Izvor: Blic, 16.Jul.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nije bilo lako nositi prezime Šerbedžija
Nije bilo lako nositi prezime Šerbedžija
Lucija Šerbedžija je veoma talentovana i lepa glumica. Iako mlada, već je ostvarila zapažene uloge u desetak domaćih i stranih filmova. Na Filmskom festivalu u Puli dobila je dve 'Zlatne arene' za glavne uloge u filmovima 'Bogorodica' (1999) i 'Lagana predaja' (2001). Upravo je završila snimanje filma Krste Papića 'Kraljeva ostavština', u kojem igra glavnu žensku ulogu. Igrala je i u mnogim pozorišnim predstavama (najviše u >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << zagrebačkom 'Gavelli' i splitskom HNK). Velike pohvale dobila je pre dve godine za ulogu Antigone na 'Splitskom ljetu' (u režiji Paola Mađelija) i prošle godine na Brionima ulogu Kordelije u Šekspirovom 'Kralju Liru' (u režiji Lenke Udovički, sa Radetom Šerbedžijom u glavnoj ulozi). Razgovor za 'Blic' (u kojem nismo mogli zaobići oca Radeta, brata Danila i deda Danila koji živi u Beogradu) obavili smo za vreme Lucijinog kratkotrajnog boravka u Zagrebu - vraćala se iz Splita sa proba za novu predstavu na 'Splitskom ljetu' i nastavila put u Istru, gde je čeka ekipa 'Kralja Lira' i prvo ovogodišnje izvođenje te predstave na Malom Brionu.
Jeste li zadovoljni ulogom u Papićevom filmu? O kakvoj se ulozi radi?
- Jako sam zadovoljna ulogom. Glumim lik mlade odvjetnice, inače žene štakorice, ali dobre štakorice (smeh). No, moram napomenuti da se ne radi o nastavku 'Izbavitelja' (ranijeg filma Krste Papića), mada ima sličnih motiva. Glumim lik žene totalno drugačije od mene. Ja sam jedna vrlo ekstrovertna, temperamentna osoba, a igram jednu jako introvertnu, tajanstvenu osobu, poput Grejs Keli u Hičkokovim filmovima. Partner mi je Leon Lučev, odličan mladi glumac, koji divno i izgleda i glumi. Da ne otkrivam 'izbavitelja' (smeh). Je li Rade zadovoljan što ste pošli njegovim stopama?
- Zadovoljan je i ponosan, mada je u početku bio protiv toga da se upišem na Akademiju. Mama (balerina) cijeli mi je život govorila 'nemoj biti balerina', a tata 'nemoj biti glumica'. A prvo sam završila baletnu školu (smeh), a onda otišla na Pozorišnu akademiju! Kada sam tati rekla da idem na Akademiju, nije mu bilo pravo i nije me htio pripremati za prijemni. Pripremala me Alma Prica, sa kojom je on tada snimao Berkovićev film i TV seriju 'Dora'. Zamolila sam ga da barem sasluša to što sam pripremila za prijemni. Odslušao je i samo rekao: 'Da sam u žiriju, ja bih te primio'. I ništa više (smeh). Čak mi nikada ni kasnije nije ništa savjetovao u vezi sa glumom. Samo mi je još na prvoj godini studija rekao: 'Nemoj tražiti najbolju prijateljicu i najboljeg prijatelja u svojoj branši'. Akademiju ste upisali 1991. godine?
- Da, u vrijeme hajke na tatu, sa svih strana. No, on je tada napravio jednu stvar na kojoj sam mu beskrajno zahvalna. Nikad mi nije htio reći tko mu je prijatelj, a tko mu nije prijatelj, s kim se voli, a s kim se ne voli. Ni jednu riječ o tome. To mi je veoma pomoglo.
Jesu li vam tih godina spominjali tatu i pitali vas za njega?
- Čitavo vrijeme studiranja na Akademiji, a i u teatrima u kojima sam počela igrati, nitko me nije pitao za tatu. Kao da i nemam tatu, već samo mamu. Nitko nije spominjao ni moje prezime! Svi su mi govorili samo to da mi je mama 'tako divna', da ličim na nju, itd. (smeh). A onda kada je tata postigao svjetski uspjeh, počeli su ga spominjati. Govorili su mi 'pa tvoj tata je najbolji partner na svijetu', 'pa sa tvojim tatom smo se družili još dok ste ti i Danilo (brat) bili mali', itd. Svi su ga odjednom pozdravljali. Ja bih tati preko telefona samo rekla: 'Znaš, svi te pozdravljaju, ali te do sada nisu pozdravljali, pa ti neću reći njihova imena ni sada' (smeh). Kako ste proživljavali tu prvu situaciju, s obzirom na svoje prezime i napade na Radeta?
- Teško. Bila sam mlada, imala sam samo 19 godina i nije mi bilo lako. Novinari su mi obavezno postavljali pitanje šta mislim o tatinim političkim stavovima, o njegovim 'ispadima', o ovome ili onome? Odgovarala sam uvijek jedno te isto, da im ne mogu reći ništa o tome, mogu samo pričati o tome kakav je on tata, a on je najbolji tata na svijetu! Ne mogu im čak reći ni kakav je glumac, jer ja u njemu gledam prije svega svog tatu (smeh). Nemate stalni angažman u nekom teatru, već status samostalnog umetnika. Ima li takav status prednosti ili mane?
- I jedno i drugo. Kao slobodnjak, samostalni umjetnik, moraš živjeti u određenoj neizvjesnosti, odnosno bez posla, što obično traje jedno šest mjeseci, a onda onih drugih šest mjeseci iskrsne istovremeno nekoliko poslova, tako da neke moram i odbiti. No, ipak takav status omogućuje privilegij, da mogu otići u Italiju i tamo snimiti film, da mogu otići u London, u Ameriku, itd. Taj mi privilegij odgovara dok sam još sama, dok nemam obitelj, dok ja i moj pas možemo proživjeti dva dana za 50 kuna (smeh). U Istri te čeka i brat Danilo, koji se od čiste filozofije 'prešaltao' na filmsku režiju. Još jedan Šerbedžija počeo je da dobija nagrade.
- Na Danila sam strašno ponosna. Završio je posdiplomski iz režije u Ohaju i dobio prestižnu nagradu za dokumentarni film. Sada se priprema za snimanje igranog filma, za koji je sam napisao i scenarij. Tema je izvanredna, ali je ne smijem otkriti (smeh). A kada si poslednji put posetila deda Danila, koji živi u Beogradu?
- Prošle godine. Dedica mi je super. Baka je, nažalost, umrla. Dok su (prije rata) živjeli u Vinkovcima, često sam ih posjećivala, gacala sam kupus u podrumu... Uopće, imam divna sjećanja na te dane kod bake i dede. Jeste li dobijali neke ponude iz Beograda?
- Jesam neke, nisam ih odbila, ali su se izjalovile. Vrlo bih rado tamo radila neku predstavu ili film, kada bi mi ponudili i kada bi mi se svidjela uloga.
