Izvor: Southeast European Times, 20.Jan.2012, 22:56 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Balkanske ekonomije suočene sa globalnom krizom
Dok se veći deo sveta priprema za još jednu godinu ekonomske krize, Kosovo, Srbija i Albanija našli su se suočeni sa specifičnim pretnjama, ali uz specifične prednosti.
20/01/2012
Linda Karadaku i Ivana Jovanović za Southeast European Times iz Prištine i Beograda -- 20.1.2012.
Stanovnica Beograda Jelena Stanković, 33, radi u međunarodnoj agenciji za kreativni marketing. Prebrodila je više rezova i osoblja i plata. Mada je i dalje zaposlena, >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << ona kaže za SETimes da joj je što pre potreban novi posao „jer moja plata postaje sve manja iz dana u dan, a cene su sve veće iz sata u sat“.
To je uobičajena pojava među mnogim svetskim ekonomijama -- zabrinutost oko uticaja globalne finansijske krize. Na Balkanu to nije ništa drugačije.
Na Kosovu, na primer, kriza može da dovede do povećanja cena. „[S obzirom] da je Kosovo i dalje zemlja koja uglavnom uvozi i zavisi od uvoza, imali bismo povećanje inflacije, koje bi uticalo na budžete porodica i na razvoj preduzeća“, izjavio je za SETimes Flamur Keća, direktor Odeljenja za trgovinu u Ministarstvu trgovine i industrije .
Dobra vest je to da Kosovo nema duboke korene na svetskim finansijskim tržištima, pa kriza -- u nekom smislu -- ima ograničene posledice, bar za sada. „Trenutno ekonomska i finansijska kriza nema nikakav važan efekat na ekonomiju Kosova. Ali, ako se recesija nastavi i ako ekonomska kriza nastavi da se javlja u razvijenim zemljama, kao što se prognozira, onda bi posledice [po Kosovo] mogle da se reflektuju u smanjenju doznaka, koje predstavljaju važnu komponentu [koja utiče] na ekonomski napredak“, ističe Keća.
Ibrahim Redžepi, ekonomski kolumnista i analitičar kosovskog dnevnika Ekspres, objašnjava još jedan potencijalni problem. On kaže da komercijalne banke funkcionišu u zatvorenom sistemu, sa kapitalom osiguranim unutar Kosova. Ipak, sve turbulencije u njihovim „roditeljskim bankama“ u Austriji, Nemačkoj ili Sloveniji, osetile bi se kod kuće. Tri banke sa stranim kapitalom kontrolišu 90 odsto bankarskog tržišta na Kosovu.
„One će slediti konzervativniju politiku kada izdaju kredite. Pooštriće kriterijume, a manje stope [ne dolaze u obzir]. Takva politika je direktan napad na ekonomski razvoj i socijalno dobrostanje Kosova“, kaže Redžepi za SETimes.
Još jedno pitanje, dodaj on, odnosi se na novac Kosova u inostranstvu, investicije ili novac položen u strane banke. Postoji otprilike 1,3 milijarde evra -- budžetski višak, novac od privatizacije i novac u Penzionom fondu -- na koje kriza direktno utiče.
„To se moglo videti pre dve godine, kada je Penzioni fond izgubio oko 80 miliona evra zbog pada vrednosti akcija u koje je investirao“, kaže Redžepi. Smanjenje doznaka i direktnih stranih investicija bio bi deo posledica.
Albanija bi mogla da se suoči sa težom situacijom, s obzirom da je uklještena između Grčke i Italije, sa velikim brojem emigranata u obe zemlje.
Artan Hodža, predsednik Poslovnog fakulteta u Tirani, kaže da je albanska ekonomija počela da oseća efekte krize na jesen 2008. godine. „Prvi signal bilo je delimično povlačenje štednje, srećom u manjoj meri, bez znakova panike, ali ipak važno“, kaže Hodža za SETimes, dodajući da su banke zauzele konzervativan stav u smislu kredita. Takođe je došlo do smanjenja izvoza, a kasnije i smanjenja uvoza. To je propraćeno smanjenjem doznaka, a nacionalna valuta lek pala je u odnosu na evro.
Međutim, prve posledice su nadoknađene. Hodža kaže da Albanija nije iskusila znatno smanjenje privatnih investicija -- domaćih ili stranih -- mada su investicione mogućnosti države opale. Krajem 2009. godine „počeo je oporavak izvoza“, kaže Hodža za SETimes, a usledio je povratak novca koji je povučen iz banaka.
„Da se to [završilo] tada, govorili bismo o optimističnim scenarijima za albanski ekonomski rast. Nažalost, nije bilo tako. Od proleća 2010. godine [rasplamsalo] se grčko pitanje. A potom i Italija, Španija i Portugalija“, kaže Hodža.
On dodaje da će drugi talas krize, koji se odvija oko Grčke, ali uključuje i Italiju, „nastaviti da utiče na albansku ekonomiju“, posebno u smislu doznaka. On kaže da će emigranti početi da se vraćaju kući, te da će potrošači i preduzeća, s obzirom da će se osećati nesigurno, manje investirati.
„Ono što je važno pomenuti jeste da albanska ekonomija nema duboke, interne probleme. Drugo, u svakom slučaju nije doživela katastrofalne scenarije, nego samo poteškoće koje će trajati još neko vreme.“
Edmond Arizaj, savetnik albanskog ministarstva ekonomije, trgovine i energetike, zasluge za to pripisuje merama koje opisuje kao „jedan od glavnih razloga što ekonomija nije bila ugrožena.“
Među njima su „pažljiva ekonomska i monetarna politika“ i „briga o važnoj imovini i privatizacija nekih javnih nekretnina“, izjavio je on za SETimes.
Nešto severnije, Srbija se suočava sa drugim nizom okolnosti. Biljana Stepanović, vlasnica Biznis info grupe i ekonomska analitičarka, kaže da je srpska ekonomija uništena sankcijama, ratovima, lošim upravljanjem i ranije nezabeleženom hiperinflacijom.
„Sada, skoro deset godina nakon pada Miloševića, nije se iskoristilo [to vreme] za jačanje srpske konomije. [Efekti] loše sprovedene privatizacije sada se mogu videti i osetiti; zemlja nije otvorena, nisu ukinuti monopoli, nisu povećani izvoz, konkurentnost, efikasnost. Zato se, ukupno gledano, Srbija sa svetskom krizom suočila ranjiva“, rekla je Stepanović za SETimes.
Jedan izuzetak, naglašava ona, jeste bankarski sistem, koji je izdržao prvi talas krize. Ali, u smislu potrošnje, „vlada je, u skladu sa svojim mogućnostima, subvencionirala ekonomiju, pomažući proizvodnju iz budžeta, dajući subvencionirane kredite i za preduzeća i za građane, ali novca više nema“.
Kako to vidi Stankovićeva, koja je od nekoga ko ima posao došla do toga da traži novi, „problem je u broju nezaposlenih sa visokim obrazovanjem i velikim iskustvom i stručnošću. Svi smo konkurencija jedni drugima; to je stvarno tužno“.
Nastavak na Southeast European Times...












