Izvor: JUGpress.com, 04.Avg.2022, 22:10
Kakva je stvarno bila “Oluja”
BEOGRAD
Svoju porodicu (tetke, stričeve i djecu) dočekao sam 1995. u Batajnici gdje su došli traktorom. Put iz Dalmacije je trajao danima. Još sam bio pod traumom sopstvenog izbjeglištva i poprilično nesnađen ali to se nije smjelo vidjeti jer sam došao sa ciljem njih da smirim.
Nisam znao kako, ni šta da radim. Nisam znao ni šta da očekujem ali morao sam im reći da imaju gdje doći. I imali su. Ono što me fascinira je da se ne sjećam tog susreta, kao što se ne >> Pročitaj celu vest na sajtu JUGpress.com << sjećam ni narednih nekoliko dana. Gdje smo sve išli, šta radili.
Kao da mi je ladica trauma bila pretrpana i nije više moglo stati u nju ništa. Ono što znam je da je tetka sa tetkom i dvoje djece, u međuvremenu, poslato u Prištinu, odakle su opet morali bježati i sad su u Americi. Stric je otišao u Sombor, jedan se vratio u Zemunik, a baba…
Baba je umrla u Gornjem Milanovcu, gdje mi je još jedna tetka živjela. Sama i daleko od djeda Save. Djedu Savi u Smokoviću nismo uspjeli pronaći ni grobno mjesto. Izbrisano je. Kao da nikad postojao nije. Kao što će biti izbrisane istorije porodica koje su pobjegle. Ali, jebiga..
I kad mi kažu da sam u sukobu interesa kao novinar, ako se bavim Olujom jer sam previše srcem u tome, priznajem da jesam. Previše sam srcem u svemu čim se bavim jer da nisam ne bih se ni bavio. Do sada me nije prevarilo i izdalo.
I dok je tako nećemo dozvoliti ni da se izbrišu te istorije i povijesti jer je to i moja povijest.
Dejan Kožul
I ovo Vam može biti interesantno
.jpg)
