Poslanica sa petog crkveno - narodnog sabora u Loznici kod Čačka

Izvor: KMnovine.com, 13.Jun.2017, 01:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Poslanica sa petog crkveno - narodnog sabora u Loznici kod Čačka

Poslanica sa petog crkveno - narodnog sabora u Loznici kod ČačkaSaborska poslanica sa petog Molitvenog crkveno-narodnog sabora održanog u manastiru Svetog Nikolaja u Loznici kod Čačka 11. juna 2017. godine.




Verujem u jednu svetu, sabornu i apostolsku Crkvu…

Ove reči iz svetog Simvola vere pravoslavne sabrale su nas danas, blagočestivi narode, na ovaj sveti Crkveno-narodni, molitveni sabor da sabornim ispovedanjem >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << i odbranom vere pravoslavne svedočimo Crkvu Simvola vere, njenu jednost, jedinstvo i sabornost u veri pravoslavnoj i Hristu Bogočoveku.Sabornost u veri pravoslavnoj je suštinski izraz same Crkve. Biti u Crkvi znači imati jedinstvo vere i zajednicu Duha Svetoga. Prvo, dakle, jedisntvo vere i jedinstvo u veri pravoslavnoj, a tek onda zajednica Duha Svetoga. Očuvanje tog i takvog jedinstva u veri sjedinjuje nas duhovno i sabira na današnjem našem Saboru, ali i uvek, svuda i na svakom mestu.

Crkva je jedna, sveta, saborna i apostolska upravo tom nepromenjenom verom u Boga i Gospoda našeg Isusa Hrista. Jednom i jedinstvenom verom Hristovom, i Crkva uvek ostaje jedna i jedinstvena. Takvu izuzetnost i jedinstvo Crkve pravoslavne danas sabrani svedočimo, potvrđujemo i čuvamo. Još smo se okupili danas, u ovim teškim vremenima, da se, po rečima svetog apostola Pavla, utešimo tom i takvom zajedničkom verom, vašom i našom (Rim. 1, 12).

Vera pravoslavna jeste taj duhovni plamen, duhovno ognjište na kome grejemo svoje duše; od kojeg zažižemo svetiljke našeg uma, da vođeni svetlošću istinskog bogopoznanja, sadržanog u veri pravoslavnoj, pređemo sve tmine i pomrčine života u ovome svetu i dostignemo blaženstvo Carstva Hristovoga. Biti na braniku vere pravoslavne danas znači na strašnome mestu postojati. Podržavani blagodaću Božjom, na poziciji odbrane vere pravoslavne stojimo godinama, a posebno na ovome mestu, svetog pravoslavnog saborovanja u lozničkoj Svetonikolajevskoj obitelji, evo već pet godina zaredom. Na ovim saborima, kao na kakvoj duhovnoj straži, sa svakom pažnjom prateći dešavanja u Crkvi, često dramatična, pa i tragična, činimo što smo dužni činiti, veru pravoslavnu ispovedajući branimo, a jeresi i lažna učenja osuđujemo. Sve što je u skladu sa verom otačkom, i što doprinosi njenom utvrđenju i širenju u slavu Božju, pohvaljujemo, podržavamo i sledimo, a sve što je protivno toj veri i što nanosi štetu Crkvi Hristovoj, vođeni svetim Predanjem razobličavamo, odbacujemo i predajemo osudi. U veri pravoslavnoj se utvrđujemo, a jeresi osuđujemo. Ovde pre svega ponavljamo naš svetootčki i pravoslavni stav prema najvećoj pošasti i prokletstvu našeg vremena – prema jeresi ekumenizma, koju smo osudili i predali anatemi na prvom ovdašnjem, saborovanju 2013. godine. Ovom prilikom na ovakav naš postupak podsećamo i jeres ekumenizma uvek i na svakom mestu proklinjemo i odbacujemo, kao lažno učenje, koje je direktno protivno Crkvi pravoslavnoj i njenom sabornom i svetootačkom učenju i predanju.

Shodno takvom stavu, sabrani danas pod ovim Božjim Nebom, pred Bogom, pred anđelima i Svima Svetima Njegovim, čiji časni spomen danas praznujemo, sa svakom hrišćanskom savešću i dubokom pravoslavnom svešću osuđujemo Kritsko sabranje o Pedesetnici 2016. godine, zbog jeretičkih odluka usvojenih na njemu. Na prošlogodišnjem saboru, na ovom istom mestu, unapred smo najavili užasan ishod Kritskog okupljanja, kakav se i dogodio, jer, kao što se po jutru dan poznaje, tako se i na osnovu pripremnih, jednako nepravoslavnih skupova, moglo predvideti da će na Kritu, pod obrazinom lažne sabornosti, biti pokušano da se Crkvi nametne jeres ekumenizma, što se na žalost i dogodilo. Podrobnije analize ovog jeretičkog skupa i nepravoslavnih i štetnih odluka donetih na njemu, date su kako u prošlogodišnjoj Poslanici sa Lozničkog sabranja, tako i u zvaničnom stavu naše Eparhije o Kritskom skupu.

