Boj za Kosovo

Izvor: Vesti-online.com, 03.Dec.2012, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Boj za Kosovo

Prelistajmo malo stare knjige i hartije, u njima sve piše šta nam je činiti i dan-danas, ali se slabo čita, još manje pamti, a najmanje razume. Istorija je tužna čitulja promašenih lekcija iz istorije.

Dejan Lukić  

Vladari naše nacionalne današnjice, arbitri naših sudbina, a prikraćeni za talenat istorijskog gledanja na vreme i događaje, umišljaju u svojoj prikraćenosti da sa njima počinje istorija i stiže njen kraj. Za njih je danas poslednji >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << dan u kalendaru.

 

To su kolekcionari dana i godina koji - rekao bi Duško Radović - "ne prave pitanje, samo neka su dani i neka ih žive". Čak je i tako veliki format kakav je bio, Vinston Čerčil bio ubeđen - da li u ironiji ili pri desetoj čaši viskija - kako će istorija biti milostiva prema njemu "budući da ću je ja pisati".

Kosovo?

Veliki francuski pisac i mislilac, Viktor Igo, pisao je još pre 140 godina kako bi Francuska trebalo da gleda na okupaciju svoje otete teritorije - Alzasa i Lorena - koja je bila pala pod nemačku okupaciju. Uzeti nečiju teritoriju, pisao je Igo, ne znači posedovati je. Jer, posedovanje jedne zemlje nastaje onda kada priznate to posedovanje.

Veliki umovi znali su da misle istorijski, da čitaju i razumeju "prašne knjige i hartije".

Uzeti, dakle, ne znači posedovati. Posedovanju mora da prethodi priznavanje. Istorija nas ovde, naprosto, lupa po glavi svojim argumentima.

Je li Austrija posedovala pa doveka držala Veneciju? U ono vreme, 1867, palata Miramare u Tršćanskom zalivu bila je letnja rezidencija Habzburške monarhije. U martu 1914. godine, dva dana pred smrt u Sarajevu, Franc Ferdinand se u palati Miramare spremao na njegovo poslednje putovanje. Čija je danas Venecija?

Austrijska? Ili, pak, italijanska čija je oduvek bila.

Da li nekada moćna Španija, a danas teški bolesnik Evropske unije, poseduje Kubu?

Ko danas drži Gibraltar? Englezi ili Španci?

Pa čak i najsurovijoj sili od kako se piše letopis istorije, sunce polako zalazi u Avganistanu.

OK. Otimanje, osvajanje, okupacija jesu činjenice. Ali, niti je bilo niti će kad biti da pravo proističe iz činjenica.

Uzeti ne znači posedovati.

Ali, bojim se da ovi koje je incident vremena izbacio na suvo da u ime nas barataju sudbinom "najskuplje srpske reči", nisu dorasli izazovu vremena. I bojim se da je i na njih, pre toliko decenija, mislio pesnik u pesmi "Na Gazimestanu" kada je napisao: "A danas nam kažu, deci ovog veka; Da smo nedostojni istorije naše; Da nas zahvatila zapadnjačka reka; I da nam se duše opasnosti plaše."

Pa se bojim da je i Dačka i Vučka "zahvatila zapadnjačka reka" i da im se duše za kandidaturu plaše, više nego od blamaže pred Srbijom i istorijom. Svezali su kamen bez alternative oko vrata i sebi i nama.

I bojim se da ovi "integrisani prelazi" - granica koje nikad nije bilo između Sitnice i Ibra; ovi mutni razgovori između Dačka i Tačka; ove fusnote i tako dalje, nisu samo rasprodaja u bescenje, ispod letve i na komad, našeg posedovanja Kosova. Prodaja tapije.

I bojim se, na kraju, da ni Dačko ni Vučko nisu ništa razumeli (ako su i pročitali) šta u starim knjigama i hartijama piše o Alzasu i Lorenu, Veneciji, Miramaru, Gibraltaru, Kubi...

Nastavak na Vesti-online.com...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vesti-online.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vesti-online.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.