Izvor: Blic, 22.Jul.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
'Parni valjak' traje jer je iskren
'Parni valjak' traje jer je iskren
Husein Hasanefendić Hus, osnivač i vođa 'Parnog valjka', uspeo je da od tog benda napravi svojevrsnu rok-instituciju. Već 27 godina 'Parni valjak' puni sve prostore na kojima nastupa. Na nedavnom koncertu na zagrebačkoj Šalati, održanom po nesnosnoj sparini, okupilo se deset hiljada njegovih fanova, kojima ni temperatura od 30 stepeni nije smetala da dva i po časa stoje, slušaju Husa, Akija i ostale članove benda, da zajedno s njima >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << pevaju i plešu. Ostao je zapamćen angažman 'Parnog valjka' uoči parlamentarnih i predsedničkih izbora 2000. godine, kada su se zalagali za promene, odnosno za silazak HDZ-a sa vlasti. Hus, frontmen i mozak legendarne grupe, sigurno je najzaslužniji za njene uspehe. Razgovor za 'Blic' obavili smo pred njegov odlazak na more, gde će mesec dana krstariti svojim brodom i 'puniti baterije' za jesen.
Kako ste uspeli da se tolike godine održite u samom vrhu muzičke scene, da zadržite staru i stalno pridobijate novu publiku?
- Nama nikada nije bio cilj da baš budemo prvi, nismo grizli na neko prvo mjesto, jer ga je nemoguće dugo održati, već da trajemo. Mislim da je 'Parni valjak' jedna sretno sklopljena ekipa koja u prvom redu voli to što radi. Niste se mnogo cepali, a nisu vas pratile ni neke afere?
- U svih 27 godina od kada postojimo imali smo tri postave. Aki (glavni pevač) i ja smo u 'Valjku' od početka, znači, rukopis, glas i slika su zapravo od početka, iako je sadašnja postava, treća po redu, koja traje već dvanaest godina, najjača od svih, iako ne bih htio umanjiti značaj prethodnih. I mislim da još nismo iscrpili sve mogućnosti. Smatram da u glazbi rutina ne smije biti na prvom mjestu, da na prvom mjestu mora biti emocija, neko uzbuđenje. Zanat je bitan, ali samo kao sredstvo da se izraze ideje i emocije. A mi se veselimo svakoj svirci i trudimo se da stvorimo takvu situaciju da se i publika i mi osjećamo dobro na bini. To je formula, ako se uopće može govoriti o nekoj formuli, zašto toliko trajemo. Trajemo jer smo iskreni, ne lažemo. Koncertom na Šalati zaokružili ste ovogodišnje nastupe u Hrvatskoj, kojih je bilo više od trideset. Što nameravate dalje?
- Sa ovim velikim bendom (u kojem je 15-16 glazbenika) imamo do kraja godine dogovorene nastupe u Sloveniji, a između tih koncerata sve slobodno vrijeme provodit ćemo u studiju - snimajući novi album. Pregovaramo i o odlasku u Ameriku, ali se bojim da od toga neće biti ništa jer mi tamo ne želimo ići radi gaže. Želimo na pravi način pokazati to što znamo i što smo.
Često nastupate u Sloveniji?
- Da. Mislim da je Slovenija na neki način ostala u kontinuitetu naše tržište, tamo se kupuje jednak broj naših albuma - u postotku čak više nego u Hrvatskoj, posjete koncertima su izuzetno dobre. Kada zažmirim, nema nikakve razlike da li nastupamo u Hrvatskoj ili Sloveniji, publika jednako pjeva naše pjesme. Imate li neke kombinacije ili planove za Beograd? - Ne ove godine jer nam je program više-manje popunjen. Jesu li vas zvali?
- Jesu, ponuda je bilo. Međutim, postoji jedan čisto tehnički problem. Pitali su nas da li ćemo nastupiti s koncertima koje smo svirali prije nekoliko godina, iz jedne faze u kojoj smo svirali isključivo akustično, bez električnih gitara, 'bez struje'. A to više ne sviramo. Da bismo ponovo nastupili s tim programom, morali bismo odvrtiti film unazad, ponovo to vježbati, itd. Sada smo u drugom filmu, u jednoj bigbendovskoj fazi, sa puno puhača (duvača). Ta će faza potrajati do kraja godine, kada ćemo objaviti novi album i ustrojiti novi program. Koliko mi je poznato, postoji veliki interes za vaš nastup.
- Pa, ne znam, ali ne bih želio da negdje nastupamo samo sa starim pjesmama i budimo nostalgiju, da živimo na račun neke stare slave. Želim da se predstavimo u prvom redu s onim što radimo sada, ovog trenutka. Držimo se tog principa i kada nastupamo u Hrvatskoj: uvijek je okosnica nastupa novi program, ono što sada radimo, a, naravno, da sviramo i stare hitove, da 'zahvaćamo' i stvari iz prošlosti. Ne znam da li nas se oni koji bi željeli da nastupimo u Beogradu (i Jugoslaviji) samo sjećaju iz onih prošlih vremena ili i znaju što sada radimo. Plašim se da je situacija slična kao kada u Hrvatskoj nastupaju neki beogradski izvođači. Na primjer, na Bajaginim se koncertima pokazalo da publika više-manje živi na toj nekoj nostalgiji, na nekim starim pjesmama, da u stvari ne zna njegove nove pjesme. Kada će se to promeniti?
- Kada se steknu uvjeti da se može paralelno, bez problema, pratiti sve bitno što se događa na muzičkoj sceni i ovdje i tamo. Verujem u to. Možete li živeti od muzike?
- Svi u bendu živimo samo od toga. Ja živim isključivo od autorskih i izvođačkih honorara i ne bih se smio žaliti. Kolika je vaša uloga u bendu?
- Mogu ja kao autor napraviti ne znam kakvu pjesmu, ali je bend katalizator, onaj lonac u kojem se ta pjesma dogotovi. Inače, sami smo sebi postavili tako visoke standarde da ih nekada osjećamo kao sidro oko vrata, ali ne možemo drugačije. Vaš glavni pevač Aki ima novi imidž, svoju dugu kosu počeo je da plete u afro-pletenice.
- To mu je dobar alibi. Kada kasni na sastanke kaže: 'Evo, sada mi pletu zadnju pletenicu' (smeh). On je sve ove godine ostao isti - i dalje kasni, ali je i dalje neprikosnoven na sceni. Mira B. Šuvar
