Dvadestpet godina od podmetanja teksta ultimatuma iz Rambujea u Rezoluciju 1244 SB UN pod šifrom S/1999/648

Izvor: KMnovine.com, 12.Jun.2024, 19:53

Dvadestpet godina od podmetanja teksta ultimatuma iz Rambujea u Rezoluciju 1244 SB UN pod šifrom ''S/1999/648''

Dvavedestpet godina od podmetanja teksta ultimatuma iz Rambujea u Rezoluciju 1244 SB UN pod šifrom ''S/1999/648''

Mihajlo Makić, autor feljtona o podmetanju teksta ultimatuma u Rezoluciju SB 1244 i knjige koja o tome detaljno govori, povodom 25 godina od donošenja ove Rezolucije dao je intervju našem portalu gde govori o svim važnim aspektima tog problema i svojim budućim planovima.




>> Pročitaj celu vest na sajtu KMnovine.com << KM novine:  Gospodine sudija, ove godine se navršilo  25 godina od  početka oružane agrsije NATO saveza na SR Jugoslaviju i usvajanja Rezolucije 1244 SB UN, kojom je ona okončana. Vama je juna meseca 2022. godine izašla je iz štampe  knjiga „Tajna šifra „S/1999/648“ u Rezoluciji 1244 SB UN- podmetanje i posledice njene primene“. Koji su motivi bili presudni da napišete ovu knjigu?

M. Makić: Najpre,  čestitam Uređivačkom kolegijumu portala KM novina na blagovremenom i hrabrom izveštavanju domaće i svetske javnosti o ropskom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, stalnim pritiscima od strane Albanskih separatista, maćehinskom odnosu vlasti države Srbije prema njima. Svojim tekstovima budite veru i nadu kod nas čitalaca  da u Srpskom narodu još postoje hrabri rodoljubi koji se bore da istina  dopre do svih  Srba, kojima je istina i pravda na srcu. Uprkos svim nedaćama  Vi istrajavate u borbi da čitaocima  prezentujete  istinu o užasnom položaju Srba na okupiranom Kosovu i Metohiji, bez srpske vojske , policije i sudstva. Najhrabriji deo Srpskog naroda u poslednjih dvadeset pet godina su Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji. Na drugom mestu su Srbi koji žive u Albaniji, zatim Srbi u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Srbi na Kosovu i Metohiji golim životima čuvaju svetu srpsku zemlju.



   
Foto: Z. Šaponjić    







Ja sam februara  2007. godine pročitao  dodatak u dnevnom listu „Glas javnosti“ pod naslovom „ Međunarodno pravo i srpske tapije na Kosovu i Metohiju - Srbija je dala saglasnost samo na privremeni vojni i civilni  boravak UN na delu njene teritorije“. Tada sam saznao za šokantnu istinu o prevari koju je SB UN učinio nad Srpskim narodom usvajanjem podmetnutog dela Rezolucije 1244 SB UN i to sa 14 glasova za i jednim uzdržanim glasom Narodne Republike Kine. Tom Rezolucijom je okončana bespravna oružana agresija NATO saveza na suverenu državu SR Jugoslaviju. Dana 3. juna 1999. godine u Beogradu su zaključili sporazum i to Slobodan Milošević kao predsednik SR Jugoslavije, Marti Ahtisari kao predstavnik Evropske unije i Viktor Čerdomirdin kao predstavnik Ruske Federacije. Dana 4. juna 1999. godine Alen Dežame, francuski ambasador u Njujorku je predao pismo generalnom sekretaru UN Kofi Ananu i tekst „Privremeni dogovor o miru na Kosovu“. U pismu navodi da ovaj takozvani sporazum predstavlja sastavni deo predloga rezolucije. Taj tekst pod navedenim naslovom nije potpisala Jugoslovenko- srpska delegacija ni u Rambujeu, niti u Parizu. To nije učinio ni Slobodan Milošević u Beogradu niti u Kumanovu. Taj tekst  je predstavljao ultimatum koji je Vlada SR Jugoslavije i Narodna skupština Srbije odbila 23. marta 1999. godine. Odmah sutradan 24. marta 1999. godine NATO savez je započeo oružanu agresiju na SR Jugoslaviju, bez odluke Saveta Bezbednosti Ujedinjenih nacija. 


