Izvor: JUGpress.com, 27.Feb.2026, 20:49
SRCE: Šta nas je snašlo pod kapom crveno crne koalicije?
NIŠ
Pančevačka Azotara, nekada simbol domaće industrije i oslonac srpske poljoprivrede, danas
je predmet izvršenja i potencijalne prodaje zbog dugova. Sto odsto udela vlasnika nalazi se pod
zalogom, a država koja se godinama zaklinje u zaštitu nacionalnih interesa ponovo stoji po strani,
botuje, pomiluje po kojeg kriminalca i predlaže poljoprivrednicima da promene zanimanja.
Nije ovo samo priča o jednom preduzeću. Ovo je slika sistema >> Pročitaj celu vest na sajtu JUGpress.com << koji živimo godinama unazad.
Vlast godinama govori o „zlatnom dobu agrara“, o rekordnim subvencijama i istorijskim
ulaganjima. U realnosti, poljoprivrednici izlaze na puteve, blokiraju saobraćaj, protestuju jer ne mogu
da pokriju troškove proizvodnje. Cena goriva raste, cena đubriva skače, otkupne cene su nesigurne i
mizerne, a obećanja ostaju na lažnim sastancima sa lažnim poljoprivrednicima i na konferencijama za
medije.
Azotara je strateška fabrika. Bez stabilne domaće proizvodnje đubriva, srpski seljak zavisi od
uvoza, berzanskih šokova kao i najverovatnije SNS firmi. Umesto da država obezbedi dugoročnu
stabilnost i kontrolu nad ključnim resursima za proizvodnju hrane, dopušta da vlasništvo nad takvim
sistemom završi pod izvršenjem. Poljoprivrednici štrajkuju jer su dovedeni do ivice opstanka.
Azotara tone u dugove i dolazi pod sudski postupak. U oba slučaja obrazac je isti. Reaguje se kasno,
parcijalno i pod pritiskom. Nema sistemskog rešenja, nema dugoročne agrarne politike, nema jasnog
plana kako da se zaštiti domaća proizvodnja hrane. Retorika o „ekonomskom tigru“ ne znači mnogo
onome ko ne zna da li će sledeće godine moći da seje. Hvalospevi o rastu BDP-a ne hrane ni seljaka ni
fabriku. Ako je poljoprivreda strateška grana, onda je strateška i proizvodnja đubriva. Ako je selo
prioritet, onda prioritet nije samo fotografisanje sa traktorima pred izbore. Država koja prepusti
ključne fabrike sudskim izvršiteljima, a poljoprivrednike blokadama puteva, šalje više nego jasnu
poruku da nema kontrolu nad sopstvenim razvojnim pravcem. Najveći problem nije američka
kompanija, ni sud, ni izvršitelj. Najveći problem je model upravljanja u kojem se sve svodi na politički
marketing, a suštinske odluke se donose tek kada je šteta već napravljena. (Potemkinova sela).
Kada poljoprivrednik mora na ulicu da bi bio saslušan, a strateška fabrika završava pod
zalogom, tada je jasno da nam je sistem potpuno razoren. Posledice takve politike neće se meriti
konferencijama za medije, već praznim selima, skupljom hranom i još većom zavisnošću od uvoza.
Opstinski Odbor Pantelej
Srbija Centar
Predsednik
Nikola Kapešić
I ovo Vam može biti interesantno









