Jovo Vukelić: Septičke jame – masovne dečije grobnice

Izvor: KMnovine.com, 23.Jan.2021, 12:01

Jovo Vukelić: Septičke jame – masovne dečije grobnice

Jovo Vukelić: Septičke jame – masovne dečije grobnice  Ceo svet zapanjen otkrivenim brutalnim zločinima katoličke "crkve" u Irskoj (1)



Osam decenija (od 1922. do 1998.) u Irskoj su na čak 18 mesta postojali „Domovi za majke i decu“, ustvari logori za silovanje, maltretiranje eksploataciju i masovno umiranje neudatih majki („kurvi“) i posebno njihove dece („kopiladi“)  pod okriljem Katoličke >> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << crkve i države Irske. Zločini su vešto skrivani decenijama, a umrlo je 9.000 deceU Irskoj, zemlji pobožnog katoličkog stanovništva, gde je decenijama vladala Katolička crkva po surovim pravilima i zakonima, progon neudatih majki i njihove dece bio je surov, bezdušan.Senzacionalno otkriće masovne grobnice sa 800 leševa dece (od tri dana do tri godine) u septičkoj jami samo na jednom mestu u varošici Čum šokiralo je celu Irsku, ali i svetsku javnost.Pre desetak dana, 13. januara 2021. premijer Republike Irske Majkl Martin posle završene istrage zvanično se izvinio zbog ophođenja prema samohranim majkama i njihovim bebama u domovima širom zemlje pod kontrolom Katoličke crkve od 1922. do 1998. godine. “U ime Vlade Irske, države i njenih građana, izvinjavam se zbog velike generacijske greške prema majkama i njihovoj deci koji su završili u domovima”.
Piše: Jovo Vukelić



Da nije bilo Ketrin Korles (Catherine Corless), irske istoričarke iz malog mesta Čum (Taum), koju su „godinama progonila sećanja iz detinjstva na mršavu decu iz Doma za siročad“, s kojom je išla u školu, nikada ne bi došlo do senzacionalnog otkrića masovnih grobnica dece „štićenika“  Katoličkog Doma „Sveta Meri“. Naime, Ketrin Korles je bila uporna i hrabra , tragala je za svedocima i dokumentima o tragičnim sudbinama malih devojčica i dečaka i njihovih majki… i otkrila neslućene razmere zločina o kojima piše ovih dana celokupna svetska štampa.
Nailazila je na otpore, zatvorena vrata u državnim institucijama i u Katoločkoj crkvi na muk i zatvorena usta…


   
Veliki trud i želja za istinom istoričarke Ketrin Korles doveli su do senzacionanih otkrića teških zločina nad decom    

Ketrin Korles ističe:
„Uporno sam tražila ljude koji su bili svedoci ili žrtve ovih užasnih činova, radnji u kojima su stradali nevini i koje su trajale decenijama kako bih saznala istinu o sudbinama dece, mojih vršnjaka iz škole.
Nigde nikakvog traga o Domu “Sveta Meri”, ni u biblioteci, arhivama, ni na drugim mestima. A zgradu „Doma“ srušili su 1972… Nisu mi iz glave izlazile tužne slike isprepadane dece iz mog detinjstva i priča o tragičnim sudbinama malih devojčica i dečaka i njihovih majki… Čak su i časne sestre koje sam pronašla  lukavo rekle da se ne sećaju dobro tog perioda, da ne znaju čak ni gde su sahranjene umrle bebe i deca“…
Vanbračna deca- mrlje na imidžu IrskeA onda, iznenada upornost Korlesove se isplatila, jer su  2017. potvrđene užasavajuće informacije o ubijanju dece u sirotištima i domovima za brigu o nezbrinutoj deci… Pukla je ogromna betonska ploča u dvorištu bivšeg Katoličkog doma u Čumu i forenzičari su kopali i u toj septičkoj jami našli hiljade leševa uglavnom nasilno ubijenih i pomorenih dečaka i devojčica. Cilj je bio da se nikad ne pronađu.
Ogromne septičke jame su im bili grobovi, sahranjivana su nevina deca u tajnosti, bez ikakvih verskih obreda, kao zločinci, jer su oni za Katalički crkvu i njene sveštenike i časne sestre bili otpadnici iz društva, a taj stav je delilo i konzervativno irsko stanovništvo u velikoj meri. Dom u Čumu bio je otvoren (36 godna) od 1925. do 1961. godine.


