Izvor: Blic, 13.Sep.2001, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Povratak dinarskim planinama
Povratak dinarskim planinama
Povratak južnim planinama', autorsko delo umetnice Ksenije Zečević, premijerno izvedeno 10. septembra pod okiriljem Nacionalnog teatra u Beogradu, obuhvata gotovo tri sata muzike, knjigu eseja i poetske zapise (koje su govorili ovdašnji viđeni glumci), zatim dokumentarni film Slavka Milanovića u produkciji 'Srna filma' i fotografije Vukice Mikače. Dakle, svojevrsni koncertni spektakl ili, kako se to danas popularno kaže, multimedijalni projekat. >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Ali...
'Nije to nikakva multimedijalnost, a još manje je riječ o projektu. Kada god čujem riječ ‘projekat’ uvjek se setim onog Mrkonjića i njegovih mostova', kaže Ksenija.
Dobro, a kako bismo ovo vaše delo mogli imenovati?- To je čulnost i senzibilitet proteklih 12 godina. Ne može se nikakvim imenom nazvati ni definirati, jer to je, jednostavno, podvižništvo vezano za samoosjećanje jednog vremena i stanja.
Šta je najdominantnija karakteristika tog vremena?
- Velika ljubav prema ovom podneblju i narodu i ponos što sam sve ove godine provela tu, sa ovim ljudima. Školovala sam se u Evropi, cela familija mi živi u Italiji, međutim, zaklela sam se da ću ostati tu dokle god ne bude mir, koji još uvjek nije na vidiku. Ponekad mi se čini da smo najizmučenija zemlja na svjetu. Pa, Drugi svjetski rat je trajao četiri, pet godina, a ovde rat traje 12 godina i još nije kraj. Najljepše godine svih nas otišle su u nepovrat. Zato želim da se zahvalim gospođi Madlen Olbrajt koja je svojim dobrim izgledom doprinela da i ja sve bolje izgledam.
Zvučite vrlo ironično?
- Pitam se samo koji je to Srbin kriv, koji nije htio da bude s njom, pa joj neispunjena ostade žal za mladost. I ta dugogodišnja žal rezultirala je bombardovanjem naše najljepše zemlje na svjetu.
Niste li, ipak, subjektivni u oceni naše zemlje?- Pa šta i ako jesam? Znate, obišla sam puno zemalja na svjetu i mislim da su oni ljubomorni jer, primjera radi, mi pijemo vodu u svojoj kući, a ne kupujemo je u samoposluzi, a naročito ne u 'Mekdonaldsovim' restoranima.
Zašto ste svoje delo naslovili baš 'Povratak južnim planinama'?
- Taj naziv ima metaforički smisao i vezan je za cjeli Dinarski pojas, jer to je esencija ovog naroda. Ponosna sam na to samoosjećanje koje sam dobila od svog oca i dede. Znate, mogla sam to izvjesti u mnogim svjetskim centrima ali sam htjela da to bude u našem nacionalnom teatru i da pokažem tom bjelom svjetu svu lepotu srpske kulture. Inače, 'Povratak južnim planinama', nakon reprize u Beogradu, kreće na turneju. I ja koristim ovu priliku da sve one koji su htjeli da me ubiju 1999. godine pozovem da dođu na moj koncert.
Rekli ste da na ovom tlu mir još uvek nije na vidiku?
- Ko je bio 10. septembra u Nacionalnom teatru mogao je čuti moj zapis iz 1993. u kome kažem da u mojoj zemlji laje i riče rat. Evo nas u 2001. koju su tako pompezno dočekali naši planetarni prijatelji, a mi rat ne završismo. Jer, slutim da je pred nama veoma opasan milenijum.
Zašto?
- Jer famozni novi svjetski poredak zapravo radi na mjenjanju genetskog koda duše, da bi umjesto individualaca imali masu poslušnika i androida. A sve ono što je napravilo civilizaciju, odnosno čovečanstvo, stvorili su individualci. Kakav apsurd! Globalizam jeste pokušaj da se na najvulgarniji način komunistička ideja kao i ideja hristovih učenika pretoči u nešto drugo.
Na primer?
- U formu neorobovlasničkog društva gdje će postojati mala manjina koja će vladati, i klonirani robovi koji će biti ogromna snaga. Ali, pošto nas je puno na planeti, treba desetkovati stanovništvo na razne načine. Zato smo, na primer, dobili sidu kao uvozni projekt koji možete kupiti na svakom ćošku.
Ko hoće da gleda može to vidjeti u svemu. I u muzici?
- U muzici postoje tri elementa: ritam, harmonija i melodija. Najuzvišeniji i najplemenitiji princip koji doseže homo sapiens jeste melodija. A mi imamo tu čast da, zahvaljujući novom svjetskom poretku, uđemo u treći milenijum sa elementarnom nepogodom koja se zove ubitačan, ogoljeni ritam. Pa, i majmun ima smisao za ritam. Živimo u orgijama ritma. Ono što sam ja htjela jeste melodija i ljepota, između ostalog, i kao mala opomena ovom društvu da se vrati preljepoj aristokraciji svog duha.
Kakva je, u tom smislu, uloga naše nove vlasti?
- Postoji velika zbunjenost, prije svega u duhovnom smislu. Vidite, u srpskoj kulturi postoji jaka tradicija, recimo slikarstva i pisane riječi, ali ona nije u toj mjeri prisutna kada je riječ o muzici. I da ne razlažem tu tezu dalje, zahvalna sam novoj vlasti, uprkos svoj njenoj manjkavosti, što nas više ne terorišu novokomponovane turbo folk pjesmice koje su nam otrovale duševnost. Nije li indikativno to što su baš tokom tog strašnog dela naše nedavne istorije sve televiziske i radio stanice bile prepune takve nazovi muzike? Pa, to ulazi u psihološki kod! Recimo, pada zapadna Slavonija a na Adi Ciganliji igra kolo. Dok ljudi ginu, oni igraju cupkalice. Danas, čini mi se, postoji žudnja da se povrati taj senzibilitet prave aristokracije ovog naroda. Samo, pribojavam se zamene teza.
Kojih teza?
- To vam je ono kad čovjek ne zna šta je kultura a odluči da bude kulturan. Takve stvari se ne rješavaju ni preko noći ni odlukom, jer ona je nešto mnogo složenije, osjetljivije i treba da dolazi iz samih temelja i iz suštine čovekovog bića kao njegova ozbiljna potreba. Vidite, već 20 godina nastojim napisati operu, ali čak ni među našim najpoznatijim piscima nema onog koji bi mi napisao libreto. To je, jednostavno, strano telo. A ja hoću da poslije Verdija budem prva koja će napisati najbolju operu na svjetu. Tatjana Nježić
