Izvor: Vostok.rs, 01.Apr.2018, 23:09 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Propisno izedetavni
Nakon ovih godina, ukoliko ponovimo da smo osnovani jer:
Od završetka rata do danas, u javnom životu RS uglavnom preovlađuju osobe koje ni u šta ne vjeruju čvrsto, osim u pare. Sve ostalo, već se da podesiti prema tome, koliko ih ko ima; to će zvučati dječački naivno.
Ali šta očekivati od jednog devetogodišnjaka?
SLOBODA GOVORA
Možda u ideale pravde, poštenja, čovječnosti, istine i slobode govora; vjeruju još samo mala djeca. Ali ne mari.
Srbi svejedno cijene slobodu više od razuma. Sa i bez jevanđeoske poruke čije je carstvo nebesko.
Još danas poneko zna platiti glavom pri pokušaju da javnosti saopšti neku mračnu tajnu onih, kojima je ljudski život samo još jedna stvar koju mogu platiti novcem. Ali to je vrijeme kod nas prošlo. Uglavnom. Kao i ono, kada ste po znanje išli da uzmete knjigu iz biblioteke.
Prvo usvajamo, a i oni nam nude, sve najgore iz zemalja koje nas drže pod okupacijom; te je i kod nas stigla paralelna stvarnost. Realnu vijest zagušite tako, što napravite i plaćenim oglasima na mreži zatrpate sa bar tri puta više izmišljotina, poluumnosti i nemisli.
Promijenite polazne osnove i pričate druge teme. Na društvenim mrežama isključite sve one, koji bi vam mogli na profil napisati nešto što vam se ne dopada. Zbog drugih, dakako. Jer vi znate koliko su u pravu.
Nije to od juče, ali sad se isključivo tako radi. Danas se portali prave da objave jednu ili dvije vijesti, da priča prođe u javnost. Sutradan će začas da oposle još jedan. Jednokratni.
GLUPOST S PREDUMIŠLjAJEM
Imati portal za kojeg se od samog početka zna ko iza njega stoji, sa fizičkom adresom, registracijom u nadležnom ministarstvu, poreskom prijavom i brojem telefona, značilo je patnju prvog reda. Naša vjera u pravni sistem, koji je zapravo korumpirana nasilnička mašina što svrhu nalazi u samoj sebi, dovela nas je u baš tešku situaciju.
Razmišljali smo ozbiljno da ove godine sazovemo konferenciju za štampu i zakukamo ko nas zaista pokušava mučiti, maltretirati i globiti.
I hoćemo. Ali ne danas.
Odluka je pala da ne kvarimo praznik, jer ćemo se svejedno posljednji smijati. Kad smo do sada šutili stojički, preduraće se još koji dan.
U ovogodišnjem obljetničkom napisu izgleda biramo manjak patetike, a višak samopriznanja gluposti iz predumišljaja.
ŽRTVOVANjE, KAO POJAM, ZVUČI BAŠ ISKURVANO
Imali smo najmanje četiri srčana udara u tradiciju. Pri čemu se misli na ugrožavanje arhive. Najgora je bila oko druge godišnjice 2011. godine, kada nam je arhiva pokradena i prodaje se i danas preslovljena u latinicu.
Nije jedan dobronamjeran prišao i rekao: Jeste li vi normalni da još uvijek imate samo ćirilicu, kad niko živ, čak ni od Srba, ne piše azbukom na internetu?
E, pa mi pišemo. I živimo sa posljedicama.
LjNjDžĐĆ
Ko je samo probao da bude dosljedan u korištenju azbuke, zna kakav progon i zlostavljanja se mora pretrpiti. Koliko si u startu uskraćen, čak ne samo kod „stranaca“ već i u ustanovama Srpske. Oni koji nisu ni probali, žvakore da pretjerujemo.
Ne samo to, već smo mi ti koji zaista primamo batine zbog istraživačkih i analitičkih tekstova, koji nemaju nikakve veze sa azbukom i Srbima. Rođenom kičmom popločavamo put pravnoj i izvještačkoj praksi elektronskih medija. Dok drugi glume isposnike i gricukaju tuđinske ili domaći budžet, nas deveta ko stigne.
Na alfabetskom polju, radimo posao Instituta za srpski jezik, a u medijskom prostoru dužnost javnog servisa.
Što kriti da ne služimo nikom i jedini se brinemo za duh zajednice definisane osnivanjem Republike Srpske. Ko se ne slaže – evo neka dokaže da nije tako. Ili neka se prihvati rabote umjesto nas.
NIŠTA, A?
Duhovni genocid je grozniji od fizičkog. Kao, živi ste. A žive vas žderu iznutra, poput ujedenih od ose potajnice.
Zato odnedavno nudimo tri nova taga:
Latiničenje – prati fenomen onih koji ne vole azbuku, ali moraju da je pišu jer im od fingiranja njene upotrebe i hinjenja poštovanja, zavisi posao ili karijera. Sami nam probiraju pojmove, koji po njihovom podaničko-poltroničnom umu nisu dovoljno dostojni da se pišu srpskim pismom.
Preslovljeno – oni koji u svojim tekstovima ili saopštenjima toliko koriste engleski, ili neki drugi strani pravopis, da se zdravorazumskom čovjeku ne isplati gubiti vrijeme na transkripciju u azbuku. A i zabavno je za vidjeti.
Azbukoubistvo – Tekstovi koji ukazuju na pojedince i ustanove koji namjerno nastoje da zaobiđu, iskorijene, omalovaže ili za upotrebu onemoguće jedno od najboljih, ako ne i najbolje alfabetsko rješenje na svijetu.
PRELIVODE KOLO VODE
Puno toga se promijenilo za devet godina. Mnogo više nije. Ko budno prati, najviše ga zgrožava sistemska mogućnost da godinama, neki čak većinu svog odraslog vijeka, provedete kao neprijatelj Srpske, a da već narednog jutra postanete gorljivi branilac koji, pišući latinicom, dijeli lekcije o srpstvu.
Nije to pitanje politike koja će se obrukati i poniziti do krvavih koljena. Preživjeti danas, kako bi se borila sutra.
Takvi ne kriju šta su pričali ranije. Naprotiv. Oni rado obrazlažu promjenu stava. Kod nas su na cijeni oni, koji su toliko puta promijenili dres, da ni sami sebi više ne vjeruju kad izgovore kako se zovu.
Svi koji mislite da ste zametnuli trag u ovom pogledu, ne sikirajte se.
Najebaćete.
Frontal
.jpg)
