Izvor: Blic, 15.Jul.2003, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tačka bez povratka
Tačka bez povratka
Igor Galo, glumac koji iza sebe ima šezdesetak snimljenih filmova i TV serija (među kojima su najpoznatiji 'Imam 2 mame i 2 tate', 'Akcija stadion', 'Most', 'Valter brani Sarajevo', TV-serija 'Nepokoreni grad'), kao i više stranih filmova i koprodukcija (kao što je 'Željezni križ' slavnog Sema Pekinpoa), u poslednjih trinaest godina mnogo se više bavio zaštitom ljudskih prava, humanitarnom delatnošću i snimanjem spotova, nego glumom. U rodnoj Puli >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << osnovao je, sa suprugom Mirjanom, humanitarnu organizaciju HOMO i godinama u nemogućim i opasnim uslovima krstario opustjelim krajevima Hrvatske (posebno Like), ranije pretežno nastanjenim Srbima, da bi preostalim starcima i staricama, ili onim koji su se vraćali nakon 'Oluje', doneo lekove, hranu, a često i nacepao drva da se ne smrznu.
Povod za ovaj razgovor za 'Blic' bila je vest da je njegov scenario za film 'Tačka (točka) bez povratka' prošao na konkursu Ministarstva kulture Srbije.
Jeste li očekivali da će vaš scenario za dugometražni film 'Ta(o)čka bez povratka' proći na natječaju Ministarstva kulture Srbije?
- Vjerovao sam da će negdje proći i silno me obradovala vijest iz Beograda. Čini mi izuzetnu čast što je moj projekat uvršten u program Ministarstva kulture Srbije. Međutim, tek sada dolaze izazovi na koje će trebati odgovoriti. Od sada je ovo točka bez povratka – za mene. Scenario sam radio zajedno sa svojim partnerima iz Srbije, Predragom Milojevićem i Đorđem Milosavljevićem, te Borisom Rašetom iz Hrvatske. Na žalost, scenarij nije prošao na natječaju CINELINK - Sarajevo Film festivala. A kako neslužbeno saznajem, hrvatsko Ministarstvo kulture nije ga ni razmatralo. No, vjerujem da i u Hrvatskoj ima razumnih i mislećih ljudi koji će se angažirati na tome da dobijemo pomoć za snimanje filma.
Možete li nešto reći o temi filma?
- Naša se priča događa u jesen 1990, u predvečerje dana i u predvečerje građanskog rata u kojem će nestati ona Jugoslavija.
Iz Zagreba ka Beogradu kreće autobus 'Jugotransa' na redovnoj ruti autocestom 'Bratstva i jedinstva'. Prevozi šareno, raznoliko društvo. A iz smera Beograda, u kamionu marke 'Tam', sa prikolicom punom trupaca, prema Zagrebu kreće čovjek netom pušten iz zatvora, u društvu sina – tinejdžera, koga nije imao prilike upoznati. Putem mu se pridružuje i poznanik iz zatvorskih dana, s namjerom da ga vrati u staro društvo.
Ispred Skupštine Jugoslavije u Beogradu važan putnik u crnoj limuzini žuri za Zagreb.
Svatko na put kreće sa svojom životnom pričom, problemima, dvojbama... Svatko će tokom dva sata nikad završenog putovanja imati priliku da otkrije sve, ili makar nešto, od svoje životne 'prtljage'. Na dijelu autoputa kod Bajakova doći će do fatalnog sudara u kojem će stradati osam osoba.To je okvir priče, koja govori o različitim ljudima, različitim istinama i različitim lažima iz nedavnog vremena, pokušavajući da odgonetne koja ih je to neumitna sila vodila ka zajedničkoj katastrofi.
Jeste li već odabrali glavne glumce?
- U ovom trenutku prerano je izlaziti s konkretnim imenima.
Je li to vaša prva režija jednog dugometražnog igranog filma?
- Jeste. Do trenutka objave rezultata natječaja za igrani film pri Ministarstvu kulture i medija Srbije moglo se to sve shvatiti kao igra i šala, ali je sada za mene to vrlo ozbiljno. Radi se o vrlo zahtjevnom projektu i za iskusne filmske reditelje. A bit će mi po svemu sudeći još i teže ako doista izostane podrška moga Ministarstva kulture. No, navikao sam se na teškoće i izazove.
Zašto ste za koatora na scenariju odabrali 'Feralovog' novinara Borisa Rašetu?
- Boris je mlad, pismen čovjek, s već bogatim iskustvom. Drugi, podjednako važan razlog je i taj da i ovdje imam barem nekoga uz sebe koji podržava projekt – pored supruge Mirjane i naših kćeri bez čije se podrške u njega ne bih ni upustio.
Kada su vas nakon 'Oluje' napadali što odlazite u Liku da pomažete starcima da prežive, umesto da snimate filmove o 'hrvatskim pobjednicima', odgovorili ste da ćete se vratiti filmu kada se vlast jasno odredi 'prema domaćem fašizmu i svakom obliku nacionalne i rasne diskriminacije'. Jesu li se ispunili ti uslovi?
- Na žalost, do tako jasnog stava u Hrvatskoj još nismo došli, pogotovo ne u praktičnoj primjeni. A 'uvaženi' novinar 'Glasa Istre' koji je to o meni napisao imenovan je za člana Vijeća filmskog festivala u Puli i za člana ovogodišnjeg žirija!? To je dovoljno da se shvati u kakvom se duhovnom okruženju obilježava 50 godina filmskog festivala u Puli. Mira Babić-Šuvar
