vojnika tu, da li 10.000 specijalaca ili 10 inženjeraca, suština je u moći simboličkog čina svrstavanja, ovde konkretno, klanjanja neprijatelju koji je organizovao ubijanje tvog naroda i okupaciju tvoje države koja još uvek traje. Sam simbolički čin jeste suštinski čin jer izražava nameru, izražava nečiju volju, a volja je ono što je najvažnije za čoveka. To vam je kao sa unijatama koji su zadržali sve što spolja liči na pravoslavlje, ali su, rekli bi oni, „samo simbolički“ priznali papu. Ne može se služiti i Bogu i mamonu to svi znaju. Tako i srpska vojska, ili može služiti svom narodu, svojoj državi ili se može klanjati Amerikancima. Sličan simbolički čin klanjanja američkim ubicama desio se i pre nekoliko godina kada je iznad ulaza zgrade Klinike za kardiohirurgiju KC u Nišu postavljena ogromna ploča zahvalnosti, ni manje ni više nego, američkoj vojsci, istoj onoj koja je zbog bombardovanja Niša i čitave Srbije osiromašenim uranijumom odgovorna ne samo za hiljade mrtvih, već i za sve veći broj obolelih od raka. To je ono što đavo i želi, dok te muči i ubija, da mu se klanjaš. Može neko da kaže, kao što su mediji uveliko pričali, da je ta ploča zahvalnosti američkoj vojsci postavljena zbog donacija vrednih 400.000 evra. Drugim rečima, postali smo banana država u kojoj se ubicama za novac omogućava da kupe ne samo javni zaborav žrtava za užasna dela koja su im učinili ili oprost za prošla i buduća dela kao kod rimokatolika (tzv. indulgencija), već trajnu i javnu počast kao da su nekakvi pravednici i humanitarci. Da li uopšte neko ko kani da bude plemenit i milostiv može tražiti ili očekivati da za to dobije trajno javno priznanje od onoga kome je učinio nešto dobro? Pa kakav je to dobrotvor čija desna ruka zna šta mu radi leva? No, sve je to samo nastavak jedne sramotne prakse. I ta praksa javnog hvaljenja samog sebe zbog „dobrotvorstva“ jeste nešto što je, na srpsku sramotu, ponovo ustoličio, tada friško izabran, patrijarh Porfirije reklamirajući se preko medija snimcima i fotografijama kao neko ko hrani beskućnike i gladne.

No, da se vratimo na američku vojsku i njihovih 30 srebrnjaka, tačnije 400.000 evra, taj smešan novac za bilo koju državu, bio im je dovoljan da u javnosti, ali i u svojim očima operu svu krv koju su prolili srpskom narodu i svim drugim ljudima koji u našoj državi žive. Svu krvu prolivenu, onu koja se sada proliva na KiM, i buduću koju će tek proliti. A šta je, uz to, tih 400.000 evra, ništa.


I da se razumemo, nikakav novac, sav novac sveta, ne bi smeo da dâ pravo američkoj vojsci da se šepuri Srbijom i glumata pravednika, ali suština je u tome da sitniš koji bacaju srpskoj javnosti u oči dodatno simbolički unižava čitav srpski narod i obraz tog naroda. Pa naša nesrećna vlast je samo košarkaškim klubovima Crvena Zvezda i Partizan u protekloj i sezoni pred nama omogućila i omogućuje budžete od ko zna koliko miliona ili desetina miliona evra. Košarkaški klub Partizan, kako saznajemo preko medija, samo na ime poreza, koji nije plaćao u poslednjih šest godina, duguje državi gotovo milijardu dinara(?!). I novac se razbacuje tako godinama. I to svi vide. Razbacuje se novac gde god je potrebno da se pothranjuje strategija hleba i igara, i u kontekstu toga se i pravi mesto da se pojavi neki zapadnjački „spasilac“, kao što je to tada bila američka vojska sa svojih, zamislite, 400.000 evra, ne bi li se stvorila slika u javnosti kao da je u pitanju delo dobročinstva a ne simboličko klanjanje đavolu i prljanje duše srpskog naroda. 



Dok, kod jednog dela onih koji i dalje naivno veruju da Srbija nije okupirana i da je Aleksandar Vućić – „Aca Srbin“, neverica zbog kukavičkih reči Teodosija o bezbedonosnim uslovima zbog kojih na Vidovdan nije održao parastos na Gazimestanu i dalje traje, zamislite jednu situaciju. Zamislite da se 1389. godine rabila sintagma „bezbedonosni uslovi", i da je neki tadašnji „mislilac“ rekao: „Čekaj da razmislimo da li da izlazimo na boj, bezbednosni uslovi nisu baš najbolji.“? Ne bi nas svih ovih vekova ni bilo. Zamislite da su neki tadašnji „mislioci“ zbog „bezbedonosnih uslova“ odlučili da ne izađu na boj, već da sačekaju da sve to „prođe“ pa da na Kosovo polje izađu dan kasnije? Smešno, zar ne? Pa i nije, eto ga patrijarh Porfirije, zbog „bezbedonosnih uslova“, ne na Vidovdan, ne hrabro i bez straha u duhovni boj za spas duša srpskih, već dan kasnije na Gazimestanu vodi „boj“ kad je „boj“ prošao. 