NATO savez je prekršio Povelju Ujedinjenih nacija i preko sto međunarodnih  zakona. Inače knjiga ima dvanaest poglavlja. Mnogi čitaoci su nakon čitanja moje knjige bili šokirani kada su saznali za sve te informacije.








KM novine: Koliko dugo ste radili na ovoj knjizi?


M.M.:  Više od petnaest godina, s tim što sam redovno obavljao i funkciju sudije u Opštinskom sudu u Despotovcu. Dakle, te 2007. godine sad odlučio da prikupim svu dostupnu pisanu građu koja se odnosila  na podmetnuti deo i samu rezoluciju 1244 SB UN i na satanizaciju srpskog naroda od strane pojedinih svetskih državnika i drugih javnih ličnosti. Pročitao sam preko pedeset knjiga, preko pedeset međunarodnih povelja, konvencija i deklaracija i preko 150 novinskih tekstova. Publicistikom se bavim više od 25 godina, tačnije od 1996. godine, kada mi je objavljen prvi tekst pod naslovom „Sudstvo mora ostati samostalno“. Pisao sam tekstove iz raznih oblasti društvenog života. Na prvom mestu to su tekstovi koji se odnose na pravosuđe, zatim tekstovi  koji  se odnose na podređen položaj Srba na Kosovu i Metohiji, njihovo kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Oni, kao što svi pravni stručnjaci znaju, imaju pravo na beneficirani radni staž, oni koji su u radnom odnosu. Srbima, koji su punoletni, a nezaposleni imaju pravo na određenu novčanu naknadu. Naime, Srbi na Kosovu i Metohiji žive ostavljeni na milost i nemilost takozvanih međunarodnih mirovnih snaga ( čast izuzecima). Najpoznatiji tekst koji se odnosi na ovu temu je „Beneficirani radni staž za sve Srbe na Kosovu i Metohiji“. Samo jedan primer govori o velikoj nepravdi koju država Srbija nanosi Srbima na Kosovu i Metohiji. Zaposleni policajac u bilo kom drugom mestu, osim Kosova i Metohije, radeći u policijskoj stanici ima pravo na beneficirani radni staž. Nasuprot tome, goloruki zaposleni  Srbin na Kosovu i Metohiji nema pravo na beneficirani radni staž.


KM novine: Kome ste posvetili ovu knjigu?


M. Makić:  Akademiku profesoru dr Radomiru Lukiću, koji je radio kao profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. I posle šest decenija i danas se pamti i prepričava njegovo istorijsko obraćanje brucošima pravnog fakulteta 1962 godine, koje glasi: „    „Drage kolege, mladi pravnici. Upamtite danas pa za ceo život, da je država monopol nasilja i da vlada strahom koji seje preko vojske, policije, tužilaštva ali često i sudova. Zbog toga ćete kao pravnici morati celog života da budete  u sukobu sa državom braneći narod od zle vlasti, jer je svaka vlast zla i opaka. Samo tako oslobađaćete  narod od straha i zavređivati svoj ugled i ugled naše pravne profesije. Ovo se posebno odnosi na one koji budu imali sreće da budu  advokati ili sudije...“





I  Društvu sudija Srbije koje je pre nekoliko godina  navršilo 25 godina od osnivanja. Inače sam član od prvog dana i bio sam učesnik  na osnivačkoj skupštini Društva sudija Srbije dana 26. i 27. aprila 1997. godine u Palati Pravde u Beogradu.Takođe sam bio prvi predsednik Odeljenja DSS za područje Okružnog suda u Jagodini. Bio sam član Upravnog odbora DSS u dva mandata. I sada kao penzioner sam i dalje član i redovno plaćam članarinu. 


Kroz aktivnosti u radu Društva sudija Srbije, proširio sam svoje pravničko znanje družeći se sa kolegama koji su vrhunski profesionalci i autoriteti u svom poslu, kao što su Prof. dr Zoran Ivošević, dr. Leposava Karamarković, prof. Slobodan Vučetić, Prof. dr Vesna Vodinelić, dr. Vida Petrović Škero, Prof. dr Gordana Božilović- Petrović, mr. Dragana Boljević, Radmila Dičić,  Konstantin Vranjkić, Snežana Bjelogrlić, Renata Pavešković, Zdravka Pisarić... 
 
