Izvor: Blic, 14.Nov.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Narodu se mora reći istina u lice
Narodu se mora reći istina u lice
Nikola Visković, redovni profesor teorije prava i države na Pravnom fakultetu u Splitu, jedan je od lucidnijih i britkijih analitičara društvenih zbivanja u Hrvatskoj i na prostorima bivše Jugoslavije.
Autor je brojnih knjiga i rasprava. Nije član ni jedne političke stranke. O trenutačnoj političkoj klimi u Hrvatskoj kaže:
'U nas je javno mnijenje iskvareno, ljudi su bez moralnog kompasa, nisu više ni hadezeovci, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << a nisu ni socijalisti, liberali pogotovo!
Sada imate jednu amorfnu masu koja je, doduše, nesretna zbog socijalnih prilika, ali koja uopće ne želi razmišljati, recimo, o ratu koji je iskusila, u njemu sudjelovala ili ga samo promatrala, ne želi znati kakav je to rat bio. Sretna je što ima 'svoju' državu, ali ne zna što je ona i što bi s njom. A nemate dvadesetak ljudi koji bi toj masi rekli u lice neke istine'. Bili ste među retkim hrvatskim intelektualcima koji su javno osudili napade NATO-a. Kako gledate na sadašnje promene u Srbiji?
- Mislim da do njih dolazi s užasnim zakašnjenjem, čak i većim od našeg zakašnjenja, jer srpski nacionalizam, onaj euforični, koji je doveo do lančane reakcije, počinje osamdesetih godina. Prema tome, ako je naše zakašnjenje iznosilo deset godina, njihovo je dvadeset! U raščišćavanju s glupostima i nečovječnošću.
A rješavanje srpskog pitanja u Srbiji, pazite, ne u Hrvatskoj već u Srbiji, bit će mnogo teže i mnogo bolnije nego u Hrvatskoj. Njima sada predstoji niz teških odluka, moraju ići u raščišćavanje nekih svojih zabluda i tragedija i nadam se da će demokratske strukture to moći podnijeti. O kakvim se odlukama radi?
- Danas je sasvim jasno da se Srbija ne može izliječiti, dok se ne ukloni glavni uzrok posljednjih balkanskih ratova. A rat je počeo s Kosovom. Povod raspada Jugoslavije bio je kosovski sukob. Miloševiću je to bilo oružje za pritisak. Jedan od ključeva za rješavanje krize bio je taj da se pravovremeno i radikalno počeo rješavati problem Kosova, a to znači da se Albancima priznalo pravo na samoopredjeljenje. A to je u nas bauk! No, to su pred 200 i pred 80 godina rekli Džeferson i Lenjin – ako jedan narod želi osamostaljenje, on ima pravo na to. Francuska bi to danas priznala Korzici, kada bi to tražilo 80 posto Korzikanaca. Nema te sile koja bi to spriječila. No, otcjepljenje traži samo 20, 30 posto. Isto je s Baskijcima, koji tolike godine vode teroristički rat. I oni imaju samo 20 posto pristaša otcjepljenja. Sa Kosovom nije tako. Oni su masovno još pred dvadeset godina dali do znanja da se žele osamostaliti. Izašli su sa zahtjevom: Kosovo - republika. Sa pravom ili bez prava, da ne govorimo sad o tome koliko je to bilo bolesno. Ali civilizirana država ne može se tome oduprijeti u ime tzv. povijesnih prava. Treba se prestati fiksirati na povijesna prava, i tu i u Bosni i Hercegovini. Jedina odlučujuća zbilja jest postojeće stanovništvo i njegova volja. Ni jedan narod nema povijesna prava na teritorij na kojem je pred sto ili dvjesto godina bio većina. Hrvatska ovdje – da bi raščistila svoju srpsku manjinu, a Srbija tamo da bi zadržala Kosovo.. Smatrate da bi Kosovu trebalo omogućiti osamostaljenje?
- Iako međunarodna zajednica Kosovo vidi unutar Srbije, ne samo zbog Srbije, nego i zbog Makedonije, jer se plaši domino-efekta, mislim da pred novom vlasti u Beogradu stoji teška odluka: ako Albanci hoće da odu, neka ih puste da odu! Uvjet bi, naravno, morao biti povratak Srba na Kosovo, osiguranje zaštite njihovih prava, zaštita srpskih spomenika kulture, manastira, crkava, a ako to nije moguće, što mi se čini, onda i dogovorno razgraničenje jednog dijela Kosova. Koliko je realno očekivati donošenje jedne takve odluke?
- Budući da Vojislav Koštunica i ostali iz DOS-a ne žele izgubiti popularnost i slijedeće izbore, vjerojatno će se odupirati takvom rješenju. Ja im se ne bih ni čudio. To je opet onaj problem SDP-a u Hrvatskoj. Ali se čudim što se ne javlja dvadesetak intelektualaca koji zastupaju takvo nepoćudno, teško političko rješenje. Bilo bi optimalno da i stranke tako brzo sazriju pa da shvate da Srbija može biti normalna evropska i svjetska država s veličinom jedne Švicarske. Konačno, ako se svi na ovim prostorima ponašamo normalno, onda će srpski nacionalni utjecaj, srpska kultura, biti prilično široko rasprostranjena na području Balkana. Srbi, recimo, kantonizacijom imaju najveći utjecaj na pedeset posto Bosne. A ako se vrate u Hrvatsku, ona im mora dati autonomna prava u smislu kulturne autonomije, kakvu na primjer imaju Sardinija, Sicilija i Alto Adiđe u Italiji. Na kraju svega, za desetak ili petnaestak godina mogli bismo se svi zajedno opet naći u Evropskoj uniji ili federaciji. Kako bi se nova vlast trebala odnositi prema Crnoj Gori?
- I u vezi s tim je čeka teška odluka. Ako Crnogorci žele da odu iz SR Jugoslavije, ako žele samostalnu Crnu Goru – treba ih pustiti da odu! Tamo je, za razliku od Kosova, podjela na one koji žele samostalnost Crne Gore i onih koji žele ostanak u Jugoslaviji vjerojatno uravnotežena. U svakom slučaju u demokraciji odlučuje većina, po mogućnosti ne prosta, nego kvalificirana. Očekujete li da će se situacija u Srbiji razvijati u pozitivnom smislu brže ili sporije?
- Mislim da će i tamo, kao i ovdje, biti dosta oportuniranja, no da će se stvari odvijati brže. Jer, tamo je pao režim koji je poražen. Za razliku od Hrvatske, gdje je na izborima pao režim koji je bio pobjednički i koji je osigurao od mnogih željenu samostalnost zemlje. Zato mislim da će dešovinizacija Srbije ići nešto brže od dešovinizacije Hrvatske. Ali će zapreka tome biti Kosovo. Kako će se razvijati odnosi između Hrvatske i Srbije, može li se očekivati brža normalizacija?
- Ako se oni brzo dešoviniziraju, onda će to biti pomoć da se isto učini i ovdje. Ako Srbija prizna svoje greške prema Albancima, onda će i Hrvatska brže priznati svoje greške prema Srbima. Srbi bi sada zaista mogli politički i moralno prednjačiti. Ovo im je još jedna šansa, nakon više izgubljenih. I zato hrvatske nacionaliste pomalo hvata panika. Misle: ako Srbi počnu govoriti istine o sebi i nama, onda avaj nama! Mira Babić
