Izvor: Blic, 26.Jul.2003, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ne posipam se pepelom
Ne posipam se pepelom
Simo Mraović (rođen 1966. godine u Kutini), urednik u zagrebačkoj izdavačkoj kući Pop&Pop, pesnik s nekoliko objavljenih knjiga poezije, čije su pesme prevedene na više jezika, posebnu je pažnju hrvatske javnosti izazvao svojim prvim romanom pod naslovom 'Konstantin Bogobojazni' i podnaslovom 'manjinski roman'. Jedni su ga kritičari hvalili, isticali ležernost romana s kojom nadasve duhoviti Mraović 'nepretenciozno tematizira čak i tako ozbiljnu >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << stvar kao što je problem manjina u Hrvatskoj' itd. Drugi su reagovali ljutito zbog same odrednice 'manjinski roman', iskazane prvi put u Hrvatskoj transparentno i na koricama, a, naravno, i zbog same teme. Glavni junak, pesnik Konstantin, pripadnik je manjinskog (srpskog) naroda u Hrvatskoj, koji početkom ratnih devedesetih godina, u strahu baulja zagrebačkim ulicama, kafićima i stanovima, a kao 'ženoljubac' dobar deo vremena provodi i u krevetima (stranice neskriveno erotske proze), plaši se da će ga uniformisani ljudi pokupiti na ulici, ili mu neko nasilno useliti u stan, ili zbog 'manjinske' etničke pripadnosti i majku izbaciti na ulicu itd. Kao veoma vešt polemičar, Mraović je ovim drugim kritičarima odgovorao na svoj duhovit a ubojit način.
Ni jedna od vaših pet objavljenih zbirki poezije nije izazvala toliku medijsku pažnju kao roman 'Konstantin Bogobojazni'. Zašto?
- Poezija, inače, nema jak odjek u medijima. Ipak, često nove književne zvijezde dolaze baš iz poetskog svijeta. Što se tiče poezije, uvijek sam bio i malo sa strane i malo u žiži. Sada, nakon objavljenog romana, pjesnički kritičarčići guraju me metlom u stranu. Ali meni je tamo dobro. O tom mom romanu počele su kružiti priče čim je objavljen. Doživio sam pravi stampedo kritičarskih tekstova, intervjua, usmenih i pismenih reagiranja, podržavanja i strastvenog osporavanja.
Zašto je nekim kritičarima zasmetao naslov i podnaslov romana, pa čak i izdavač (Srpsko kulturno društvo 'Prosvjeta'). Jeste li očekivali takvu vrstu kritike?
- Naravno. Kada sam bio gotov s rukopisom i kada sam ga predao, nisam mogao oka sklopiti šest, sedam noći. Adrenalin me pucao na sve strane. Onda sam se krvnički napio i jedva sam se vratio u normalni ritam. Napade sam očekivao s desnice. Ali od tamo nije pukla ni jedna puška. Napadi su uslijedili s takozvane ljevice. Uz to zgražanje i prezir. No, mislim da im je nakon mojih reagiranja prisjelo. Jer, na njihovu žalost, odlučio sam čvrsto stajati iza tog malog romana. Mislim da im je danas žao što me nisu prešutjeli. Tada su računali da ću se posuti pepelom i sakriti u mišju rupicu.
Od početka ste angažirani u FAK-u (Festivalu alternativne književnosti). Na večerima na kojima 'fakovci' čitaju svoja dela, vaše nastupe karakterizira ekspresivan stil. Jeste li pomišljali na to da se bavite i glumom?
- Jesam, onako usput, no, ne bih htio velike uloge. Zadovoljio bih se epizodnim ulogama u golišavim scenama. Radije bih napisao neki scenarij. Inače, posvađao sam se i sa čelnicima FAK-a, pa uglavnom nastupam ili sam ili s pokojim kolegom.
Što mislite o kritici Slavena Letice, nekadašnjeg Tuđmanovog savetnika, da 'fakovci' svojim nastupima 'po krčmama' prave antipropagandu knjige?
- Letica je šarmantni, zmazani, prigradski cuckić, koji uvijek zna gdje ima dobrih kostiju za pojest. Uvijek napada slabe, i one koje svi napadaju. Pravi je čoporativni predator. Koliko god taj fićfirić fazonirao svoje brkove, da još više sliči banu Josipu Jelačiću, ostat će pederčić u duši i ništa više. Njegova sramna epizoda protiv Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić nikada neće biti zaboravljena među poštenim svijetom. A za onaj drugi svijet boli me ona stvar.
Ovih je dana i ugledni zagrebački izdavač 'Durieux' objavio vaš roman, zajedno sa pesmama iz svih pet zbirki. Pripremate li neku novu knjigu?
- Ovom prilikom iskazujem duboko poštovanje Nenadu Popoviću koji je stao iza mene kad mi je bilo najbolje, ali i najgore. Sve moje nove knjige idu njemu na uvid i on će odlučivati o njihovoj sudbini. Na radost čitatelja i na žalost kritičara, relativno ćemo se brzo vidjeti opet. Mira Babić - Šuvar
