Porodica Didić iz Sokobanje čuva blago srpske istorije

Izvor: JužneVesti.com, 07.Dec.2015, 15:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Porodica Didić iz Sokobanje čuva blago srpske istorije

Fotografije, pisma, dopise, dokumenta i stare umetnine iz perioda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u doba vladavine kralja Petra I Karađorđevića, pod svojim krovom čuva porodica Didić iz Sokobanje.

Kralj Petar je zato bar jednom mesečno dolazio u Sokobanju i bio gost porodice Didić. S druge strane, i Petar Didić je bio rado viđen gost na kraljevom dvoru, napominje njegov unuk koji je po njemu dobio ime.

U prvo vreme su pozivnice dolazile na „gospodin Petar >> Pročitaj celu vest na sajtu JužneVesti.com << Didić“ da bi kasnije bilo „dragi Pero“. I kralj je dolazio svakog meseca, dešavalo se čak da je i dva puta mesečno dolazio kod dede, tu je ručavao, tu je odsedao. A moj deda je išao obavezno kod njega na dvor dva ili tri puta svakog meseca na prijem. I da mu nosi novac koji je za njega skupljao. Bili su baš prisni - objašnjava Petar Didić.

U pozivnicama koje su srpskog dvora dolazile u porodicu Didić pisalo je tačno šta Petar Didić i njegova žena treba da obuku.

Moj deda je morao da nosi frak i cilindar, sve je to moralo da bude po protokolu, nije moglo da se dođe kako ko hoće. Ali obično su se ti balovi na dvoru održavali noću u 12 sati. Bila je takva tradicija da u 12 sati, kad se završe svi poslovi i kralj bude slobodan, odnosno imao je vremena da se odmori pre toga i onda su od 12 mogli da slave - priča unuk Petra Didića.

Sa bogatom dokumentacijom i starinama Petrov unuk susreo se prvi put kao gimnazijalac. Do pre nekoliko godine ove znamenitosti stajale su u nekom ćošku njihovog podruma. Da to ipak ostane sačuvano, potrudila se Petrova majka Violeta, snaja deda Pere, kako su ga u porodici zvali.

Deda Pera je imao slike krunisanja kralja Petra, venčanja i svašta, imamo i slike sa njegovim potpisom. Dopisi kada je kralj dolazio na ručkove ovde i kada ih je pozivao. Eno, ima još poslužavnika iz tog perioda, tamo dole u nekom sanduku, ovako veliki, oni srebrni. Pa onda one garniture. Tu je bio nakit, nošnje, kandilo i slike i.. Šta ja znam, svašta – objašnjava Violeta.

Iz Beograda su me zvali iz Arhiva da im poklonim dokumentaciju, a ja nisam hteo, ali sam zato dao niškom Arhivu grada da fotokopira da bi napravili izložbu. I Sokobanji sam nudio, ali Sokobanja je nezainteresovana. I javljali su mi se neki ljudi iz Beograda, jedan istoričar me je zvao i rekao: „Nemojte, gospodine, ni slučajno da ga nekom prodate, jer to je jedan jedini pasoš koji je izdat u to vreme“ – kaže Petar.

I baka Violeta kaže da je više puta pokušavala da dođe do procene onoga što poseduju.

Ja sam htela procenu da vidim, i u Beograd sam išla da pitam, i onda su mi rekli da to mnogo vredi, da ne mogu da mi kažu vrednost, jer je to porodična stvar koja se ne otuđuje - kaže Violeta Didić.

Sadašnji domaćin kuće ove porodice iz Sokobanje iz mnoštva fotografija izvlači jednu i za nju ponosno sa osmehom kaže „Petar Didić, moj deda. Po kome ja nosim ime“.

Petar Didić je završio trgovačku školu u Beču i dobro govorio nemački jezik. Imao je ogromno imanje, vodenicu i strugaru. 1908. godine kupio je veliko imanje za kralja u naselju Vrelo u Sokobanji i brinuo o tom imanju. Kralj mu je poverio čuvanje svog ogromnog imanja u Sokobanji, kao i sakupljanje novca za izdavanje tog imanja meštanima za poljoprivredu.

Bio je i narodni poslanik u 9 mandata, a bavio se i trgovinom. Izvozio je svinje mangulice i ćurke za Peštu i Beč. A za to mu je bio potreban pasoš, jedan jedini izdat u to vreme, 1889. godine.

Taj pasoš je bez fotografije. Unutra je opisana visina, kako deda izgleda, boja očiju, boja kose, lice pravilno/nepravilno, uši, nos, svaki detalj, sve... I to je pasoš jedan jedini koji je izdat u celom niškom okrugu, niko u to vreme nije dobio pasoš, jedino moj deda. Pošto je on sa Bečom sarađivao, govorio je nemački, završio je trgovačku školu u Beču i zato ga je i dobio - kaže Petar.

Na ulazu u dvorište kuće Ljube Didića i dalje je stari kesten koji je Ljuba zasadio. Kuća u kojoj je rođen organizator Timočke bune, danas je veoma oštećena i sklona padu.

Ljuba Didić bio je opštinski kmet u Sokobanji i narodni poslanik od 1878. godine. U Narodnoj skupštini se borio protiv režima Jovana Ristića i Liberalne stranke, a potom protiv Naprednjačke stranke. Neposredni povod za Timočku bunu bio je oduzimanje oružja od naroda i ukidanje vojske u vreme Milana Obrenovića.

Nastavak na JužneVesti.com...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta JužneVesti.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta JužneVesti.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.