Izvor: Blic, 29.Mar.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sreća nije prirodno stanje
Sreća nije prirodno stanje
Predstava neobičnog naslova 'Nemreš pobjeć od nedjelje' premijerno će biti izvedena u četvrtak 30. marta na Sceni u podrumu 'Ateljea 212'. Reč je o komadu hrvatske spisateljice mlađe generacije Tene Štivičić, čija je drama 'Dvije' sa velikim uspehom imala premijeru pre nekoliko godina u ovom istom prostoru. Najnoviju 'Ateljeovu' predstavu režira mlada rediteljka Maja Šimić.
Slučajno ili ne, tek u ovoj predstavi jednu od dve >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << uloge, koliko likova ima ovaj komad, igra upravnik pozorišta, glumac Svetozar Cvetković. Njegova partnerka u ovoj priči o nedelji, viđenoj kroz prizmu jedne ljubavne priče, jeste Aleksandra Janković. Pre dolaska na premijeru, Tena Štivičić u intervjuu za 'Blic', dobijenim elektronskom poštom, najpre objašnjava naslov svog komada:
'Taj sindrom nedjelje u komadu je u stvari simbol jednog trajnog simptoma života, a to je da smo u nekoj stalnoj trci sa životom, da stalno imamo osjećaj da je u našoj moći da postignemo bolje i više i da u krajnjoj instanci budemo sretni. Ja mislim da sreća nije prirodno stanje ljudskog duha, ali sam odrasla u uvjerenju da ću je postići i neutaživo joj težim. Nedjelja je trenutak, simbol trenutka kad stajem s trkom i suočavam se sa spoznajom da ne postižem to što sam naumila, a možda i neću. A sadržaj komada?
- Sve ovo što sam već rekla za sam naslov samo kroz prizmu jedne ljubavne veze.
Kako gledate na činjenicu da ponovo sarađujete sa 'Ateljeom 212'?
- Mislim da je to logičan nastavak. Prva zajednička predstava prošla je jako dobro, pa je logično da nastavimo sa suradnjom. Koliko vam znači to što vas ponovo igra ovo pozorište?
- Veselim se uvijek susretu s prijateljima, a ono što je posebno lijepo jeste doći negdje gdje ti je publika sklona. Pisanje je prilično mazohističan posao i taj poriv da se svoje najintimnije daje van na milost i nemilost svijetu jeste priličan poremećaj sam po sebi. Pored toga, rijetki su i dragocjeni trenuci kad znaš da je publika načelno prijateljski raspoložena, mada joj se možda komad i ne svidi. Po čemu se vaš novi komad razlikuje od prethodnog 'Dvije', koji smo gledali u 'Ateljeu'?
- To je moj prvi komad, on je specifičan, mislim kao svaki prvi komad ili prvi roman. Ima neku nevinost i naivnost, pa u tom smislu i istinitost. Sad pišem s puno više znanja o samom pisanju i više iskustva. Što više znam, o pisanju i o životu, to mi je teže pisati i to mi se pozicija pisca čini odgovornijom. Ali u stvari, ako ogolim impulse koji me tjeraju na pisanje, ako skinem s njih ambalažu, zaplet, meso drame, čini mi se da uvijek pišem jedan te isti komad. Jeste li u toku sa zbivanjima u našim pozorištima?
- Nisam. Živim u Londonu skoro tri godine, pa rijetko gledam i hrvatske i srpske predstave. Jedino sam kad sam bila zadnji put gledala 'Skakavce' Biljane Srbljanović. Ž. Jovanović
