Izvor: NoviMagazin.rs, 12.Mar.2017, 13:34 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Žarko Puhovski: Čovjek ili institucija?
Dakle, Đinđić je likvidiran, reklo bi se u filozofiji, kao nositelj potencijala, a ne zbog dotadašnje aktualizacije – baš je zato o tom (nerealiziranom) potencijalu i danas riječ.
Kao filozof na vlasti (s čime je i sam gotovo rutinski radio viceve), Zoran Đinđić nije bio mudrac koji upravlja polazeći od drevne leibnizovske ambicije: theoria cum praxi. On je svoju konstitutivnu dvojnost doživljavao više kao dobar štos no kao razlog za zdvojnost. Drukčije, rečeno: >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << još je od studentskih dana kultivirao je poziciju mangupa među filozofima i filozofa među mangupima. A kad je postao vrhunskim političarem svoje je (prije svega bjelosvjetske) subesjednike
šarmirao upravo tim svojim svojstvima; lakoćom kretanja među njima (i svjetskim problemima kojima se bave), bez provincijalno paralizirajućeg oduševljenja samom činjenicom da je “tamo” (poput Paje Patka na Copacabani).
Postmoderni političar, i to iz Srbije, dobro ga je svojevremeno opisao Joschka Fischer. I doista, to je Đinđić bio i zbog toga je stradao.