   
Mesto, skromno obeležje masovnog stradanja dece u Čumu (Taumu) posećuju Irci i odaju poštu nevino preminulim    




Na isti način su tretirane i nesrećne majke dece prema kojima su se zbog greha nezakonitog začeća odnosili brutalno, surovo…Neudate trudne devojke nazivane su „posrnulim“ osobama.
Tek tada, 2017. su potvrđene užasavajuće poluinformacije o ubijanju dece u katoličkim sirotištima i domovima za brigu o nezbrinutoj deci…
Jedini podaci o toj vanbračnoj deci, koja su upućivana u tih 18 sirotišta pod kontrolom Katoličke crkve u Irskoj bile su matične knjige rođenih gde su se nalazili podaci o majkama i bebama. Korles je pregledala desetine matičnih knjiga rođenih i otkrila deo istine o otetoj i nastradaloj deci.
Nasilno otimanje dece od majkiKasnije su ovu već nasilno otetu decu, (bebe od nekoliko meseci do dece do tri godine) delimično slali i prodavali i na usvajanje u Ameriku, Kanadu, Australiju, Novi Zeland ili Južnu Afriku bez obaveštavanja roditelja, majki i bez njihovih saglasnosti….Tako nezakonito oduzetu decu, bez saglasnosti majke su prodavali ili davali u porodice daleko od rodnog mesta, na druge kontinente da im se izgubi svaki trag.
Država Irska je na sve ovo decenijama ćutala, a Katolička crkva je naravno sve znala i  – vešto krila, uništavaji dokumenta, evidenciju sa imenima dece i majki. I danas preživeli u očaju traže svoju sestru i braću u nadi da će naići na neki valjan trag…

Ponavljamo, država Irska osnivala je masovno  1920-tih godina “Domove za majke i decu”, a ustvari logore za progon neudatih majki i njihove dece. Domovima su upravljali redovi časnih sestara (dumne) Katoličke crkve.

   
Surov sistem  “prevaspitavanja” sprovodile su  časne sestre svih redova: pod budnim okom katoličkih časnih  sestara (dumne) bile su “bludnice”, otpadnice od društva i njihove bebe    





Skoro ceo 20. vek, od 1922. godine kada je otvoren prvi Dom za siročiće u Irskoj do 1998. kada je zavoren poslednji  dom-logor,  tokom tih 76 godina, od 1920-tih do kraja 1990-tih do sada je evidentirana smrt čak  devet hiljada dece! U njima je boravilo više od 35. 000 majki sa svojom decom. Istraga traje i dalje.Ta katolička sirotišta postala su najsurovija mesta gde su deca i majke –  umesto da se neguju i o njima vodi briga, masovno umirali i bili tučeni, batinani, mučeni glađu, žeđu, fizički maltretirani, prebijani i seksulano napastvovani, silovani od časnih sestara i sveštenika Katoličke crkve. 
Mračna i tmurna mesta stradanja i smrtiDesetine hiljada mladih trudnica su decenijama bile dovođene u Domove da se porode, a potom su im deca oduzimana, a one izolovane od društva u tim logorima, radno eksploatisane, ponižavane, a stopa smrtnosti njihove dece u domovima iznosila pet puta više od stope smrtnosti dece rođene u porodicama s venčanim roditeljima. Nisu lečeni i puštani su da umiru od banalnih dečijih bolesti.
Postoje validna svedočenja majki, rodbine žrtava, čak i nekih časnih sestara da su bebe, a kamoli starija deca, zlostavljane na najbrutalnije načine. Inače, Ugled Katoličke Crkve u Irskoj narušen je poslednjih desetak godina nizom skandala kao što su pedofilija, zlostavljanja u sirotištima i prisilna posvajanja.
Katolici u Irskoj bili su šokirani otkrićima masovnih grobnica dece kraj crkvenih domova za samohrane majke u Čumu (Tuamu) kod Golveja, u Domu Bezborou u gradu Korku, Bethani domu u Dablinu i mnogim drugim.


