Izvor: Blic, 26.Mar.2002, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Primitivizam je kao izlivena reka
Primitivizam je kao izlivena reka
Sudbina je htela da Lordan Zafranović u Pragu nađe utočište nakon što je, spasavajuci živu glavu i nezavršeni film 'Zalazak stoljeća – testament', 1991. godine napustio Hrvatsku. Pre godinu i po dana, povodom 35. godišnjice rada na filmu, u zagrebačkoj Kinoteci priređena je retrospektiva njegovih filmova, a zagrebačka publika po prvi put mogla je da vidi i 'Zalazak stoljeća - testament', film koji je pre toga već bio prikazan na >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << dvadesetak festivala. No, inserti iz tog filma i razgovor sa Lordanom Zafranovićem, vođen u Pragu za emisiju 'Latinica' Hrvatske televizije, koja se bavila temom deustašizacije, bili su glavni razlog za zabranu te emisije. O toj i drugim temama sa Zafranovićem smo razgovarali za 'Blic' prilikom njegove kraće posete Zagrebu. Kako ste doživeli zabranu emisije o deustašizaciji?
- Iznenadilo me da Hrvatska televizija hoće da od mene čuje nešto o našem fašizmu, temi kojom sam se u svojim filmovima bavio posljednjih dvadesetak godina, pokušavajući skinuti opterećenje ustaškom sjenom. Iznenadilo me, jer se kod nas u međuvremenu desio obrnut proces: ono što je bilo dobro, postalo je zlo, a ono što je bilo zlo, postalo je dobro! Čovjek koji živi u Evropi, gdje su kriteriji dobra i zla, antifašizma i fašizma, uspostavljeni od 1945. naovamo, vrlo teško može razumjeti takvu našu novu situaciju. Verovatno, ipak, niste očekivali da će emisija biti zabranjena?
- Bio sam skeptičan i rekao sam novinarki koja je pravila prilog da mislim da će to teško ići, jer da još nije vrijeme, s obzirom na politiku koju vodi i nova, sadašnja vlast, koja nije ni pokušala da to pitanje otvori. To joj je trebalo biti prioritetan zadatak - da se deustašizacija poveže s detuđmanizacijom, jer se radi o dvjema sestricama.
Za tu emisiju rekao sam nekoliko rečenica o onome što sam zapravo radio na filmovima, da najprije trebamo pogledati oko sebe, da svaki umjetnik koji iole drži do sebe i svog medija mora progovoriti o tom zlu (fašizmu) u svojoj sredini, da bi onda čistih ruku i čistog obraza mogao govoriti o tom zlu i kod drugih. No, potvrdilo se ono što sam pretpostavljao – da još nije vrijeme da se takva emisija prikaže. Pokazalo se da jednostavno u Hrvatskoj još ne postoji minimalna doza tolerancije kada su u pitanju određene istine, koje bi eventualno otvorile proces ispitivanja zla u vlastitom biću. Veoma ste kritični i prema sadašnjoj vlasti.
- Mislim, s pravom, jer nije ispunila ono što se od nje očekivalo nakon što je zamijenila hadezeovsku. Očekivao sam i da će se promijeniti odnos prema nekima od nas koji smo emigrirali, upravo zbog tog agresivnog nacionalizma, koji smo morali otići da bismo spasili ne samo neka svoja djela nego i gole živote. Međutim, gotovo se nitko od nas nije vratio, a ako se i vratio, ostao je u nekakvoj sjeni, po strani. Stvoreni su neki novi kriteriji, po meni vrlo prizemni. Možete li to malo pojasniti?
- Sve se zatvorilo u jedan provincijalni krug, u neki primitivizam koji sam osjećao i mnogo ranije, od kada sam počeo misliti filmom. No, taj se primitivizam jednostavno raširio kao izlivena rijeka. I, dokle god moj film 'Testament' stoji u bunkeru te iste televizije, a ona je bila (dok sa filmskim materijalom nisam napustio Hrvatsku) i koproducent filma, dotle nije moguće govoriti o nekoj vrsti slobode. Jer, moj izraz je film, a kada mi netko ne prikaže film, već ga zabrani i stavi u bunker, onda se može i mora govoriti o tome da ne postoji puna sloboda stvaranja u ovakvoj Hrvatskoj, u koju ja, evo, dolazim kao gost. A 'Testament' je prikazivan u mnogim zemljama sveta. Više puta i u Češkoj, gde živite.
