Izvor: Blic, 29.Apr.2000, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Poštenje je najveća hrabrost
Poštenje je najveća hrabrost
Da parafraziram reči Učitelja: edukacija kojoj nije cilj razvitak karaktera, isto je tako opasna kao i znanost bez čovje- - čnosti, trgovina bez poštenja i politi- ka bez načela. Takva je edukacija odgovorna za čovjekov pad. Zbog takve smo edukacije tu gde smo. Zbog takve, kakvu imamo, mogli bismo biti u Zlatnom dobu teku (povodom ovog intervjua) razmišljanja Vesne Krmpotić, čija su dva zbornika, od ukupno hiljadu pet stotina strana, posvećena >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << vrlinama ljubavi i vrlinama ispravnosti.
Ko po vašem mišljenju stoji na kraju procesa obrazovanja kakav 'proizvod', kakav ljudski lik?
Obrazovan čovjek je čovjek od obraza. Po tome intelektualac ne može biti netko tko govori jezikom dvostrukog doktorata, a potajno sluša svoje animalne žljezde, smišljajući ratove i podvale, i ostale umobolije pa bio taj netko i akademik… Znali su to naši 'začinjavci' kad su kovali domaću riječ za edukaciju. Obrazovanje. Naobrazba. Na kraju toga procesa, kao njegov cilj, stoji čovjek od karaktera. Cjelovito ljudsko biće. Opremljeno, naravno, znanjima i vještinama za određeno polje bavljenja. Ali još i bolje opremljeno znanjem, koje je nadređeno svakomu drugom znanju znanjem o sebi, sluhom za glas savijesti i istine. Ma gde se zatekao, ma u kakvim prilikama, takav će čovjek bio on cipelar ili atomski fizičar, Kinez ili Bušman, pravoslavac ili musliman uvijek raditi na dobro i sebi i drugima. Odgovornost za atomske bombe, nove viruse, ručne pokolje, sankcionirane pljačke..., dobrim dijelom leži u tomu, što nas nitko nije učio da zvono i nama zvoni kad zvoni drugima, da sunce i nama sije, kad sije drugima. Odnosno, niko nam nije dovoljno uvjerljivo rekao: sjeti se vale da si more.
Ove ste reči izgovorili na Kolarčevom univerzitetu prilikom promocije vaših dveju knjiga 'Vrline ljubavi' i 'Vrline ispravnosti'…
Da. To je napisano u predvečerje Strašnoga rata: sjeti se vale da si more. U tom (do)sjećanju leži sva mudrost. Sjetiti se tko si. Što znači ne zaboraviti da smo svi od iste tvari sazdani. A budući da smo mi zemlja u kojoj su razlike povod za mržnju i ubojstvo, nama će trebati i trebati takvih i sličnih podsjećanja... Valovi razlika, to je nešto, čime se Očinstvo mora iskazuje ne da bi se od svojega poroda odalečilo, nego da bi svoju prebogatu prirodu razigralo. Izraz raskoši i užitka, a nikako povlačenje razdjelne crte između vala i vala, što će reći, čovjeka i čovjeka, to jest, naroda i naroda. Jer, po Njegovim riječima, postoji samo jedna rasa, rasa čovječanstva... A strogo svjetovna edukacija neguje čovjekovu gluhost za ono sveopće zvono, čovjekovu slijepost za ono svudsijajuće sunce. Nažalost, premalo su nas učili da je tako. Ponegde uopće nisu.
Upravo radite na sledećoj knjizi 'Vrline mira'. Ima li razlike između načina na koji su o miru poučavali Sai Baba i Hrist?
Izmeđi Njega i Njega kakva može biti razlika? To je uvjek On. I na usta mistika, proroka, On govori uvijek istu stvar, različitim idiomima: mir je unutarnje kraljevstvo, čovjeku već dano, s njim, suštinskim, istovjetno, ali tako često prekriveno mrenom neznanja, besvijesti, zaokupljenosti desetim stvarima...
Beograd je vaš izbor. U Beograd ste se vratili dan uoči bombardovanja. Kako na vas deluje 'beogradski asfalt'?
Dom mi je tamo gdje dišem, i gdje mi je obitelj. Gradove i zemlje gdje sam živjela nisam birala. Uvijek je to bilo neslučajno, i uvijek dar. Ja imam svoj Beograd. On je naseljen anđelima dobrovoljcima. Osećam se u Beogradu stranac onoliko koliko se osećam stranac na Zemlji.
Verujete li da postoji kolektivni duh jednog vremena?
Mislim da on postoji kao karakteristična kemija naših misli, čuvstava, zraka, zemlje. Postoji u melodiji rečenice, u tome koja će se riječ naglasiti. Možda je to ono što se katkada naziva mentalitetom, zbornom crtom u kojoj svi manje-više i nesvjesno sudjelujemo. Kao godišnje doba.
Koje je godišnje doba za Srbe?
Jedna od karakterističnih crta: Srbi stalno, neumorno o sebi govore, bilo hvalospjevno, bilo pogrdno. I jedno i drugo znak je egocentričnosti, nedoraslosti, ali i panike. Mudri kažu da se nalazimo u dobu zime, zime naših vrlina...
Da li biste vi stavili svoju kreativnost u službu politike kao težnje pravdi?
Vidite li nekoga u tim 'strukturama', kome je potrebna kreacija i duh, kome nije potrebno upravo zatomljavanje istoga? Oni žive od umobolno pojednostavljene stvarnosti, baškare se na otužnom neukusu i slaboumlju i nepostavljanju pravih pitanja. Čast iznimkama, ali ni opozicija ne računa sa složenošću ljudskog duha.
Ko su iznimke?
Kada sam prvi put čula što govore mladi iz 'Otpora', osjetila sam jednu drukčiju energiju. Energiju koja se ne bori za ovaj ili onaj sistem ili 'platformu', nego za ono, bez čega je i najbolja platforma besmislena za ljepotu, duh i žrtvu. Za NE bez mržnje. Za DA bez očekivanja nagrade i važnosti. Za uskrsnuće savjesti kao primarne politike, primarne stranke, i primarnoga državljanstva. Mislim, nadam se da je većina tih mladih načistu s tim da jednoga nema bez drugoga odnosno, da je karakter bitan za svaku vanjsku borbu karakter, evo nas opet kod edukacije! I da je je sudbonosan sklad između misli, riječi i djela.
Andrić piše: 'Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često neočekivano i podmuklo napadaju'. Da li je to razlog što se gotovo uopšte ne pojavljujete u javnosti?
Ne, to nije razlog. To bi se vjerovatno dogodilo i da živim negdje drugdje, gdje ima mnogo manje ove ugrožavajuće sorte. To što sam se prestala pojavljivati javno naprosto je stanka u glasnom govoru. Tihovala sam. Radila sam. Učila sam...
Šta je onda hrabrost?
Narod ima divnu izreku: 'Poštenje je najveća hrabrost'. MILENA MARJANOVIĆ
