Izvor: juGmedia, 01.Okt.2013, 08:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
San na javi
ZAMOLIO bih čitaoce ovih redova da, za vrijeme čitanja, puste mašti na volju. Zamislite rijeku koja teče kroz grad. Ni prevelika, ni premala. Taman. Ne previše čistu, a daleko od tekuće pošasti.
Rijeku o kojoj svako i niko ne vodi računa. Vodu u kojoj možete naći i ribu, a bogami i poneku „školjku“ automobila. Ima i drugih „stvari“, koje ne pripadaju sirotoj tekućici. Korito ni lijepo, ni ružno. Nema se, fakat je, šta vidjeti. Nekultivisano priobalno zelenilo i >> Pročitaj celu vest na sajtu juGmedia << oronule kamene obale. Za kupanje nije, osim ako nemate izuzetan imunološki sistem. Sve ovo stavite u zamišljenu scenu 1.
E sad, zamislite rijeku u sceni 2. Očišćenog korita, obala sređenih, nasutih riječnim pijeskom (koji i nije tako skup kako se priča).
Idemo dalje.
Betonski, fiksirani roštilji, postavljeni duž obale, na razmaku od po 5 metara, da posluže namjeni. Štand (drvenu kućicu) tu, odmah iza mosta, gdje možete iznajmiti ležaljku i suncobran. Ljude koji se sunčaju, čitaju knjige, dva drugara koja ogovaraju šeficu uz hladno pivo. Djeca se igraju u onom pijesku, koji nije toliko skup. Čuje se muzika od nekud, „mlad čovek“ od GRAFA. Totalno nenapadna. Čak i ne vidite odakle dolazi. E da, u blizini je starovremski atobus, koji prodaje hladna pića i sladolede. Djeca oslobađaju roditelje „zla“ iz novčanika. Neki ljudi se i ljube. Da, na obali ove zamišljene rijeke.
Dok ovi ljudi uživaju u životu, slučajni prolaznici ili delegacija privredne komore iz susjedne države, dok obilazi grad, svi zastaju na mostu i gledaju ljepotu. Ovi prvi žure kući da se presvuku i dođu na „obalu“, ovi drugi očarani nose najljepše impresije iz grada u kome su bili. Nose i ideju kako da unaprijede svoje mjesto. I oni imaju rijeku ali ne ovako sređenu…
Ako niste umorni od zamišljanja, zamislite i ovo. Scena 3.
Nedaleko od rijeke, u gradskom parku je „praznina“. Predočite sliku terena za boćanje. „Kapitalna“investicija. Opet onaj pijesak koji nije toliko skup, nekoliko starih željezničkih pragova i dobra volja. Prijatna gužva oko terena. Dvije ekipe. „Crveni“ i „plavi“. Izgledaju zanimljivo. Tri penzionera igraju protiv, rekao bih, trojice studenata. Biće zanimljivo. Padaju opklade ko će pobijediti. Vratimo se na kratko pored rijeke. Dva srednjovječna muškarca ustaju, traže novac od supruga za po jedno pivce uz teren za boćanje. Odlaze laganim korakom dostarovremskog autobusa. „Significant others“ ostaju da komentarišu, preplanulog „apolona“ koji je prodavao kuvani kukuruz…
Ostalo nam je još samo jedno zamišljanje. Opustite se. Zamislimo nemoguće…
Neki su dovoljno jako zamišljali…
Zamišljam…
Autor: Tanasije Bosiljčić
