Izvor: Blic, 31.Maj.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Teatar za ljude koji jedu govedinu
Teatar za ljude koji jedu govedinu
Slobodan Šnajder, najizvođeniji hrvatski dramski pisac u Evropi, čijih je nekoliko drama ('Zmijin svlak', 'Utjeha sjevernih mora', Ines i Denire', 'Nevjesta od vjetra') doživelo praizvedbe na evropskim pozornicama, a ne kod kuće, konačno se pred nešto više od godinu i po dana skrasio u Zagrebu. Nakon mnogo godina u kojima ne samo da nije mogao raditi, nego praktički ni videti neku svoju dramu na maternjem jeziku, dobio je priliku da vodi >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << 'Zekaem'
(Zagrebačko kazalište mladih). U relativno kratkom vremenu realizovao je dosta svojih ambicioznih zamisli i od tog teatra, koji se nalazi u strogom centru grada, napravio veoma privlačno mesto za okupljanje intelektualne i umetničke elite, ali i mesto za okupljanje mlade publike, do koje je Šnajderu veoma stalo.
Šnajdera raduje što se u Beogradu priprema izvedba njegove drame 'Nevjesta od vjetra'. Razgovor za 'Blic' obavili smo pred njegov put u Beograd.
Ko će izvesti 'Nevjestu od vjetra' i kada se može očekivati premijera?
- Od početka je bilo dogovoreno, a tako je i ostalo, da će dramu izvesti Narodno pozorište. Napokon se neke stvari sklapaju. Putujem u Beograd da bih pomogao da se sklopi ekipa. Znamo da će komad režirati Boris Miljković, no ne znamo tko će igrati glavnu junakinju, tko će biti 'srpska' Gema Boić. Premijera će biti negdje krajem oktobra, što je vrlo blizu.
Jeste li zadovoljni onim što ste do sada postigli kao ravnatelj Zekaema?
- U osnovi sam zadovoljan, mada mislim da je po energiji koju ulažem rezultat možda mogao biti i bolji. U tom smislu ponekad imam dojam da rukama kopam po smrznutom tlu. Naime, situacija je definirana nekim smjerovima i na način koji nije dobar. Kazališna je diplomacija najgora od svih vrsta diplomacija. Da ne govorim o tome da je teško raditi sa genijima, a uz to ako je čovjek i sam genij (smeh). Ipak mislim da sam, zajedno sa kolegama i kolegicama iz teatra, uspio ostvariti dosta planova i želja.
Možete li navesti neke od njih?
- 'Zekaem' se bavi problemima današnjih ljudi, a to smo htjeli. Htjeli smo teatar za ljude koji, da citiram Berta Brehta, jedu današnju govedinu koju mogu platiti, a osobito za one koji je ne mogu platiti. Htjeli smo politički orijentirani teatar, ne u smislu ove ili one politike, nego više protiv politike kao takve, koja se igra našim životima. I u tome smo uspjeli. Od Krležinog 'Velikog meštra sviju hulja' do Šodanove 'Zaštićene zone'. Dakle, od Krleže iz 1917. godine do Šodanovog komada o ratu u Bosni 1992-1993. godine. A tu je negdje, u sredini, komad Zorice Radaković 'Susjeda', koji se bavi zagrebačkim podrumima u režimu zračnih uzbuna 1991. godine, a za koji se nadamo da će uskoro doći u Beograd. Na repertoar još niste stavili neku svoju dramu, ali birate komade sa temama koje su Vam bliske?
- To jesu neke, uvjetno rečeno, od mojih tema, mada su one zadane. Kada se odlučite da orijentirate teatar u jednoj sredini koja je visokokonfliktna, u kojoj postoje traume, u kojoj ama baš ništa nije riješeno na ljudski način, onda se teme više nameću same od sebe nego što ih mi biramo. Ipak je u 'Zekaemu' odigran i vaš 'Zmijin svlak'.
- Gostovala je jedna mlada ekipa iz Beograda, što je za mene bio radostan trenutak. Radi se o predstavi beogradskih i novosadskih akademaca, koju je režirao Bojan Đorđev. Jeste li odustali od projekta 'Konclogor na Savi', dramatizacije Jakovljevićeve knjige o Jasenovcu, čija je praizvedba bila najavljena za jesen?
- Nismo odustali od projekta, ali smo praizvedbu drame o konclogoru pomaknuli za godinu dana, s tim što to neće biti dramatizacija Jakovljevićevog djela, već drama koju ću ja napisati na teme konclogora na Savi. Naime, budući da je mene bila zapala dramatizacija 'Konclogora na Savi', shvatio sam, kada sam dublje ušao u tu temu (a jedna knjiga vuče drugu) da u stvari želim napisati dramu na teme konclogora na Savi. Ušao sam dosta u tu mračnu stvar i mislim da danas znam bolje tko su bili ti ljudi, kakve su im bile opcije, što su htjeli, znam više o zlu koje su počinili. Čak slutim što bi mogla biti pomirba, ne, dakako, u smislu Tuđmana, nego u protivnom smislu, a mislim da znam i način na koji bi se o tome trebalo govoriti. Iz pijeteta ne želim tu važnu stvar zbrzati i zato smo praizvedbu pomaknuli za godinu dana.
Naravno da su u Hrvatskoj neki gotovo univerzalno pozdravili to što se ove jeseni neće izvesti 'Konclogor na Savi', jer su mislili da 'Zekaem' odustaje od tema kojima se nitko ne želi baviti, u čemu su se prevarili. Kako će se zvati ta Vaša drama o konclogorima?
Još se nisam odlučio za naslov, možda 'Zemlja grobova' (po Jakovljeviću), ili '626', što je bio njegov (Jakovljevićev) robijaški broj na ruci. Ima li šanse za vašeg 'Hrvatskog Fausta' u nekom ovdašnjem teatru?
- Mislim da nema, ali ima šanse da HNK (Hrvatsko narodno kazalište) izvede 'Nevjestu od vjetra'. O tome se sve više govori. Bilo bi divno da jednoga dana - to je moja želja, možda djetinjasta - da HNK i Narodno pozorište razmijene predstave, da gledaoci vide i srpsku i hrvatsku Gemu Boić. To bi mi bio san. Htio sam da dođe do razmjene još nekih predstava, ali to baš nije išlo.
Dakle, bolje se razumijem i razgovaram sa novom upravom HNK, gospodinom Mladenom Tarbukom, nego sa onom starom Georgija Para, koja je na neki način HNK bila svela na državni razlog, na reprezentaciju, praktički na jedan stranački, partijski teatar, što je za umjetnost kobno. Čini se da je Tarbuk, koji dolazi iz glazbenih krugova, to shvatio. Drži i da bi 'Hrvatski Faust' konačno morao biti integriran u korpus hrvatske kulture i politike. Hoćemo li to dočekati?
- Ne znam. Ja sam maratonac, trčim na dugu stazu (smeh). Mira Babić-Šuvar