No, zašto je još patrijarh održao parastos za kosovske junake dan kasnije a ne na Vidovdan? Da li su se ta „bezbedosnosna neizvesnost“ i to „nepoverenje u kosovsku policiju“(?!) poboljšali, promenili? Koliko vidimo, nisu. Pa isto atmosfera albanskog nasilja traje i danas kao što je trajala i juče. Da li je možda postojao interes da što manje ljudi dođe na Gazimestan na Vidovdan, pa parastosa tada i nije bilo i to je zato i trebalo najaviti na vreme? Naravno, dan kasnije nije bilo nikoga, jer niko i nije znao da će parastosa biti jer to nigde od strane SPC nije ni objavljeno, niti je ko obavešten (osim možda „kosovska policija“). Kao da je sve to urađeno, onako u „polumraku“, u potaji, u strahu, u krivici, a objavljeno post festum. Zašto? Zašto? Da li je time vrh SPC pokazuje želju da što manje Srba iz drugih krajeva Srbije dođe na KiM na ovaj veliki dan, na najznačajniji srpski događaj, i tako se sakrije da duh kneza Lazara i kosovskih junaka, time i ljubav prema Nebeskom Carstvu, i dalje živi u narodu? Da li se time posredno postiže i da što više Srba koji još uvek na KiM žive sa njega odu? Zašto je važnoslužiti parastos baš na Gazimestanu i baš na Vidovdan? Pa upravo zbog simbolike koju svi ovi sjedinjeni životvorni elementi nose u sebi. Simbolika je odraz volje i odraz vere, zato hrišćani bez straha od ovog sveta, bez straha od sluga zlog i zlog samog, i s verom u svemoć Boga Živog i ispovedaju i žive javno, svuda i svakom trenutku ono što nazivamo Simvol vere. „Simbolika“ našeg života jeste i slika naše vere. Zato je sve to važno, i zato je sam „boj“ važan, a ne „dan kasnije“.    



No, danas se vodi neka sasvim nova bitka, okupirana smo zemlja koja, čini se, ni nema svoju vojsku, okupirani su nam svi segmenti života, i  mnogi koriste različite izgovore o „bezbednosnim uslovima“, a u stvari zbog sopstvenih pozicija, zbog uskogrudih interesa i srebroljublja, priklanjaju se duhu ovog sveta. Došli smo tako do toga da „bezbedonosni uslovi“ traže da mirno gledamo novi pogrom Srba sa KiM i da zajedno sa organizatorom pogroma i pod njegovom „operativnom kontrolom“ branimo interese neprijatelja srpskog naroda i neprijatelja Sina Čovečijeg. 
I nije to preterivanje. Vidimo kako se već danima potpiruje besmislena i suluda međusobna borba zabludelog naroda u Srbiji. Borba koja se vodi između onih koji glasaju za veleizdajnika na vlasti, i onih koji na svojim skupovima koračaju pod zastave Evropske unije (čak ističući i zastavu Ukrajine?!). Drugim rečima, i jedni i drugi podržavaju one koji svoje „snove“ vezuju za Zapad, koji se oslanjaju na „standarde“, „vrednosti“ i „fondove“ Zapada, koji se sa istim zapadnjačkim liderima posećuju, fotografišu i dogovaraju. Čemu onda ta smešna kvazisvađa ako vam je svima cilj Zapad i Evropska unija? To može ukazati smo na jedno – da velikog srpskog naroda, kao slobodarskog, pravoslavnog naroda više i nema, jer ovo što se tako zove to nije, i to nije po sopstvenom slobodnom izboru. Priče o pritiscima, strahu, „moranjima“, „realnosti“... nisu ništa drugo do izgovori onih koji gledaju samo sebe i onih koji bi da drugi za njih urade ono što se oni sami ne usuđuju. Teško će to pokajanje biti (ako ga bude), jer je to svestan greh neverovanja u svemoć Boga i Njegovu volju.   

I nije to kraj, jer kao što rekoh, događaje ne smemo posmatrati  odvojeno, pa tako umesto da u ovo teško vreme za srpski narod na KiM, na Vidovdan budu na parastosu na Gazimestanu, predsednik države, premijerka, mnogi ministri, direktor Kancelarije za KiM, ali i pojedini lideri „opozicije“, svi oni su dan kasnije bili u Ambasadi SAD na proslavi dana nezavisnosti ove Srbiji i srpskom narodu neprijateljske države. Zašto parastos za kneza Lazara i srpske junake koji su branili narod od ugnjetača, bogoboraca i ubica, kad može zdravica za nezavisnost genocidne, robovlasničke, masonske, rasističke, porobljivačke, segregacionističke tvorevine sa rezervatima za ljude (domorodačko stanovništvo) od kojih je zemlja oteta? Da li su tu a ne na Gazimestanu zato što i američka i srpska  vlast rade u interesu nezavisnosti tzv. Republike Kosovo, takođe genocidne, antihrišćanske, porobljivačke, segregacionističke tvorevine sa rezervatima („enklavama“) za ljude (u ovom slučaju Srbe) od kojih se ta zemlja otima? To neka odgovore oni sami, jer oni taj odgovor jedino i znaju. Nekome je, pak, dovoljno samo da pogleda javno objavljene fotografije radosti i veselja, fotografije podignutih čaša prisutnih sa proslave u ambasadi SAD održane „dan kasnije“. 

Postoje ljudi koji misle da „strateški posmatrano“ nije loš flert ili možda čak i ples sa đavolom. Ono što zaboravljaju je to da se s đavolom se ne pleše, đavolu se robuje. 




* * *


Zbog cenzure i blokiranja svih medija i alternativnih pogleda, pratite naš Telegram kanal



KM novine su jedini nezavisni srpski medij sa Kosova i Metohije koji se u potpunosti oslanja na podršku svojih čitalaca


Pomozite naš rad






 





Pratite nas na FacebookTwiter ili Instagram


Izvor: KM Novine    :: © 2014 - 2023 ::    Hvala na interesovanju

Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.