- Kada je prikazan na praškoj televiziji izazvao je toliki interes da je repriziran nakon nedjelju dana. Imali smo i čitav niz emisija posvećenih temi filma. Ni na kraj pameti mi nije da tražim da se u Hrvatskoj izriču pohvale filmu, već samo da ga HTV prikaže.
Moram, međutim, napomenuti da je bilo i da ima i manipulacija mojim filmovima. Na primjer, kada god mi jave da se na slovenskoj televiziji prikazuje neki moj film, uzmem novine i vidim da su se zaoštrili odnosi između Hrvatske i Slovenije (smeh). Hoću reći da su moje filmove pokušavale iskoristiti razne strane, u pozitivnom ili u negativnom smislu. No, u Hrvatskoj se dogodio jedan negativan proces: oni nisu ocjenjivani na osnovi umjetničkih kriterija, već propagandističkih. Nedavno ste se javili na konkurs za dobijanje finansijskih sredstava od hrvatskog Ministarstva kulture za snimanje jednog nepolitičkog filma, no svejedno ste odbijeni.
- Pokušao sam testirati situaciju vezanu uz moje ime jednim bezazlenim filmom, mimo svake politike - romantičnom temom iz Dalmacije (sa Hvara) s početka 20. stoljeća, prekrasnom pričom o ljubavi, mržnji, zavisti, koja je trebala otkriti ljepotu Dalmacije ne samo izvana nego i iznutra. No, nisam prošao. A, nisam dobio ni bilo kakvu recenziju, niti me tko pozvao da mi kaže zašto scenarij nije prošao. Vjerojatno ga nisu ni pročitali, već je netko vidio moje ime i odmah ga bacio u koš. Tako se ponovila situacija iz vremena vladavine HDZ-a: kada bih se pojavio u Zagrebu, Tuđmanovi su novinari pisali – što će nam Zafranović ovdje, da nam muti ovako idiličnu situaciju (smeh). Ja ću, naravno, i dalje nastojati da radim u Hrvatskoj, tu su mi korijeni i teme koje me zanimaju, ali nemam iluzija da će se ta moja želja tako brzo ostvariti. Imate li uvid u noviju hrvatsku kinematografiju i kako je ocenjujete?
- Na osnovu onoga što sam vidio mogu reći da je u periodu od 1991. do negdje 1995. godine bilo veoma loše, da je, u stvari, bila antipropaganda, a ne propaganda u korist 'hrvatske strane'. Filmove koje sam vidio iz tog vremena predstavljaju najniži mogući pad hrvatskog filma. Čovjek jednostavno ne može shvatiti da netko na kraju 20. stoljeća može raditi tako vulgarnu i tako lošu propagandu. Filmska propaganda se može raditi i na vrhunski način, kako to na primjer rade Amerikanci, a ovo u Hrvatskoj što je snimano izgledalo je poput nekih groznih amaterskih skečeva. Razmišljao sam o tome - zar je moguće da jedna Hrvatska, koja je imala i ima takve pisce i slikare, koja je imala i takav film, padne na tako niske grane. No, primitivizam je bio u srži tog nacionalističkog, hadezeovskog pokreta, pa se kao takav realizirao i na filmu. Radi se o krizi kriterija i krizi profesionalizma. Neki autori koji su dostigli određene evropske standarde, koji su postigli i svjetske uspjehe, ne mogu raditi filmove, jer su njihove teme 'nepodobne'. To je van pameti! A, ovi koji su neznalice, amateri u onom vulgarnom smislu riječi, oni i dalje rade zato što imaju svoje utvrđene linije finansiranja i svoje ljude u tijelima koja o tome odlučuju. Naravno, moram napomenuti da ima mladih koji uspijevaju da rade drugačije. Mira Babić-Šuvar