Na ovom nesrećnom saboranju na Kritu učestvovali su, predstojatelji pomesnih crkava, kao i patrijarh Irinej, sa pokornim mu episkopima, te svojim učešćem u okupljanju na Kritu tužno i tragično su zapečatili svoje jeretičko ekumenističko opredeljenje, anticrkveno nastrojenje i nameru da i dalje gaze veru svetih Apostola i svetih Otaca. Kritskim zasedanjem započeto je ostvarivanje najcrnjih predviđanja svetog oca Justina Ćelijskog, tog bespoštednog kritičara humanističkog, jeretičkog pokreta zvanog ekumenizam. Zato možemo konstatovati da je sa Kritskog ostrva o Pedesetnici 2016. godine, kao iz kakvog epicentra pokrenut pravi duhovni zemljtores, koji je opasno uzdrmao Crkvu pravoslavnu, sa namerom da poljulja i uruši njene dogmatske temelje. Nezdravi ekumenistički nemir grozničavo se od Kritskog susreta širi celom Crkvom, a preostali duhovno zdrav, pravoslavni deo slovesnog Hristovog stada, sada u još većoj meri, ekumenizam oseća kao strano telo, koje pokušava da se poput otrovne žaoke, što dublje zabode u duhovno tkivo mističkog Tela Crkve. Mnoštvo je duša među pravoslavnima smućeno, jer kritsko „saborno“ nametanje jeresi ekumenizma Crkvi pravoslavnoj, i narušavanje vere pravoslavne dovodi do narušavanja crkvenog mira, poretka, do gaženja sveg ostalog predanja Crkve, do iščeznuća i obesmišljenja jerarhijskog poretka i duhovnih autoriteta, usled njihovog pristajanja na izdaju vere. Jer duhovni autoritet crkvene jerarhije izvire iz njene pravoslavnosti, kada izgubi pravoslavnost i vernost svetim dogmatima vere, crkvena jerarhija postaje anticrkvena anarhija, gubi svoj autoritet i smisao postojanja i delovanja, te postaje uzrok besporetka, velike štete i haosa u Crkvi. Kritsko nepravoslavno zasedanje je tragični primer i strašno svedočanstvo toga. Čitava situacija postaje sve dramatičnija uz realno očekivanje da će sve navedeno biti samo početak tog duhovnog i po Crkvu razornog jeretičkog talasa koji je pokrenut na Kritskom zasedanju. 

No, uprkos takvim tragičnim dešavanjima, teše nas reči svetog Apostola, koje se u ovim teškim danima ispunjavaju. Naime, danas smo svedoci toga da, gde se umoži greh (jeresi) još većma izobiluje blagodat (Rim. 5, 20) ispovedništva, te je zdrav deo klira i pastve, sveštenog crkvenog soslovija u svim Pravoslavnim Crkvama, pokrenut svojom pravoslavnom svešću i savešću, ustao u odrabnu vere pravoslavne, a protiv jeresi ekumenizma i Kritskog ekumenističkog pseudosabora. Muka koju svakoj pravoslavnoj duši kritska i ekumenistička duhovna groznica donosi, olakšava ovo buđenje mnoštva pravoslavnih koji svojom uzvišenom, svetom i svetootačkom pravoslavnom rečju oštro i argumentovano osuđuju jeres ekumenizma. No još više raduje što se mnogi ne zadržavaju samo na rečima, već u skladu sa sveštenim kanonskim predanjem Crkve prekidaju litrurgijsko i administrativno opštenje sa predstojateljima i episkopima koji su preklonili kolena pred ekumenističkom jeresi, tim ovovremenim Vaalom i pred Zlatnim teletom savremenog, antihristovog globalizma. Pravoslavni prekidaju opštenje sa nepravoaslavnim lažnim pastirima, jer su svesni da oni koji ostaju u duhovnoj, liturgijskoj i administrativnoj zajednici sa ekumenistima, takođe snose odgovornost za bezbožno delo ispovedanja i širenja ekumenističke jeresi.

Sve pravoslavno stojeće, koji osuđuju ekumenizam i prekidaju opštenje sa predstoajteljima, episkopima i sveštenicima ekumenistima, pritom ne upadajući u ekstremna, raskolnička nastrojenja, srdačno pozdravljamo kao pravu braću u Hristu i saborce na braniku vere pravoslavne. Jeres ekumenizma bespoštedno udara na sam temelj Crkve, a to je njeno jedinstvo, sabornost, i to sabornost u veri pravoslavnoj, neizmenjenoj. Zato sa svakom pažnjom i usrđem pozivamo sve pravoverne na očuvanje istinske pravoslavne sabornosti, stvaranjem jedinsvenog fronta u ispovedničkom podvigu odbrane vere naše. Uz duboku svest pred kakvom odgovornošću se danas nalaze svi pravoslavni, treba da prevaziđemo sve sitnice i detalje u eventualnom međusobnom neslaganju koje nisu suštinskog, odnosno dogmatskog karaktera, te da zagledani u uzvišeni cilj odbrane i očuvanja vere i Crkve pravoslavne, dostignemo, pored postojećeg jedinstva vere, jedinstvo i u borbi za veru. Pozivamo sve pravoslavne da se ujedinimo oko uzvišenog i svetog cilja očuvanja vere pravoslavne na temeljima dva osnovna princpipa, a to su:

1) Jasna i nedvosmislena osuda ekumenističke jeresi;

2) Prekid liturgijskog i administrativnog opštenja sa lažnim pastirima iz redova crkvene jerarhije, koji otvoreno ili prećutno prihvataju i propovedaju jeres ekumenizma, shodno 15. kanonu Prvo-drugog carigradskog sabora.

