Izvor: Blic, 05.Jul.2006, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Predstave koje dižu prašinu
Predstave koje dižu prašinu
Poznati evropski reditelj Paolo Mađeli, deklarisani levičar i cinik, često je oko sebe dizao prašinu ne samo zbog izuzetnih i provokativnih predstava nego i zbog političkih izjava i poteza. Nikada se nije mirio sa nacionalizmom, rasizmom i klaustrofobijom - bez pardona je reagovao na takve pojave. U Beogradu, u JDP-u, trebalo bi da radi 'Na dnu' Maksima Gorkog, a trenutno u Rijeci polako privodi kraju rad na predstavi 'Kazimir i Karolina' Edena >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << fon Horvata, koja će 25. septembra otvoriti Festival postjugoslovenskih pozorišta u Rimu.
'Radi se o jednom od najljepših tekstova o nezaposlenosti i političkoj depresiji koji su napisani u 20. stoljeću', kaže Mađeli. 'Dobio sam izuzetnu priliku da radim jednu tragikomičnu predstavu o jednom malom, za mnoge ljude perifernom problemu, ali za mene bitnom, možda i najbitnijem - nezaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da u današnjoj udruženoj Evropi ima dvadeset šest miliona nezaposlenih. Veoma ste kritični prema aktuelnom divljem kapitalizmu.
- Vidite, Evropa je akceptirala jedan koncept koji se zove liberizam u ekonomiji, a pod kojim se šverca nešto drugo - ljudima se priča da je to liberalizam. A liberizam nema ništa zajedničko sa liberalizmom. Liberizam u ekonomiji znači da oni koji imaju financijsku moć, imaju totalnu vlast i rade što hoće. Čim je to Evropa akceptirala, akceptirala je i amerikanizaciju kontinenta, a to znači uništavanje socijalnih država i uništavanje svega što je bilo najvrednije na svijetu, što su radnici postigli svojim borbama u više od dva stoljeća, od Francuske revolucije naovamo. Taj se koncept mora promijeniti. Evropa ne smije biti jedna banka, već skup kontradiktornih, interesnih naroda koji će, uz ostalo, nositi sa sobom i svoju kulturu i jačati je u novom zajedništvu. Protiv sam mogućnosti, koju liberizam podrazumijeva, da se pritiskom na jedno dugme na Frankfurtskoj burzi dvjesto milijuna eura, u dvije sekunde, bez poreza prenese u Bangkok i tamo otvori firma u kojoj će raditi maloljetna djeca koja neće primati plaću, a u Evropi će njihov 'gazda' otpustiti 15.000 radnika. Naravno da u takvom slučaju strada socijalna država, jer gubi svoj izvor financiranja.
Je li vas zato privukao i tekst 'Životinje u magli' sa kojom ste predstavom nedavno gostovali u Zagrebu?
- Da, privukao me je taj tekst odličnog talijanskog pisca mlađe generacije Edoarda Erbea koji pokazuje što znači divlji kapitalizam, u kojem je sve više siromašnih i jadnih ljudi, u kojem je sve više Isusa Krista ovoga doba, a u kojem su (divljem kapitalizmu) i moji 'sjeverni Talijani' postali zločesti, pa i rasisti. Je li istina da ćete u Beogradu, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, režirati predstavu 'Na dnu' Maksima Gorkog?
- Ne znam da li je korektno da to kažem, ali je istina da ću raditi tu predstavu, ako je ovom izjavom ne ureknem (smeh). Dosta ste godina radili na prostorima bivše Jugoslavije. Hoćete li se i dalje vraćati?
- Nastojim i nastojat ću da na tim postprostorima (kako bi rekao Predrag Matvejević) i dalje radim, mada imam skup život (imao sam više žena i imam dosta djece) i u ovim krajevima od svog rada ne mogu živjeti. Što vani zaradim, ovdje potrošim. No, to su prostori moje mladosti, a nadam se da će biti i moje starosti. Mnogima ste se zamerili zbog izjave da vam zasmeta kada dođete u Zagreb i vidite hrvatsku zastavu na vrhu zgrade HNK-a.
- Ovog je puta nema (smeh). Možda privremeno. Zašto vam to smeta?
- Rekao sam da toga nema u drugim zemljama, osim kada je državni praznik. Ako se već zove Hrvatsko narodno (kazalište), zar ima potrebe za taj pleonazam, za tu zastavetinu? Što ta zastava čini? Čini to da se kazalište, umjesto da se obraća zvijezdama, da ima jednu kozmičku tendenciju komunikacije, obraća svojim korijenima. A jeste li ikada vidjeli čempres koji se divi i čudi svojim korijenima? Zašto dokumentarni film Rajka Grlića o vama i Robertu Čuliju još nije prikazan na HTV-u?
- I ja sam postavio to pitanje. Na HTV-u su mi odgovorili da nemaju dokumentarni program za kulturu. Rekao sam im da film stave u dokumentarni program koji se bavi životinjama, na primjer štakorima (smeh). Ne znam da li je taj film prikazan na Televiziji Srbije, ali znam da je s velikim uspjehom prikazan na televizijama u pola zemalja Evrope.
Mira Šuvar
