Izvor: Blic, 26.Jul.2000, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Neću više da se vrtim u krug
Neću više da se vrtim u krug
Tragična pogibija Nebojše Saveljića, člana popularne grupe 'Monteniggers' potresla je, ne samo njegove prijatelje i poznanike, već i one koji ga nikada nisu upoznali. Njegov sabrat, dugogodišnji prijatelj i saradnik Igor Lazić, nije se pojavljivao u javnosti do prošle godine, kada je zajedno sa njihovom menadžerkom Gogom Grubješić i producentom i muzičarem Vladom Georgijevim Barbom, pokrenuo plemenitu akciju za bezbednost u saobraćaju >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << pod nazivom 'Ne brže od života'. Sem osmišljavanja reklamnih slogana i spota za istoimenu numeru koju peva sa Georgijevim, postavljanja upozoravajućih panoa na kritičnim mestima duž crnogorskog primorja (od nedavno oni se mogu videti i na 'crnim mestima' u Beogradu), organizovali su i koncerte čiji su prihodi namenjeni upravo Fondaciji 'Ne brže od života'. Igor se nedavno zajedno sa fudbalerom Nišom Saveljićem, Nebojšinim bratom, pojavio na dodeli 'Prinčevih nagrada' na festivalu 'Sunčane skale' u Herceg Novom, kada je Nebi dodeljeno posthumno priznanje za životno delo. Igor i Barba se često pojavljuju zajedno u javnosti, tako da priče o njihovoj muzičkoj saradnji sve više imaju osnova.
Šta se događa sa vašom muzičkom karijerom?
- Ove godine Vlado i ja nismo ništa radili. Sad završava ploču, s obzirom da smo veliki prijatelji, a on je moj producent, tjera me da na jesen objavim i ja album. Ne znam što će to biti, nas dvojica smo u super tripu, vazda, kapiramo se vrhunski...U svakom slučaju ukoliko dođe do albuma, planiram da ga objavim u inostranstvu, na engleskom ili španskom nije bitno, jer raditi kod nas se više ne isplati. Neću da se opet maltertiram iz početka, da opet dolazim u Beograd i vrtim se u krug svake godine, to bi bilo suludo. Što smo postigli kao 'Monteniggersi', postigli smo...
Da li rep muzika i dalje ostaje vaša osnovna odrednica?
- Naravno. Slušam sve vrste muzike, punim baterije, tražim inspiraciju...
Kakve ćete priče sada pričati?
- Kakve će biti priče? Ne znam, tekstovi su druga stvar, biće na engleskom, a možda ću obraditi stare pjesme. Rep je široko polje, može svašta da se radi, važno je da tekst bude duhovit, da ima neki smisao, sve samo da ne bude dosadan, poput onog što ponekad čujem, a riječi su nalik onima iz prvog osnovne. Srž je interesantan refren i dobra muzika, to Vlado može da napravi, a i ja takođe. To je neki plan, u međuvremenu družim se sa prijateljima koje sam bio zapostavio poslijednjih pet-šest godina.
Da li ćete se posvetiti obrazovanju?
- Završio sam ja školu odavno, imam dvadeset i devet godina. Studirao sam Pomorski fakultet u Kotoru, još davno, ali ne namjeravam da plovim. To je zadnje rješenje, u slučaju da sve propadne, uvijek mogu da odem na brod.
Pod kojim umetničkim imenom ćete se pojavljivati?
- Monteniggersi su bili i ostaće. To je množina, a Monteniger je glupo. Kako ću se ja zvati, ne znam. Igor, vjerovatno MontenIgor...ipak, ta riječ u inostranstvu ne prolazi baš najbolje, jer je pogrdna, ne bi crnci to prihvatili kako treba. Mora da se u svakom slučaju proba, a vratiti se mogu uvijek. Evo, gledam strane TV programe, mnoštvo njihovih tralala-bendova se vrti, ljudi slušaju, a muzičari zarađuju dobre novce. Što da ne uradim 'So i tekilu' na španskom, da bude prava hitčina. Prije par godina, kada smo bili u Londonu u gostima kod Saše Ćurčića, pjevali smo u jednoj diskoteci i upoznali se sa nekim tipom Rusom koji tamo drži nekoliko klubova. Čovjek se oduševio s pjesmom i spotom, pitao gdje živimo, savjetovao nam da je uradimo na španskom ili engleskom, jer ćemo završit posao i napraviti hit. A ovdje? Što će mi hit kada ne mogu zaradit’ ništa, kao što nismo ni od prve i od druge ploče. Što da radim, da idem i tezgarim po milion sela i gradova?
Da li su muzičke scene Srbije i Crne gore zaista podeljene?
- Politika je čudo, ona miješa prste svugdje. Ljudi pričaju svakakve priče, mene to uopšte ne zanima u životu, jer mogu da kažu što hoće. Vjerovatno postoje neke stvari koje ne bi trebalo da postoje. Ukoliko i postoji ta podijeljenost, to je glupo...
U Beogradu nije postojao otpor prema vama?
- Nije. Možda je bilo u početku, jer smo došli sa strane. Ali poslije su nas svi zgotivili, jer su vidjeli da smo dva normalna momka koja nikome nisu ništa loše nanijeli i nije bilo razloga da nas neko mrzi. Kad si kul, takve stvari su nevažne. Nada Grujić