Budući da se okolnosti i situacija na pravoslavnom frontu razlikuje među našim svetim Pomesnim crkvama, potrebno je sve detalje o načinu sprovođenja ova dva navedena načela i smernice u borbi za pravoslavlje, prepustiti pastirskoj i hrišćanskoj savesti svih klirika i vernika koji navedeno slede. Zato ne treba ostavljati prostora nepriajteljima vere te trošiti snagu i vreme na međusobno prepiranje oko detalja nedogmatskog karaktera, već sa pozicije našeg jedinstva u veri pravoslavnoj treba saborno usmeriti sve potencijale na izgradnju i očuvanje jedinstva u našoj zajedničkoj borbi za veru i Crkvu, odnosno držati se jedinstva u dvama navedenim načelima: osudi ekumenističke jeresi i prekida opštenja sa lažnim duhovnim pastirima – ekumenistima, pritom uvek ostajući unutar Crkve i njenih dogmatskih i kanonskih ograda. To je poruka koju sa ovog sveštenog Sabranja upućujemo svima pravoslavnima, koji se drže otačke vere.

Mi, pravoslavni Srbi, pored odbrane vere, kao najsvetiju dužnost svoju na svojoj pravoslavnoj savesti osećamo očuvanje i odbranu naše najsvetije Kosovske i Metohijske zemlje. Zato i ovom prilikom, kao i ranije osuđujemo nesrećnu izdaju naše Svete zemlje, počev daleko pre od antiustavnog i veleizdajničkog Briselskog sporazuma pa i nadalje. Osuđujemo i svaki režim, prošli, sadašnji i, ne daj Bože, budući, koji takvu izdaju potpisuje i sprovdi. Sa velikom tugom zaključujemo da se u Beogradskoj patrijaršiji izdaje vera pravoslavna, a u beogradskom režimu izdaje se Kosovo i Metohija, te da su se crkvena i državna vlast ujedinili u jednoj sveopštoj izdaji najdragocenijih duhovnih i zemaljskih dobara nešeg naroda, odnosno u izdaji naše Crkve i naše Otadžbine. Zato danas srpski narod doživljava najveći sramotu i tragediju, jer pred našim očima vidimo da se na izdaji vere pravoslavne i izdaji Kosova i Metohije i cele Srbije, temelji trenutni bolesni, antihiršćanski i antisrpski „mir, jedinstvo i saradnja“ Beogradske patrijaršije i vladajućeg režima u Beogradu. Globalistički, prozapadni režimi u Beogradu se smenjuju i svaki sledeći donosi još veću izdaju Srbije i naših nacionalnih interesa, dok Beogradska patrijaršija ćuteći sve to „blagosilja“, i za to biva nagrađena sa „trideset srebrnika“ i to režimskih i globalističkih. Strahovita je ta dvojedna izdaja najvećih svetinja ovoga naroda, naše svete vere i našeg svetog Kosova, no mi, danas ovde sabrani, nemamo načina i snage da nosioce te izdaje privedemo pravdi Božjoj. Bog privodi Svojoj pravdi, zato se ona i naziva Božjom pravdom. Podsećamo da nam je duhovni otac našeg naroda, sveti Sava, ostavio u nasleđe svetu i nepromenjenu veru pravoslavnu, te da su njegovi neposredi prejemnici, sveti srpski arhiepiskopi, postavili sedište Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji. Zbog svega toga izdjanike vere i otadžbine, kako one u mantijama, tako i one na vlasti, koji bez straha, stida i zazora rastaču duhovno i zemljsko blago svetoga Save, pred Bogom, pred našim svetim precima i pred našom svetlom istorijom, pozivamo na odgovornost. Ovom prilikom im upućujući iste one reči koje je sveti vladika Nikolaj Srpski uputio negdašnjim potpisnicima izdajničkog konkordata sa Vatikanom iz ondašnje, takođe „proevropske“, vlasti, a koje glase: teška je ruka Nemanjića Save.
Ostajući u molitvenom jedinstvu Vaši u Gospodu


Predstojatelj Molitvenog crkvenonarodnog sabora u Loznici kod Čačka

+ Episkop raško-prizrenski u egzilu Artemije

i

+ Horepiskop staroraški i loznički Nikolaj

+ Horepiskop novobrdski i panonski Maksim

+ Horepiskop hvostanski i barajevski Naum

Dana 11. 06. 2017. godine milosti Gospodnje.


Izvor: ERP u egzilu    :: © 2014 - 2017 ::    Hvala na interesovanju

Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.