KM novine:  Da li ste nailazili na određene prepreke ( poteškoće) u pisanju Vaše knjige ?


M. Makić:  Vremena je bilo malo, to je bila najveća prepreka. Naime, ja  sam obavljao  sudijsku funkciju od 1984. do 2018. godine kada sam stekao pravo na starosnu penziju. Morao sam najpre da budem spreman da savesno i posvećeno obavljam svoju profesionalnu dužnost sudije. Sudijski posao je veoma odgovoran, složen ali častan poziv. Po stepenu stresa nalazi se, prema mojim saznanjima na četvrtom mestu. Nastojao sam da smognem snage i  svo slobodno vreme odvojim na prikupljanju i proučavanju dostupne literuture za navedene dve teme. Primenio sam istražno načelo iz Zakonika o krivičnom postupku prilikom mog istraživačkog rada. Svaki pročitani tekst i stav u njemu sam proveravao da li je potkrepljen određenim dokazima. Nakon ocene navedenih podataka, pristupao sam prihvatanju nekih stavova i podataka u celosti a nekih samo delimično. O nekim činjenicama sam nailazio na više izvora koji su u osnovi bili nesporni, ali što se tiče podataka u njima neki se podaci nisu slagali. Ja sam ih navodio u izvornom obliku. Ostaje čitaocu da izvuče svoj zaključak.








KM novine: Gde ste sve promovisali Vašu knjigu ?


M.M.  Prvu promociju  sam imao na Međunarodnom  sajmu knjiga u Beogradu oktobra 2022. odine, zatim na TV „Palma plus“, na TV Hepi, na TV „Tesla“... Imao sam pozive da  organizujem promociju moje knjige  u Nišu, Kragujevcu, Novom Sadu, u Gornjem Kuscu, mom rodnom mestu, Šilovu,  Gračanici, severnom delu Kosovske Mitrovice. Ali zbog korone i nekih organizacionih smetnji nisam mogao da to ispunim.


Koristim priliku da se zahvalim Vašem portalu što mi je omogućio da na svetlost dana izađe moj feljton pod istim naslovom kao i drugi tekstovi. Takođe sam zahvalan Zoranu Đorđeviću, direktoru Agencije za izdavačku delatnost „Lestve“ u Kosovskoj Mitrovici, recenzentima Prof. Božidaru Mitroviću, doktoru pravnih nauka, advokatu iz Beograda, Prof. Veliboru Steviću, doktoru vojnih nauka iz Beograda, Stanislavu Kojiću, profesoru, autoru 14 . monografija iz Vrbovca kod Kosovske Vitine,  potpisnicima komentara, Dragčetu Iliću, advokatu iz Niša, Nikoli Kitaroviću, sudiji Upravnog suda u Beogradu, Rodoljubu Raičiću. diplomiranom pravniku iz Moskve, Ruska Federacija,  kolegama i prijateljima koji su mi dali nesebičnu podršku u pisanju ove knjige. Veliku zahvalnost dugujem određenom broju pukovnika srpske vojske koji su aktivni kao i određenom broju starešina MUP-a koji su mi pomogli i dostavili dragocene i proverene  podatke i informacije. Želeo sam da i njihova imena navedem u knjizi i da im se javno zahvalim, ali oni su insistirali da se njihova imena ne objavljuju iz određenih razloga, što sam ja naravno ispoštovao. Način komuniciranja nije uobičajen među nama, već smo to radili preko poverljivih osoba. Dakle ne postoji pisani trag naše komunikacije. Oni su mi najbolja podrška u ovim mutnim vremenima, jer su iskreni i odani srpski rodoljubi. Dakle, iza ove knjige stoji čitav tim stručnjaka, što me posebno raduje.



