Izvor: Blic, 03.Sep.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Prijateljstvo je važnije od umetnosti
Prijateljstvo je važnije od umetnosti
Rade Šerbedžija je svestrana ličnost. On nije samo pozorišni i filmski glumac koji je stekao i međunarodnu slavu, već i pesnik (sa više objavljenih zbirki), nenadmašni recitator, pevač i gitarista, kabaret majstor... Šerbedžija je osnivač (uz dramskog pisca Borislava Vujčića) i umetnički direktor Teatra Ulysses, koji od prošle godine deluje u Istri i izvodi predstave na Brionima, a u kratkom je vremenu postao nezaobilazna kulturna >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << činjenica na ovim prostorima.
Nakon jedanaest godina neigranja na zagrebačkim kazališnim scenama, Rade je konačno nastupio i u Zagrebu. Na Amadeo sceni (u Gornjem gradu) održao je koncert, kojim je oduševio prepuno gledalište. Pevao je, svirao, recitovao, pričao zanimljive dosetke iz svog života u 'emigraciji'. Na klaviru ga je pratio Jure Ivanušić, mladi glumac iz Maribora, a na gitari sin Danilo. Nastupio je i njegov stari prijatelj Kemal Monteno, a iz publike se pridružio i Drago Diklić... Iako umoran od puta (iz Istre) i koncerta koji je potrajao više od dva sata, Rade je pristao na razgovor za 'Blic'. Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom 'Ulyssesa', a posebno ovogodišnjom pozorišnom sezonom?
- Jako sam zadovoljan. Mislim da smo ove godine konačno uspjeli čvrsto stati na noge. Potvrdili smo da smo ozbiljan teatar i da možemo ići dalje. Ovog smo ljeta pred stalno dupke punim gledalištem odigrali dvadeset i dvije predstave Šekspirovog 'Kralja Lira' i Euripidove 'Medeje'. Ljudi su uživali, atmosfera je bila izvanredna – pocevši od druženja na brodu od Fažane do Briona pa do završetka predstava i povratka. Na predstave su dolazili ljudi ne samo iz Istre i drugih krajeva Hrvatske i susjedne Slovenije, nego i mnogi moji prijatelji iz drugih država bivše Jugoslavije i iz inozemstva. A prijateljstvo je za mene oduvijek bilo najvažnija stvar, možda i važnija od same umjetnosti. Imali smo i veliku medijsku pažnju, odlične kritike...
Osim nekoliko zlobnih osvrta od strane 'epizodista'.
- Za takve me i nije briga! Ja znam što činimo i što smo učinili i pravi ljudi to prepoznaju. A meni je samo to važno. Uspeli ste, makar privremeno, vratiti i Miru Furlan u Hrvatsku.
- Želio sam to i prošle godine, Lenka joj je bila namijenila ulogu u 'Kralju Liru', ali nismo uspjeli. Posebno sam sretan što je ove godine došla i što je u svom velikom stilu odigrala ulogu Medeje. A na svim se predstavama vidjelo koliko je i publika sretna što je opet vidi i uživa u njenoj glumi.
Neki su očekivali da ćete i vi igrati u 'Medeji'.
- Iskreno govoreći, mislim da sam do sada u teatru odigrao toliko mnogo uloga da ne moram, nakon 'Kralja Lira', glumiti i u 'Medeji'. Kada sam, sa Borislavom Vujčićem, osnivao Teatar Ulysses, nisam mislio da moram glumiti u svakoj predstavi. Želja mi je bila da se bavim teatarskom umjetnošću, da sudjelujem u stvaranju predstava, možda jednog dana neku i režiram, dajem neke nove ideje. Vaša je ideja da se 'Ulysses' razvije u veliki internacionalni teatar. Hoćete li u tome uspeti?
- Mislim da hoćemo. Kako vidite, mi smo od pocetka krenuli s realizacijom te ideje. Moja je ekipa i u 'Kralju Liru' i u 'Medeji' internacionalna, a u tom ćemo smjeru nastaviti i dalje. Iduće ćemo godine raditi i jednu predstavu, s eminentnim stranim glumcima, na engleskom jeziku. I još jednu novu predstavu na našem jeziku, ali s internacionalnom ekipom. I u večerašnjem nastupu u Zagrebu držali ste se tog principa, pa je zagrebačka publika nakon dugo vremena mogla da čuje ne samo pesme Tina Ujevića, nego i Petra Preradovića i Vladislava Petkovića Disa, ne samo Arsena Dedića, nego i Đorda Balaševića...
- Za mene postoje samo dobri i loši pjesnici i pjevači, oni koji su mi bliski i koje volim i oni prema kojima sam ravnodušan. A sretan sam što je publika tako dobro prihvatila i taj moj izbor i interpretaciju. Zašto vam je vaša zbirka pesama 'Prijatelj ga kaže više ne poznaje' najdraža?
- Zato što ta zbirka sadrži sve ono što sam u duši proživljavao deset posljednjih godina mog života, što su u njoj sabrane pjesme koje sam pisao u trenucima posebnog raspoloženja, nostalgije za maternjim jezikom, prijateljima, domovinom ... Vaš sin Danilo se priprema za snimanje prvog igranog filma. Hoćete li u njemu i vi igrati? Za Luciju znamo da hoće.
- Mislim da hoću. Ima odličnu ulogu za mene. Da nema, možda ne bih igrao (smijeh). Danilo je napisao i scenarij i uvjeren sam da će, ako dobije novac za snimanje, napraviti dobar film. Sve se više posvećujete muzici, snimate novi album, a procurila je informacija da ćete nastupiti na festivalu 'Melodije Kvarnera' u Rijeci.
- Odavno se bavim i tim poslom i mislim da sam u njemu sazreo, da ga mogu raditi ozbiljno. Sa Livijom Morosinom u Istri snimam novu ploču za koju sam uvjeren da će biti odlična. Istina je i da ću za nekoliko dana nastupiti na festivalu zabavne glazbe 'Melodije Kvarnera' u Rijeci. Otpjevat ću (na čakavskom) pjesmu 'Pleši mi, pleši', koja mi se jako sviđa, a za koju je tekst napisao Livio Morosin, a glazbu 'atomac' Zdravko Širola-Cajo. Gdje ćete nakon toga?
- Vraćam se u London. Trenutno nemam potpisan ugovor ni za jedan novi film, iako imam više ponuda. Možda ću otići i na Mostru u Veneciju, iako tamo nece biti prikazan film 'Najokrutniji dan' talijanskog režisera Ferdinanda Vićentinija Ornjanija u kojem sam igrao sa Đovanom Mezođorno, jer nije definitivno završen. Kao što ste mogli vidjeti, moji talijanski prijatelji Đovani i Ornjani bili su na premijeri 'Medeje' na Brionima. Mira Babić Šuvar
