Izvor: Blic, 14.Feb.2003, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Muzikom protiv 'domoljublja'
Muzikom protiv 'domoljublja'
U vreme dominacije 'domoljubnih' i 'patriotskih” pesmama kojima se devedesetih okrenuo mnogi roker na Balkanu, splitski muzičar Nenad Belan - Neno, nakon desetogodišnjeg rada sa grupom 'Đavoli', objavio je u zoru rata, 1993. prvi solo album 'Vino noći'. Svoju muziku postavio je izvan poltronstva, mržnje i ksenofobije koja je zavladala brdovitim poluostrvom, a kompozicija 'Sunčan dan” automatski je postala himna, doduše bezrazložnog, ali >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << uvek potrebnog optimizma. Tokom solo karijere koja kulminira prošle godine kad sa novosnovanom grupom 'Fiumens”, i selidbe u Rijeku, objavljuje album 'Luna & Stele”, komponovao je brojne kompozicije o Dalmaciji i Jadranu od kojih neke i za Olivera Dragojevića, unoseći na hrvatsku estradu, kao što je to Livio Morozin uradio kad je reč o Istri, osobeni etno šmek. Na Dan zaljubljenih, u petak, Neno nastupa u Domu omladine sa grupom 'Fiumens” koju čine Olja Dešić('Putokaz”, 'Bitls rivajvl bend”), Vedran Križan( 'Denis&Denis”, 'Divas”) i Leo Rumora('Parafi”, 'Ogledala”)
Da li deset godina nakon vaše kompozicije 'Sunčan dan”, bar kad je reč o Balkanu, ima više rezona za optimizam?
- Moram priznati da je prvo pitanje, odmah pa 'muško”! Mogu ga pokušati odgovoriti na dva načina - biti subjektivan i kazati kako sam po vokaciji optimist, te moram odgovoriti potvrdno, jer, zapravo, moja psiha uvijek tako funkcionira, a mogu pokušati biti objektivan; e, sad ulaze u igru brojni geopolitički, ekonomski, kulturni, socioločki i ini faktori, i stvar postaje prezamršena da bih vam nešto sa uvjerljivošću mogao odgovoriti. Ali, neka moj odgovor, ipak, bude, subjektivno - da! Ja sam 'soldier of love”, kozmopolit, građanin svijeta. Da ne volim mržnju, nepravdu i nasilje- uvijek je bila moja poruka. Protiv takvih stvari moj način borbe bio je muzika pozitivnih vibracija koja otvara sva vrata. 'Đavoli' su, polovinom osamdesetih, bili van 'novotalasnog' mejnstrima opredeljujući se za tzv. retro; kako je došlo do toga?
- Do našeg ili mojeg opredjeljenja za 'retro” došlo je nesvjesno, prirodno, spontano, skoro intuitivno. Nije to bila nikakva medijska, smišljena akcija, već je taj zvuk jednostavno ušao u mene i ovladao. I dalje su stvari poznate. U pitanju je čista, nepatvorena ljubav, slično kao kad se zaljubite u ženu svog života. U to doba družio sam se najviše sa Dinom Dvornikom i momcima iz grupe 'Daleka obala”, a najčešće sam odlazio i ordinirao u studiju 'Tetrapak”. Mada možete reći: 'Ća pizdiš kad nisi Isplita”, ostavili ste kasnije rodni grad i ljubavnih stvari radi preselili ste se u Rijeku!?
- Da, i to je OK. Rodni grad je uvijek u mom srcu, samnom, ostavit ga nikad neću. Mijenjanje sredina, a prvo sam otišao nekoliko godina živjeti u Zagreb, pa onda u Rijeku, neprocijenjivo je iskustvo koje mnogi ljudi nemaju prilike doživiti za života. Ono omogućava strahovito širenje percepcije, jačanje ličnosti, stvaranje novih prijateljstava… Čini mi se da bih trebalo da se zahvalim i mami i tati za kosmopolitizam ugrađen u moje srce samim rođenjem, što sam dobio priliku da ga i u praksi realiziram.
Zašto kritika smatra vaš poslednji album 'Luna & Stelle” prekretnicom u karijeri?
- Nemam pojma. Vjerovatno zato što je to prvi album nastao isključivo u suradnji sa mojom grupom 'Fiumens”, što kao poslijedicu ima blagu stilsku promjenu, a njima se to svidilo. Kritičari su primetili i elemente ambijentalne elektronike, kao novinu. Šta mislite o elektronskim trendovima koji su osvojili tržište?
- Na albumu su dva bonus remiksa, i to za pjesme 'Ludo zaljubljen' i 'Brod', ostalo su 'normalne' verzije, ali na stranim jezicima i jedan instrumental. Elektroničar sam po struci, a i muzičar, pa mi je to OK. Šalim se, muziku naravno dijelim samo na dobru i lošu, dakle, elektronika u je principu sasvim OK, u zavisnosti od toga kako je koristimo. Slično je i sa drugim 'stilovima”. Kao, prije svega pop muzičar, imam svoje poimanje modernog popa. On je dominanta u muzici današnjice, u njemu je, u smislu forme, u 21. stoljeću sve dozvoljeno. Dakle, dozvoljavam sebi, za razliku od rada sa 'Đavolima”, sve više utjecaja svih mogućih stilova, pa tako ima, uz naravno puno zvuka 60-tih, i sve više elektronike, i etna, i regea, ska, ambijentala, r’n’r-a, disca itd.. Da li se vaši koncerti sa 'Fiumensima” razlikuju od studijskog materijala na pločama?
- U principu, lajv izvedbe su 'nabrijanije”, energičnije, ali osim toga, stalno pomalo i eksperimentiramo vođeni svojim muzičkim iskustvom i srcem. Tako non-stop lagano mijenjamo pjesme, što im daje stalno novu svježinu i uzbudljivost. Moramo se pohvaliti da sva četvorica odlično pjevamo. Dođite i provjerite! Gde vidite vaše pozicije na hrvatskoj sceni u odnosu na, takođe popularne, Livia Morozina i Džibonea?
- Razvijeni smo 'u strijelce'. U umjetničkom smislu, svak drži svoj dio muzičkog terena. Livia i mene povezuje to što smo oboje Vodolije, dok je Džibo naša opozicija - lav. Milorad Pavlović