Postoji interesovanje za drugo izdanje moje knjige, ali problem je nedostatak sredstava, jer sam prvo izdanje sam finansirao. Obratio sam se Kancelariji za Kosovo i Metohiju da mi odobri sredstva za drugo izanje pre mesec dana. Ali odgovora nema... Planiram da iduće godine napišem dopunjeno izdanje moje knjige, koje će imati oko 450 strana, umesto sadašnjih 282. Već istražujem treću temu koja će biti u dopunjenom izdanju a odnosi se na položaj nacionanih manjina po međunarodnom pravu. Na osnovu mojih saznanja i pisanih dokaza koje sam nabavio Albanci u Srbiji imaju najveća moguća prav u Evropi. Obim tih prava prevazilazi prava koja garantuju međunardni pravni akti. 


KM novine: Kakvi su Vaši dalji planovi  kao publiciste ?
  
M. Makić: Od pre dve godine prikupljam pisanu građu o Gnjilanu. Najverovatnije će se knjiga zvati „Gnjilane kroz vekove“. Završio sam oko 85 odsto knjige. Skoro devedest odsto literature mi je obezbedio Filip Stojanović, višedecenijski narodni poslanik u Saveznoj i Republičkoj narodnoj skupštini, predsednik Udruženja stare izvorne muzike „USIM“- Kosovski zavet iz Šilova kod  Gnjilana, napisao je i komponovao preko sedamdeset pesama  na osnovu istinitih događaja sa područja Kosovskog Pomoravlja. Sve se pesme odnose na podneblje  koje pokriva Gornja i Donja Morava i Novobrdska Kriva Reka. Imam poteškoće oko nalaženja literature  za kapetana Kraljevske vojske Dragutina Lazića iz sela Paralova kod Gnjilana, koji je sa partizanima učestvovao u oslobađanju Gnjilana 1944. godine, stekao ogromnu popularnost među Srbima. Komunistima je to zasmetalo i raznim spletkama su udesili da ga Vojni sud osudi na smrtnu kaznu. Kapetan Lazić je uložio žalbu, oslobođen je, ali pre prijema oslobađajuće preusde, koministi su ga likvidirali. Takođe mi je potrebna pisana građa za  Aksentija Zubića solunskog borca koji je u Prvom svetskom   ratu dobio preko 23 odlikovanja i medalja, koji je rođen u selu Gornje Kusce kod Gnjilana. Kao i  pisani izvori za Nikolčeta Đorđevića velikog nacionalnog borca iz Gnjilana koji je živeo u 19. veku. Prošle godine sam pripremio zbirku tekstova koja su mi ibjavljena u poslednjih 25 godina. To su tekstovi koji se odnose na težak položaj Srba na Kosovu i Metohiji. Do kraja godine očekujem da će knjiga izaći iz štampe. 


Uporedo radim na prikupljanju starih zavičajnih reči u mom selu Gornje Kusce a takođe pomažem Stanislavu Kojiću iz Vrbovca kod Vitine u prikupljanju podataka za monografiju o mom rodnom selu, koja će se najverovatnije zvati „Gornje Kusce- nekad i sad“. Stanislav Kojić je svestrani intelektualac  i istinski borac za očuvanje identiteta Srba na području Gornje i Donje Morave i Novobrdske Krive Reke, a to je u stvari Stara Srbija. Gospodin Kojić je za proteklih 15  godina napisao više od 15 monorafija na  oko 5000  stranica. 