   
Hiljade devojčica i majki radile su u praonicama, čije su se gazde bogatile. Sve su bile prisiljene od države Irske i Katoličke crkve na besplatan i ropski rad u teškim uslovima. Brzo  i masovno su se razboljevale i umirale
   

I Katolička Crkva u Irskoj i njezini velikodostojnici izrazili su tada  šok zbog masovne grobnice dece umrle od bolesti i pothranjenosti i izrazili podršku najavljenoj državnoj istrazi. Katolički domovi za neudate majke bili su držani u  nehumanim životnim uslovima što je bio uzrok  masovne smrtnosti dece, pet puta više od stope smrtnosti dece rođene u porodicama. A novca za kvalitetnu brigu o deci je bilo dovoljno, to treba istaći, naglašavaju državni organi Irske.
Ali, pitanje odgovornosti  i krivice za masovna zlodela se poslednjih godina od otkrića ubistava stalno prebacuje sa Katoličke crkve na državu IRSKU i sa irske države na katoličku crkvu…
Kako god da bilo počela je 2017. godine opsežna istraga nadležnih organa države Irske. I trajala je nekoliko godina do pre desetak dana.
Zvanično izvinjenje premijera IrskePremijer Republike Irske Majkl Martin se 13. januara zvanično  u parlamentu izvinio zbog ophođenja prema samohranim majkama i njihovim bebama u domovima širom zemlje pod kontrolom Katoličke crkve od 1922. do 1998. godine. Izvinjenje Martina usledilo je nakon jučerašnjeg objavljivanja izveštaja o stopi smrtnosti od 15 odsto među decom u domovima u kojima je u pomenutom periodu preminulo njih oko 9.000.
“U ime Vlade Irske, države i njenih građana, izvinjavam se zbog velike generacijske greške prema majkama i njihovoj deci koji su završili u domovima”, rekao je Martin.


   
POSLE TAČNO STOTINU GODINA: Majkl Martin, irski premijer, uputio je  pre nekoliko dana vanično izvinjenje žrtvama i potomcima  zbog  “generacijske greške”    

Irska komisija koja istražuje skandal u domovima za samohrane majke u Irskoj saopštila je juče da je u poslednjih nekoliko decenija u tim domovima koje su vodile katoličke časne sestre preminulo oko 9.000 dece.
U izveštaju se navodi da je tokom osam decenija hiljade beba i dece preminulo u 18 domova za samohrane majke i đecu, gđe su slali neudate žene koje su tajno rađale đecu. Komisija je sprovela istragu o tome šta se dogodilo u 14 domova i još četiri ustanove u periodu od 1922. do 1998. godine. Izveštaj je objavljen tek nedavno, posle pet-šest godina istrage.

Oko 56.000 žena, starosti od 12 do četrdesetak godina, bile su u 18 institucija koje su bile predmet istrage, a u tim ustanovama rodilo se oko 57.000 dece. A ponavljamo, umrlo je oko 9 hiljada dece i velikom broju se ne zna ni gde su sahranjena.


   
Decu u kolevkama u katoličkim sirotištima čekala je tragična sudbina: prvo su odvojena od majki, zatim loše negovana, često su umirala, a a preživele su bez saglasnosti majki slali na druge kontinente    

Irska država tek sada priznaje da je „svako sedmo dete, odnosno 15 odsto njih, nije uspelo da poživi dovoljno dugo da izađe iz doma, ali vlasti i dalje nisu dizale uzbunu zbog visoke stope smrtnost iako su sa situacijom bile upoznate jer su ti podaci uvršteni u javne objave“.
I poglavar Irske katoličke crkve nadbiskup Imon Martin uputio je 13. januara  izvinjenje onima koji su preživeli teške uslove u domovima za samohrane majke u Irskoj.

Verska grupacija koja je vodila dom za neudate majke u irskom gradu Čum (Tuam), gde je umrlo skoro 800 dece, istakla je da taj poredak “nije ispunio naše hrišćanske vrline kada je vodio dom”.
Mučna poseta Pape Irskoj 2018. godinePapa Franja je (posle skoro 40 godina od posete Pape Jovana Pavla), maja 2018. stigao u Irsku i čim je koraknuo na irsko tlo rekao je „da se stidi izostanka reakcije crkve na zlostavljanje žena, dece, ljudi…Stidim se neuspeha Rimokatoličke crkve da odgovori na “gnusne zločine” pojedinih sveštenika koji su seksualno zlostavljali maloletnike“.
Tadašnji Irski premijer Leo Varadkar prethodno je upozorio papu da preduzme mere protiv sveštenika koji su umešani u zlostavljanje dece i zataškavanje tih slučajeva.


