Izvor: Blic, 16.Apr.2003, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
'Vodostaj' naše ludosti
'Vodostaj' naše ludosti
Za Fadila Hadžića, pisca, slikara, režisera, scenarista, novinara, doista se može reći da je svestrana ličnost. Najizvođeniji je pozorišni autor na prostorima ex-Jugoslavije (izvođeno je 50-tak njegovih komedija), snimio je 14 igranih filmova ('Abeceda straha', 'Sarajevski atentat', 'Desant na Drvar', 'Tri sata za ljubav', 'Novinar', 'Ambasador'...), za većinu kojih je napisao i scenarije, objavio dvadesetak knjiga proze (među kojima i satirički >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << roman 'Crveni mozak', 'Anatomija smijeha'), priredio brojne izložbe svojih slika. Jedan je od osnivača zagrebačke škole crtanog filma i pokretač više listova ('Vjesnika u srijedu', 'Telegrama', 'Oka'). Osnivač je i dugogodišnji direktor zagrebačkog Satiričnog kazališta 'Jazavac', odnosno 'Kerempuh', u kojem se i danas oseća kao u svojoj pravoj kući (pa smo i ovaj razgovor za 'Blic' obavili u zgradi Uprave, čije zidove ukrašavaju njegove umetničke slike_arhiva). Povod za razgovor bio je Hadžićev najnoviji film 'Doktor ludosti', koji je snimio nakon velike pauze (poslednji film 'Ambasador', sa Miodragom Radovanovićem u glavnoj ulozi, snimio je 1984. godine), kao i najnovija izložba njegovih slika u Zagrebu, koja je izazvala značajnu pažnju javnosti i dobila pohvalne ocene likovnih kritičara.
Kako ste se odlučili za snimanje još jednog filma, posle zaista velike pauze?
- Istina je da 18 godina nisam snimio film i vjerujem da će se i moji filmski prijatelji u Beogradu začuditi: otkud ja opet sa filmom. Do toga je došlo slučajno. Naime, nezavisna producentska kuća 'Alka film' ponudila mi je da radim neki film. Pristao sam budući da sam od ranije imao gotov vlastiti scenarij. Snimanje je ovih dana završeno, film je u montaži i zvučnoj obradi i bit će prikazan u Puli.
Je li vas ta ponuda iznenadila?
- Jest, nisam je očekivao, jer u proteklih desetak godina neki moji projekti na natječajima Ministarstva kulture nisu prošli. Naime, dogodilo se to da je nas nekolicina starijih filmskih režisera (Bauer, Golik, Babaja, Mimica, Berković, nešto mlađi Grlić...) prije trinaest godina na neki način 'otpisana'. Preko noći je napravljen 'generacijski rez', što nije bilo pametno, jer je i na filmu potreban određeni kontinuitet. Moglo bi se reći da je hrvatska kinematografija tada 'startala' od nule, simbolično rečeno od 'Slavice', sa kojom je jugoslavenska kinematografija startala prije 55 godina. Bilo je previše 'školskih priča' po slabim scenarijima, pa su ti filmovi rastjerali publiku - ona je izgubila interes za domaći film. Naravno da je među mladim režiserima bilo i iznimaka, poput Vinka Brešana.
Recite nešto o sadržaju svog filma.
- 'Doktor ludosti' govori o našem vremenu, u kojem nam se svima previše žuri, u kojem smo svi izluđeni dnevnim dinamizmom, jer smo bombardirani raznim informacijama, internetima, mobitelima, tako da se i sami često pitamo jesmo li još normalni. U tom 'vodostaju' naše normalnosti – koliko smo još normalni, a koliko ludi - govori ta pomalo ironična, apsurdna priča, koja se odigrava u ordinaciji jednog poznatog psihijatra, koji bi i sam mogao biti pacijent. Psihijatra igra sjajni Pero Kvrgić. Mislim da će na festivalu u Puli njegova uloga 'doktora ludosti' biti pravo otkriće. Ostale uloge igraju uglavnom mladi glumci.
Odakle crpite toliku energiju za rad u ipak poodmaklim godinama?
- Napišite da sam napunio ravno 80 (smeh)! I vjerovali ili ne, ovaj sam film napravio s većom lakoćom nego i jedan dosadašnji. Vjerojatno zato što sam s radošću opet ušao u taj posao, a i zato što sam se dobro pripremio, a to je kod filma vrlo važno. 'Gorivo' za rad inače crpim i iz urednog načina života – dugo spavam (8-9 sati), a ostalo vrijeme radim. Kada radim, bolje se osjećam. Najumorniji sam ako nekoliko dana ne radim. Zato predlažem svima koji žele da malo produže vijek trajanja – da ne ljenčare (smeh)!
Igraju li se vaše komedije još uvek i na prostorima ex-Jugoslavije?
- Prema godišnjem Almanahu Sterijinog pozorja, dvadesetak godina bio sam najizvođeniji autor u SFRJ. Naravno da je raspadom bivše zajedničke države ta suradnja prekinuta. Sada se pomalo počinje vraćati. Već mi u Bosni i u Sloveniji igraju po dva-tri komada, imam i neke ponude iz Srbije, dakle, sve se pomalo vraća, mada vjerojatno više nikada neće biti one ranije vrste suradnje. A što se tiče kulturne suradnje između Hrvatske i Srbije, mislim da ne treba praviti nikakve kampanje, da ništa ne treba raditi na silu, jer se ta suradnja razvija normalnim tokom i sigurno će je biti sve više. Mi u 'Kerempuhu' trenutno pripremamo Kovačevićevog 'Balkanskog špijuna', koji režira i ujedno u njemu glumi Mustafa Nadarević. 'Teatar u gostima' gostuje često u Srbiji, a i neka tamošnja pozorišta u Hrvatskoj, itd. Mira Babić-Šuvar