   
M. Makić izlaže na Konferenciji     
Koristim priliku da Vas obavestim da sam uzeo učešće na Međunarodnoj konferenciji u Beogradu od 21 do 24 marta 2024. godine, povodom obeležavanja 25. godina od oružane agresije NATO saveza na SR Jugoslaviju. Ovu konferenciju su organizovali Beogradski forum za svet ravnopravnih, čiji je predsednik Živadin Jovanović, bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije, Klub generala i admirala,  SUBNOR Srbije, Udruženje veterana vojno obaveštajne službe Srbije, čiji je predsednik  general Jovan Milanović, Fond dijaspora za maticu, čija je predsednica  dr. Ljiljana Verner. Uvodnu reč je dao Živadin Jovanović. Konferenciji su se obratili Miloš Vučević, ministar odbrane, Bratislav Gašić, ministar unutrašnjih poslova i Nikola Selaković, ministar rada. Na plenarnoj sednici govorili su generali srpske vojske Vladimir Lazarević, Milomir Miladinović, Branko Krga i Jovan Milanović. Takođe su govorili Živadin Jovanović, Akademik Jelena Guskova iz Ruske Federacije, Zoran Jeremić, bivši diplomata, Palap Sengupa iz Indije, Momčilo Vuskanović, Dr. Ljiljana Verner, pukovnik Dani Zoltan, Tao Tao iz Kine, Fernando Gonzales Lort iz Kube i Tanasis Pavlis. Referat koji sam predstavio nosi naslov „Podmetanje teksta ultimatuma iz Rambujea pod šifrom „S/1999/648“ u Rezoluciju 1244 SB UN i posledice njene primene“. Isti sam predstavio na drugom panelu na kome je moderator bio general Luka Kastratović. Tom priliko sam upoznao i razmenio mišljenja sa generalima Brankom Krgom, Jovanom Milanovićem, Vladimirom Lazarevićem, pukovnikom francuske vojske Žakom Ogarom, Pof. Dr Ševrlićem, Akademikom profesorkom Jelenom Guskovom iz Ruske Federacije. Uz ovaj intervju Vam prilažem fotografije sa održane konferencije. Međunarodna konferencija je zavšena završnom deklaracijom pod nazivom „Ispraviti sve što je suprotno Rezoluciji SB UN 1244“.


Takođe sam 5. Juna 2024. godine učestvovao kao gost i uzeo učešće u diskusiji na tribini na Pravnom fakultetu u Beogradu. Tom prilikom sam sreo nekoliko profesora, diplomata i generala Obradovića .Tribinu su organizovali Studenstska unija Pravnog fakulteta u Beogradu, Klub za društvene odnose i Beogradski forum za svet ravnopravnih. Govornici su bili : Živadin Jovanović, bivši ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije, general srpske policije Obrad Stevanović, potpisnik Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu dana 9. Juna 1999. Godine, Rade Drobac, ambasador u penziji, zamenik predsednika Beogradskog foruma za svet ravnopravnih, Prof. dr Sandra Davidović, profesor međunarodnog prava na Fordom univerzitetu , Prof. dr Branko Rakić, redovni profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu i Ognjen Bojanić   dipl. pravnik Pravnog fakulteta u Beogradu.




Dana 10. juna 2024. godine


Mihajlo Makić je rođen u selu Gornje Kusce kod Gnjilana gde je završio Osnovnu školu a gimnaziju u Gnjilanu. Studirao je diplomirao na Pravnom fakultetu u Nišu. Bio zaposlen u organima uprave u Gnjilanu. Od juna 1984. do marta 2018. radio kao sudija u Opštinskom, a kasnije Osnovnom sudu u Despotovcu gde je obavljao funkciju predsednika Opštinskog suda (2001 - 2005). Aktivni je član strukovnog udruženja Društva sudija Srbije od osnivanja, gde je u dva mandata bio član Upravnog odbora. Bio je prvi predsednik Odeljenja Društva sudija Srbije za područje Okružnog suda u Jagodini.

Objavio tri stručna rada iz oblasti javnog beležništva na Kopaoničkoj školi prirodnog prava, koju je osnovao akademik prof. dr. Slobodan Perović. Pisanjem počeo da se bavi od 1996. Ove godine navršava se dvadesetpet godina od kako je objavljen prvi njegov tekst u listu "Novi put " u Jagodini, pod naslovom "Sudstvo mora ostati samostalno".

Oženjen, otac dvoje dece. Aktivno se bavi pisanjem hronika, studija i istraživačkim radom.








* * *




Zbog cenzure i blokiranja svih medija i alternativnih pogleda, pratite naš Telegram kanal



KM novine su jedini nezavisni srpski medij sa Kosova i Metohije koji se oslanja isključivo na podršku svojih čitalaca zbog čega je naš dalji rad ozbiljno ugrožen 


Pomozite nam da opstanemo i unapredimo izveštavanje 








 




Pratite nas na FacebookTwiter ili Instagram




Izvor: KM Novine    :: © 2014 - 2024 ::    Hvala na interesovanju



Nastavak na KMnovine.com...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta KMnovine.com. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta KMnovine.com. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.