   
Masovni protesti vernika u Irskoj prilikom posete Pape Franje 2018. godine u kojima se tražila i traži osuda sveštenika i klera zbog decenijskog brutalnog seksualnog nasilja nad decom i mladima    



Prethodnik, papa Benedikt Šesnaesti kao odgovor na krizu, nikada nije priznao ulogu Vatikana u „podsticanju kulture prikrivanja zločina“, a ni Papa Franja takođe nije naveo detalje o merama koje će preduzeti za sankcionisanje sveštenika, a „gnusni zločini“ s pravom „izazvaju gnev“ i predstavlja i dalje „izvor patnje i sramote“.

Građani Irske su tada tražili i očekivali više od Pape iako se još nisu znale sve razmere masovnih zločina u kojima su učestvovali katolički sveštenici i časne sestre. Zato su masovno protestvovali i tražili pravdu za nevine mališane – žrtve surovih postupaka katoličkog klera.
U nedelju, 24. januara, drugi nastavak: Zlostavljanje i teror: ceo sistem u Domovima-logorima tretirao decu i devojke (majke) kao zatvorenike i robove
* * *


Iza nas stojite jedino - vi! Ako želite da nastavimo da radimo, podržite nas. Ostalo je na nama.





 
Ukoliko Vam više odgovara neki drugi način, konakirajte nas na kmnovine@gmail.com





Pratite nas na FacebookTwiter ili Instagram



PROČITAJTE JOŠ:   
J. Vukelić: Srbi na KiM stradali jer su branili svoju ''grudu zemlje'', stidim se odnosa vlasti prema njima - KM NovineDržavni aparat pokazuje veliku nebrigu prema nevino stradalim Srbima Na KiM, rekao je za KM Novine profesor Jovo Vukelić. Odnos prema stradanju Srba na Kosovu i Metohiji nikada nije bio na zavidnom nivou. Odmah posle rata i okupacije Kosova i Metohije, dok su Srbi stradali najvećom žestinom do tada, već se radilo na njihovom prikrivanju i zataškavanju.


PROČITAJTE JOŠ:   
Jovo Vukelić: Dokument iz Vašingtona pravno nevažeći, bez ikakve međunarodne valjanosti - KM NovineU dokumentu se pominju razne teme, koje nemaju nikakve veze sa međusobnim odnosom između Srbije i nepriznate države Kosovo i Metohija. Zašto je u ovom dokumentu navedeno da će Srbija premestiti svoju ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem, kad se tome protivi ceo svet, a to striktno zabranjuje i Rezolucija UN 478.


PROČITAJTE JOŠ:   
Igor, brat Ane Brnabić pretekao u otimanju para Bojana, brata dr Darije Kisić - KM Novine"Ovo je najdirektniji mogući sukob interesa da Vladina kancelarija dodeljuje njenom rođenom bratu 180 miliona dinara iz budžeta, odnosno novca građana" Igor, brat premijerke Ane Brnabić od države dobio poslove vredne preko 40 miliona evra za dve godine Firma "Aseko"(Asseco) brata Ane Brnabić ojadila budžet Srbije za ukupno 50 miliona evra.




Piše: Jovo Vukelić      |      Lični blog: Između sna i jave⇗


Rođen je 1952. godine u Herceg Novom. Diplomirao je na Filozofskom fakultet u Beogradu. Kao student (druge godine) proganjan je pa potom i osuđen 1974., na godinu dana zatvora, uslovno na dve godine zbog odbrane profesora koje je u to vreme proganjala Brozova komunistička mašinerija.

Proglašen je moralno-politički nepodobnim i zato godinama nije mogao da dobije stalan posao. Učestovao je aktivno kao organizator od sredine 70-tih do 80-tih u skoro svim ključnim akcijama protiv režima Josipa Broza. Prvi je sekretar Demokratske stranke 1990. godine. Jedan je od osnivača Demokratskog centra (februar 1996.) U listu Politika (po privatizaciji Politika ad) provodi sedam godina na rukovodećim poslovima sa visokom stručnom spremom. Tu pokreće izdavačku delatnost – štampanje knjiga.


Iz „Politike ad“ u „Službeni glasnik“ prelazi 2009. godine, sektor Izdavaštvo, na mesto izvršnog urednika na poziciji Urednik knjiga gde je 2017. godine dočekao penziju.




KM Novinama je potrebna vaša podrška - pročitajte zašto KLIK
Izvor: Izmređu sna i jave    :: © 2014 - 2021 ::    Hvala na interesovanju


Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.