Izvor: Blic, 08.Jul.2003, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Orao u ćumezu
Orao u ćumezu
Pesnik i glumac Enes Kišević rodio se 1947. godine u Bosanskoj Krupi. Glumačku karijeru započeo je u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gde je 1971. godine diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera, najviše na Dubrovačkim letnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Objavio je petnaest knjiga poezije za decu i odrasle, a pesme su mu prevedene >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << na mnoge jezike. Među brojnim nagradama koje je dobio za poeziju nalaze se i nagrada 'Politikinog zabavnika” za najbolju dečju knjigu u Jugoslaviji ('Mačak u trapericama”), nagrada 'Zmajev štap” na Zmajevim dečjim igrama u Novom Sadu. Nedavno je objavio još jednu zbirku pesama: 'Svjetlost je Tvoja sjena”. Na promociji se okupila gotovo celokupna kulturna elita Zagreba, a zbirka je dobila nepodeljene pohvale kritičara. To je bio i neposredan povod ovog razgovora za 'Blic”.
Vašu posljednju zbirku neki su kritičari ocenili 'pjesničkom odom radosti”. Je li optimizam vaš znak prepoznavanja?
- Moj znak prepoznavanja su ljudi. Još uvijek ne prepoznajem imena. Prepoznajem samo ljude i neljude. Optimista sam utoliko jer vjerujem da se i od neljudi mogu stvarati ljudi, a da bi se to postiglo treba praštati i onima koji znaju što čine, praštati sve dotle dok sami pred sobom ne pognu glavu. Lako je riječima donositi vatru, buditi njima mržnju i zavist – riječima treba donositi mir. Takve su riječi slične svjetlosti.
Iako ste odavno poznati i cenjeni i kao pesnik i kao glumac, malo ste prisutni u hrvatskim medijima. Je li to vaš izbor ili se radi o nečem drugom?
- Posrijedi je i jedno i drugo. Odgovorit ću vam na to pitanje jednom anegdotom iz dječačkih dana: moj prijatelj iz djetinjstva, ni sad ne znam kako, ulovio je orla i zatvorio ga u ćumez. Sav radostan pozvao me da mi pokaže taj svoj veliki uspjeh. Gledajući stiješnjena krila orla u ćumezu, bio sam nesretan jer sam u orlu vidio sebe. Iskrao sam se noću, dok su svi spavali, uzeo orla, popeo se na planinu i pustio ga tamo gdje pripada. Često sam se u ratna vremena prisjećao te slike_arhiva i nisam se dao zatvoriti u ćumez. Da sam to učinio, ni danas se s televizije ne bih skidao. Ne postoji hrvatska, srpska, židovska, bošnjačka ili bilo čija nacionalna smrt. Smrt je – smrt. Kao što je život – život. Moj život je u svakom čovjeku, prema tome i moja smrt je u svakom čovjeku. Sve što se svijetu događa i meni se događa. Jedini nacionalizam, koji po meni nije primitivizam, jest pripadnost ljudskoj dobroti i ljudskom srcu. Ako me pitate čiji sam pjesnik, odgovorit ću vam: ja sam pjesnik od takve narodnosti.
Jeste li održavali veze s prijateljima i kolegama iz drugih sredina s prostora bivše?
- Mnoge sam prijatelje s prostora bivše zajedničke države još tokom rata sretao u Sloveniji. U Sarajevu sam, čim se moglo putovati, sjedio s prijateljima u FISU koji su cijelo vrijeme rata bez obzira na svoja imena ostali zajedno. U mnogim sam ustanovama, primjerice Muzičke akademije, vidio Titove slike_arhiva i to mi je u svoj našoj tragediji pružalo malo svjetla. Kad su kauboji bombardirali Beograd zvao sam telefonom prijatelje. Bili su jako dirnuti, a ništa nisam veliko učinio, samo sam okrenuo broj dok je blistavi mladi pjesnik Dragan Jovanović Danilov pitao: 'Gospode, jesi li i Ti u ratnom savetu što zaseda preko okeana u utrobi veprovoj? Uskoro, kažu, stižu novi piloti, sveža krv, da spale svog ljutog neprijatelja – devojčicu na noši.” Jedna poslovica kaže: bolje se budala razumije u svoju kuću, nego pametan čovjek u tuđu – ali vidite silnici nam i dalje pokušavaju dijeliti pamet.
Već treću godinu za redom na poziv D. Popa Đurđeva dolazim u Novi Sad na Zmajeve dečje igre. Toliko sam bio radostan kad sam se susreo sa Stevanom Raičkovićem. I kad ne bih znao što taj čovjek radi u životu, po njegovom bih licu znao da je pjesnik. Takvu ljepotu čovjeka pronio je u svom liku i Jure Kaštelan. Ove sam godine u Novom Sadu susreo mnoge kolege pisce i drage. Tko prema meni učini jedan korak, ja ću prema njemu tisuću – rekli bi sufiji
Kada ste posljednji put bili u Beogradu?
- Prošle sam godine bio u Beogradu na svega nekoliko sati kad sam se vraćao iz Novog Sada. Obišao sam knjižare, prošetao malo Skadarlijom i vratio se u Zagreb. Nisam se stigao javiti prijateljima. Uskoro ću ovu posljednju zbirku pjesama predstaviti u Novom Sadu i Beogradu, pa ću ih pozvati.
